1. Kako Biblija ističe važnost kruha?

 U BIBLIJSKIM vremenima kruh je mnogima bio osnovna namirnica (Post. 14:18; Luka 4:4). Ustvari, bio je toliko važan da se u Bibliji riječ “kruh” ponekad odnosi na hranu općenito (Post. 41:54, bilješka; Mat. 6:11). Kruh je imao i važnu ulogu u dva Isusova poznata čuda (Mat. 16:9, 10). Jedno od njih opisano je u 6. poglavlju Ivana. Dok budemo razmatrali taj izvještaj, vidjet ćemo što mi danas možemo naučiti iz njega.

2. U kojoj je situaciji mnoštvu ljudi bila potrebna hrana?

² Nakon što su završili s propovijedanjem, Isusovi apostoli bili su umorni i trebao im je odmor. Zato ih je Isus pozvao da pođu s njim kako bi se odmorili. Zajedno su se ukrcali u lađu i otplovili Galilejskim morem do jednog pustog mjesta u blizini Betsaide (Mar. 6:7, 30–32; Luka 9:10). No uskoro su se oko njih skupile tisuće ljudi. Isus ih nije ignorirao. On je s ljubavlju odvojio vrijeme da bi ih poučavao o Kraljevstvu i izliječio bolesne. Budući da se dan već primicao kraju, učenici su se pitali kako će se svi ti ljudi nahraniti. Neki od njih možda su imali sa sobom nešto za jelo, ali većina je morala otići u okolna sela i kupiti hranu (Mat. 14:15; Ivan 6:4, 5). Što je Isus učinio za te ljude?

ISUS JE NA ČUDESAN NAČIN UMNOŽIO KRUH

3. Kako je Isus reagirao kad je vidio da ljudi nemaju hrane? (Vidi i ilustraciju.)

³ Isus je rekao svojim apostolima: “Ne trebaju nikamo ići, vi im dajte jesti” (Mat. 14:16). No to je izgledalo nemoguće  jer je ondje bilo oko 5000 muškaraca. Ako još uračunamo žene i djecu, moguće je da je trebalo nahraniti 15 000 ljudi (Mat. 14:21). Andrija je rekao Isusu: “Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije male ribe. Ali što je to za toliki narod?” (Ivan 6:9). Kruh od ječma često su jeli i siromašni i drugi ljudi, a male ribe možda su bile usoljene i osušene. No hrana koju je dječak imao sa sobom nije bila dovoljna da se nahrani tako puno ljudi. Što se zatim dogodilo? Pogledajmo!

4. Što možemo naučiti iz Ivana 6:11–13? (Vidi i ilustracije.)

⁴ Isus je postupio poput velikodušnog domaćina. Dobrota ga je potaknula da se pobrine za mnoštvo okupljenih ljudi, pa im je rekao da u skupinama posjedaju po travi (Mar. 6:39, 40; pročitaj Ivana 6:11–13). Potom je zahvalio svom Ocu za kruh i ribu. Bilo je sasvim na mjestu zahvaliti Bogu jer su tu hranu zapravo dobili od njega. To je dobar podsjetnik za sve nas da se poput Isusa pomolimo prije jela, bez obzira na to jesmo li sami ili okruženi ljudima. Isus je potom rekao učenicima da razdijele hranu i svi su ljudi jeli i nasitili se. Na kraju je čak i ostalo puno hrane, a Isus nije želio da ona propadne. Stoga je rekao svojim učenicima da skupe ono što je preostalo, možda zato da se to kasnije iskoristi. Isus nam je pružio dobar primjer kad je riječ o mudrom korištenju onoga što posjedujemo. Ako si roditelj, zašto ne bi razmotrio ovaj izvještaj sa svojom djecom i porazgovarao s njima o tome što iz njega učimo o molitvi, gostoljubivosti i velikodušnosti?

5. Kako su ljudi reagirali na zadivljujuće stvari koje je Isus činio i što je on zatim napravio?

 ⁵ Ljudi su bili zadivljeni kad su vidjeli kako ih Isus poučava i čini čuda. Znali su da je Mojsije obećao da će Bog svom narodu poslati jednog posebnog proroka i stoga je moguće da su se pitali: “Je li možda Isus taj prorok?” (Pnz. 18:15–18). Ako su tako razmišljali, možda im se činilo da bi Isus bio idealan vladar jer bi mogao nahraniti cijeli narod. Zato su ga ljudi htjeli “uhvatiti i učiniti kraljem” (Ivan 6:14, 15). Da im je Isus to dopustio, umiješao bi se u politička pitanja i stao na stranu Židova, koji su u to vrijeme živjeli pod rimskom vlašću. No on nije tako postupio. Biblija pokazuje da se bez oklijevanja “povukao u goru”. Premda su drugi vršili pritisak na njega, Isus se nije želio miješati u politička pitanja. Na taj način pružio nam je važnu pouku.

6. Kako možemo pokazati da se želimo ugledati na Isusa? (Vidi i ilustraciju.)

⁶ Naravno, ljudi neće od nas tražiti da na čudesan način nahranimo mnoštvo gladnih ili liječimo bolesne niti će nas pokušati postaviti za kralja ili državnog vladara. No mogli bi nas poticati da se bavimo političkim pitanjima tako da glasamo za nekoga tko će, po njihovom mišljenju, popraviti situaciju u zemlji ili tako da izražavamo podršku toj osobi. Međutim, Isus nam je svojim primjerom jasno pokazao kako trebamo postupiti. On se nije htio miješati u politiku te je kasnije čak rekao: “Moje kraljevstvo nije dio ovog  svijeta” (Ivan 17:14; 18:36). Današnji kršćani trebaju razmišljati i postupati poput Isusa. Mi podupiremo Božje kraljevstvo, govorimo drugima o njemu i molimo se za njegov dolazak (Mat. 6:10). Vratimo se ponovno na izvještaj o tome kako je Isus na čudesan način nahranio mnoštvo ljudi i pogledajmo što još možemo naučiti iz toga.

ŠTO JE ZNAČILO “ČUDO S KRUHOVIMA”?

7. Koje je još čudo Isus učinio i kako su apostoli na to reagirali? (Ivan 6:16–20)

⁷ Nakon što je nahranio mnoštvo ljudi, Isus je svojim apostolima rekao da se lađom vrate u Kafarnaum, a on se povukao u goru kako bi umaknuo ljudima koji su ga htjeli postaviti za kralja. (Pročitaj Ivana 6:16–20.) Dok su apostoli bili u lađi, nastala je jaka oluja – zapuhao je snažan vjetar i podigli su se veliki valovi. Isus je tada došao do njih hodajući po vodi. Zatim je apostolu Petru rekao da po vodi krene prema njemu (Mat. 14:22–31). A kad je Isus ušao u lađu, vjetar je utihnuo. Učenici su bili toliko zadivljeni da su rekli: “Ti si uistinu Božji Sin!” a (Mat. 14:33). No oni još uvijek nisu uviđali vezu između ovog čuda i onog koje je Isus ranije učinio kad je nahranio mnoštvo ljudi. Marko je u svom izvještaju naveo još jednu zanimljivu pojedinost. On je napisao: “Kad su [apostoli] to vidjeli, silno su se zapanjili. Naime, nisu shvatili što je značilo čudo s kruhovima. Njihovo srce još nije moglo sve to razumjeti” (Mar. 6:50–52). Da, oni nisu shvaćali koliku je moć Jehova dao Isusu te da je zahvaljujući tome on mogao činiti i puno veća čuda od onog s kruhovima. No Isus se ubrzo osvrnuo na čudo koje je učinio kad je umnožio kruhove te nam je dao još jednu važnu pouku.

8, 9. Zašto je mnoštvo ljudi tražilo Isusa? (Ivan 6:26, 27)

⁸ Mnoštvo koje je Isus nahranio bilo je usredotočeno na zadovoljenje svojih tjelesnih želja i potreba. Zašto to možemo reći? Kad su ti ljudi sutradan vidjeli da su Isus i apostoli otišli, ukrcali su se u lađe koje su došle iz Tiberijade i krenuli prema Kafarnaumu da potraže Isusa (Ivan 6:22–24). Jesu li to učinili prvenstveno zato što su željeli saznati nešto više o Božjem kraljevstvu? Ne, nisu. Oni su prije svega mislili na svoje tjelesne potrebe i željeli su da ih Isus nahrani. Kako to znamo?

⁹ Zapazi što se dogodilo kad je mnoštvo pronašlo Isusa u blizini Kafarnauma. Isus im je otvoreno rekao da su došli za njim samo zato da bi ih on nahranio, drugim riječima, da je njima najvažnije zadovoljiti svoje trenutne fizičke potrebe. Iako su oni “jeli onaj kruh i nasitili se”, Isus im je rekao da je to “hrana koja propada”. Potaknuo ih je da umjesto toga rade za “hranu koja ne propada i koja donosi vječni život”. (Pročitaj Ivana 6:26, 27.) Ljude je sigurno začudilo kad su čuli da postoji hrana koja im može omogućiti vječni život. Kakva bi to hrana mogla biti i kako su je oni mogli dobiti?

10. Što su ljudi trebali činiti da bi “dobili vječni život”?

¹⁰ Ti su Židovi očito smatrali da trebaju nešto činiti da bi dobili tu hranu. Možda su mislili da trebaju vršiti “djela” koja su bila propisana Mojsijevim zakonom. No Isus im je rekao: “Ovo je djelo koje je  Bogu po volji – trebate vjerovati u onoga koga je on poslao” (Ivan 6:28, 29). Ljudi trebaju vjerovati u Isusa da bi “dobili vječni život”. Ustvari, Isus je već i prije govorio o tome (Ivan 3:16–18, 36). Kasnije je rekao još nešto više o tome kako možemo dobiti vječni život (Ivan 17:3).

11. Kako su Židovi pokazali da im je još uvijek najviše stalo do toga da dobiju doslovni kruh? (Psalam 78:24, 25)

¹¹ Židovi nisu prihvaćali Isusovo učenje o novom “djelu koje je Bogu po volji” – nisu smatrali da trebaju vjerovati u Isusa. Upitali su ga: “Kakav ćeš čudesan znak učiniti da ga vidimo i povjerujemo ti?” (Ivan 6:30). Spomenuli su da su njihovi preci u Mojsijevo vrijeme dobivali manu, koja im je bila poput kruha (Neh. 9:15; pročitaj Psalam 78:24, 25). Njima je očito još uvijek bilo najviše stalo do toga da dobiju doslovni kruh. Oni čak nisu pitali Isusa da im objasni što je mislio kad je spomenuo “pravi kruh s neba”, koji im je, za razliku od mane, mogao omogućiti da dobiju vječni život (Ivan 6:32). Bili su toliko usredotočeni na svoje tjelesne potrebe da su zanemarili duhovne istine koje im je Isus nastojao prenijeti. Što možemo naučiti iz tog izvještaja?

ŠTO BI NAMA TREBALO BITI NAJVAŽNIJE

12. Kako je Isus pokazao što nam treba biti najvažnije u životu?

¹² Jedna od ključnih pouka koje izvlačimo iz 6. poglavlja Ivana glasi: Duhovne potrebe trebaju nam biti na prvom mjestu u životu. Prisjeti se da je upravo to Isus istaknuo kad se odupro Sotoninom iskušenju (Mat. 4:3, 4). A u Propovijedi na gori govorio je o tome koliko je važno da zadovoljimo svoje duhovne potrebe (Mat. 5:3). Zato je dobro da se upitamo: “Vidi li se po mom načinu života da mi je važnije zadovoljiti svoje duhovne potrebe nego udovoljavati tjelesnim željama?”

13. (a) Zašto je sasvim na mjestu uživati u hrani? (b) Koje upozorenje moramo ozbiljno shvatiti? (1. Korinćanima 10:6, 7, 11)

¹³ Sasvim je na mjestu moliti se za svoje tjelesne potrebe i nema ništa loše u tome da ih zadovoljimo te da u tome uživamo (Luka 11:3). Biblija kaže da je dobro da čovjek “jede i pije i da uživa u plodovima svog marljivog rada” te da to “dolazi iz ruke pravog Boga” (Prop. 2:24, bilješka; 8:15; Jak. 1:17). Međutim, moramo paziti da nam materijalne stvari ne postanu najvažnije u životu. Apostol Pavao istaknuo je to kad je pisao kršćanima koji su živjeli u vremenu prije razorenja Jeruzalema i njegovog hrama. On je govorio o događajima iz izraelske prošlosti, pa tako i o onome što se dogodilo u blizini gore Sinaja. Upozorio je kršćane da ne žude “za onim što je zlo, kao što su [Izraelci] žudjeli”. (Pročitaj 1. Korinćanima 10:6, 7, 11.) Izraelci su bili toliko sebični i pohlepni da je hrana koju su na čudesan način dobili od Jehove na kraju za njih postala “ono što je zlo” (Broj. 11:4–6, 31–34). A kad su štovali zlatno tele, Izraelci su pokazali da im je više bilo stalo do hrane, pića i zabave nego do poslušnosti Jehovi (Izl. 32:4–6). Pavao je ono što im se dogodilo naveo kao upozorenje kršćanima koji su živjeli prije nego što su 70. godine bili razoreni Jeruzalem i njegov hram. Mi danas živimo vrlo blizu svršetka ovog zlog svijeta i zato trebamo ozbiljno shvatiti Pavlov savjet.

14. Što Biblija kaže o hrani koju ćemo imati u novom svijetu?

¹⁴ Kad nas je Isus učio da se molimo za kruh “koji nam je potreban za ovaj dan”,  ujedno nam je rekao da se molimo za to da se Božja volja vrši “kako na nebu tako i na zemlji” (Mat. 6:9–11). Kako će izgledati život kad se ispune te riječi? Biblija otkriva da je Božja volja da u budućnosti svi ljudi na Zemlji imaju puno ukusne i zdrave hrane. Prema Izaiji 25:6–8, pod vlašću Jehovinog kraljevstva uživat ćemo u obilju dobre hrane. A u Psalmu 72:16 prorečeno je: “Na zemlji će biti obilje žita, po vrhovima gora bit će ga u izobilju.” Da li jedva čekaš da od tog žita napraviš svoju najdražu vrstu kruha ili da možda isprobaš neke nove recepte? No to nije sve. Moći ćeš saditi svoje vinograde i uživati u njihovim plodovima (Iza. 65:21, 22). U takvom prekrasnom životu uživat će svi ljudi na Zemlji.

15. Što će trebati naučiti oni koji uskrsnu u novom svijetu? (Ivan 6:35)

¹⁵ Pročitaj Ivana 6:35. Što će biti s ljudima koji su jeli kruh i ribu koje im je Isus dao? Kad mrtvi budu uskrsavali, možda ćeš upoznati neke od tih ljudi. Čak i ako za svog života nisu povjerovali u Isusa, oni bi mogli uskrsnuti (Ivan 5:28, 29). Ali trebat će naučiti što znače Isusove riječi: “Ja sam kruh života. Onaj tko dolazi k meni neće nikad ogladnjeti.” Ti ljudi trebat će izgraditi vjeru u Isusovu otkupnu žrtvu, vjeru u to da je on dao svoj život za njih. Oni koji uskrsnu i sva djeca koja bi se mogla roditi u novom svijetu moći će učiti o Jehovi i njegovom naumu. Zamisli samo koliko ćemo se radovati dok budemo sudjelovali u tom velikom obrazovnom programu! U tome ćeš sigurno puno više uživati nego u doslovnom kruhu. Da, duhovne stvari donosit će nam više radosti nego sva ukusna hrana koju ćemo jesti u novom svijetu.

16. Što ćemo razmatrati u sljedećem članku?

¹⁶ U ovom članku razmotrili smo jedan dio 6. poglavlja Ivana, no Isus je još puno toga naučavao o vječnom životu. Ono što je govorio bilo je važno za Židove koji su ga slušali, a važno je i za nas danas. U sljedećem članku nastavit ćemo razmatrati 6. poglavlje Ivana.