1. Kako neki možda gledaju na vječni život?

 MNOGI ljudi paze na prehranu i trude se redovito vježbati kako bi ostali zdravi. Pa ipak, oni ne očekuju da će vječno živjeti. Pomisao na to zvuči im nerealno i nimalo privlačno, jer misle: “Pa tko bi želio vječno živjeti, a biti star i bolestan?” No Isus je na pozitivan način govorio o vječnom životu, kao što se to vidi iz Ivana 3:16 i 5:24.

2. Što 6. poglavlje Ivana govori o vječnom životu? (Ivan 6:39, 40)

² Jednog dana Isus je na čudesan način nahranio tisuće ljudi kruhom i ribom. a To je bilo zaista zadivljujuće, no ono što je Isus sutradan rekao još je više iznenadilo narod koji ga je slijedio do Kafarnauma, koji se nalazio na obali Galilejskog mora. Isus im je rekao da će umrli moći uskrsnuti i dobiti vječni život. (Pročitaj Ivana 6:39, 40.) Zamisli samo što to znači za tvoje voljene prijatelje i članove obitelji koji više nisu živi. Isusove riječi pokazuju da mnogi koji su umrli mogu uskrsnuti te da ćete ti i tvoji voljeni moći zauvijek živjeti. Međutim, ono što je Isus rekao u nastavku 6. poglavlja Ivana mnogima je bilo teško razumjeti. Razmotrimo što je to Isus rekao.

3. Što je, prema Ivanu 6:51, Isus otkrio o sebi?

 ³ Nakon što je u Kafarnaumu Isus na čudesan način kruhom nahranio mnoštvo ljudi, njih je to podsjetilo na manu koju je Jehova dao njihovim precima. Oni su znali da se u svetim spisima mana naziva “kruhom s neba” (Psal. 105:40; Ivan 6:31). Isus se osvrnuo na neke pojedinosti u vezi s manom koje su ljudima bile poznate kako bi ih poučio nečemu vrlo važnom. Iako je mana bila čudesan dar od Boga, oni koji su je jeli s vremenom su umrli (Ivan 6:49). S druge strane, Isus je za sebe rekao da je “pravi kruh s neba”, “Božji kruh” i “kruh života” (Ivan 6:32, 33, 35). Isus je ukazao na jednu od ključnih razlika između njega i mane. Rekao je: “Ja sam živi kruh koji je sišao s neba. Ako netko jede ovaj kruh, živjet će vječno.” (Pročitaj Ivana 6:51.) Kad su to čuli, Židovi su bili zbunjeni. Oni nisu mogli razumjeti kako je Isus mogao tvrditi da je on “kruh koji je sišao s neba” i da je taj kruh bolji od mane koju je Bog dao njihovim precima. Kako bi im pomogao da to bolje razumiju, Isus im je rekao: “Taj je kruh moje tijelo.” Što bi to moglo značiti? Važno je da to dobro razumijemo jer Isusove riječi pokazuju kako mi i naši voljeni možemo dobiti vječni život. Razmotrimo što je Isus htio reći.

ŽIVI KRUH – ISUSOVO TIJELO

4. Zašto su Isusove riječi šokirale neke Židove?

⁴ Neki od onih koji su slušali Isusa šokirali su se kad je on rekao da će svoje “tijelo (...) dati za život svijeta”. Jesu li oni pomislili da će im Isus dati da jedu njegovo doslovno tijelo, što bi zapravo bio kanibalizam? (Ivan 6:52). Zapazi da je Isus nakon toga rekao nešto što ih je još više zapanjilo: “Ako ne jedete tijelo Sina Čovječjeg i ne pijete njegovu krv, nećete dobiti život” (Ivan 6:53).

5. Zašto možemo biti sigurni da Isus nije htio reći da ljudi trebaju piti njegovu doslovnu krv?

⁵ Jehova je još u Noino vrijeme zabranio ljudima da jedu krv (Post. 9:3, 4). Tu je zabranu ponovio u Zakonu koji je dao Izraelcima. Ako bi tko jeo krv, trebao je biti pogubljen (Lev. 7:27). Isus je učio ljude da se drže Mojsijevog zakona (Mat. 5:17–19). Zato je nezamislivo da bi on poticao mnoštvo Židova da jedu njegovo doslovno tijelo i piju njegovu krv. Isus je tom upečatljivom izjavom zapravo htio poučiti ljude kako mogu dobiti život, i to “vječni život” (Ivan 6:54).

6. Kako trebamo shvatiti Isusove riječi o tome da treba jesti njegovo tijelo i piti njegovu krv?

⁶ Isusove riječi očito ne trebamo shvatiti doslovno, nego u prenesenom smislu. On je i ranije koristio riječi u prenesenom smislu, naprimjer kad je Samarićanki rekao: “Tko bude pio vodu koju ću mu ja dati, nikad neće ožednjeti. Štoviše, voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvor vode koja donosi vječni život” (Ivan 4:7, 14). b Isus nije htio reći da će Samarićanka dobiti vječni život jednostavno tako da popije neku doslovnu vodu. Slično tome ljudima kojima se obraćao u Kafarnaumu nije htio reći da će dobiti vječni život ako budu jeli njegovo doslovno tijelo i pili njegovu krv.

 RAZLIKE U ODNOSU NA GOSPODINOVU VEČERU

7. Što neki tvrde o Isusovim riječima iz Ivana 6:53?

⁷ To što je Isus u Ivanu 6:53 rekao da trebamo jesti njegovo tijelo i piti njegovu krv neki ljudi smatraju uputom o tome kako treba slaviti Gospodinovu večeru zato što je on tijekom te večere rekao nešto donekle slično (Mat. 26:26–28). Oni tvrde da svatko tko prisustvuje Gospodinovoj večeri treba uzimati kruh i vino koji se prosljeđuju među prisutnima. No je li to točno? Važno je da ispitamo ima li ta tvrdnja temelja zato što se milijuni ljudi širom svijeta okupljaju s nama na taj dan. Ako usporedimo ono što je Isus rekao u Ivanu 6:53 i ono što je rekao tijekom Gospodinove večere, vidjet ćemo da u te dvije prilike nije govorio o istoj stvari.

8. Kako znamo da ono što je Isus rekao u Ivanu 6:53 nije uputa o tome kako treba slaviti Gospodinovu večeru? (Vidi i ilustracije.)

⁸ Zapazimo dvije razlike. Kao prvo, kada je i gdje Isus izgovorio riječi zapisane u Ivanu 6:53–56? On je te riječi izgovorio 32. godine pred mnoštvom Židova okupljenih u Galileji. Bilo je to otprilike godinu dana prije nego što je u Jeruzalemu uspostavio Gospodinovu večeru. Kao drugo, kome se Isus obraćao? Obraćao se ljudima u Galileji kojima  je više bilo stalo do njihovih trenutnih fizičkih potreba nego do toga da zadovolje svoje duhovne potrebe (Ivan 6:26). Ustvari, kad je Isus spomenuo nešto što im je bilo teško razumjeti, brzo su prestali vjerovati u njega. Napustili su ga čak i neki njegovi učenici (Ivan 6:14, 36, 42, 60, 64, 66). Usporedimo taj događaj s onim što se dogodilo otprilike godinu dana kasnije, 33. godine, kad je Isus uspostavio Gospodinovu večeru. Tom je prilikom uz njega bilo njegovih 11 vjernih apostola. Iako ni oni nisu u potpunosti razumjeli sve čemu ih je Isus poučavao, ipak su, za razliku od većine ljudi u Galileji, bili uvjereni da je on Božji Sin, koji je sišao s neba (Mat. 16:16). Isus ih je pohvalio, rekavši: “Vi ste ostali sa mnom u mojim kušnjama” (Luka 22:28). Već i ove dvije razlike otkrivaju da ono što je Isus rekao u Ivanu 6:53 nije uputa o tome kako treba slaviti Gospodinovu večeru. No postoje još neke razlike koje to jasno potvrđuju.

ŠTO ISUSOVE RIJEČI ZNAČE ZA TEBE

9. Na koju se grupu ljudi odnosi ono što je Isus rekao tijekom Gospodinove večere?

⁹ Tijekom Gospodinove večere Isus je svojim apostolima ponudio beskvasni kruh i rekao da taj kruh predočava njegovo tijelo. Nakon toga dao im je vino i objasnio da ono predočava “krv saveza” (Mar. 14:22–25; Luka 22:20; 1. Kor. 11:24). Ono što je Isus rekao o tom savezu vrlo je značajno. Novi savez sklopljen je s duhovnim Izraelcima, koji će biti “u Božjem kraljevstvu”, a ne s ljudima općenito (Hebr. 8:6, 10; 9:15). U to vrijeme apostoli to nisu shvaćali, ali uskoro su trebali biti pomazani svetim duhom i s njima je trebao biti sklopljen novi savez kako bi mogli biti s Isusom na nebu (Ivan 14:2, 3).

10. Što je još jedna razlika između Gospodinove večere i onoga što se dogodilo u Galileji? (Vidi i ilustraciju.)

¹⁰ Zapazi da se tijekom Gospodinove večere Isus usredotočio na “malo stado”. Prvi pripadnici tog malog stada bili su Isusovi vjerni apostoli, koji su tom prilikom bili s njim u sobi (Luka 12:32). Njima je Isus proslijedio kruh i vino, a ta dva simbola trebali su uzimati i svi oni koji su kasnije postali dio malog stada. Upravo je pripadnicima malog stada Isus rekao da im ide pripremiti mjesto kako bi mogli biti s njim na nebu. Dakle, to je još jedna razlika između Gospodinove večere i onoga što se dogodilo u Galileji. Naime, ono što je Isus rekao za vrijeme Gospodinove večere odnosilo se samo na malu grupu ljudi, a ono što je rekao u Galileji odnosilo se na puno veći broj ljudi.

11. Kako se iz onoga što je Isus rekao Židovima u Galileji vidi da nije mislio na malu grupu ljudi?

¹¹ Isus se 32. godine u Galileji prvenstveno obraćao Židovima koji su htjeli da im on da kruha. Međutim, on im je skrenuo pažnju na nešto što će im koristiti puno više od doslovne hrane. Govorio je o nečemu što im je moglo pomoći da dobiju vječni život. Isus je čak rekao da oni koji su umrli mogu uskrsnuti u posljednji dan i živjeti vječno. On tom prilikom nije govorio o blagoslovu koji će dobiti nekolicina izabranih, kao što je to učinio kasnije tijekom Gospodinove večere. Umjesto toga mislio je  na blagoslov koji će moći dobiti svi ljudi. Ustvari, rekao je: “Ako netko jede ovaj kruh, živjet će vječno. A taj je kruh moje tijelo koje ću dati za život svijeta” (Ivan 6:51). c

12. Što je potrebno da bismo dobili blagoslov o kojem je Isus govorio?

¹² Isus nije rekao Židovima u Galileji da će blagoslov o kojem je govorio dobiti svatko tko je ikad živio ili tko će se ikada roditi. Dobit će ga samo oni koji “jedu ovaj kruh”, odnosno oni koji pokazuju vjeru u Isusa. Mnogi koji se izjašnjavaju kao kršćani misle da će biti spašeni samim time što vjeruju u Isusa i smatraju ga svojim spasiteljem (Ivan 6:29). No to nije dovoljno. Mnogi koji su slušali Isusa u Galileji u početku su vjerovali u njega, ali ubrzo su ga napustili. Zašto su to učinili?

13. Što je potrebno da bi netko mogao biti pravi Isusov učenik?

¹³ Većina ljudi koje je Isus nahranio rado je išla za njim dok god im je on davao ono što su htjeli. Ti su ljudi htjeli da ih Isus na čudesan način liječi, daje im besplatnu hranu i govori im ono što žele čuti. Međutim, Isus je objasnio da njegovi pravi učenici neće tako razmišljati. On nije došao na Zemlju naprosto zato da bi zadovoljavao tjelesne želje ljudi. Oni su se trebali odazvati na njegov poziv da dođu k njemu tako da prihvate sve što je naučavao i da ga u svemu slušaju (Ivan 5:40; 6:44).

14. Što moramo činiti da bismo imali koristi od toga što je Isus žrtvovao svoje tijelo i krv?

 ¹⁴ Isus je mnoštvu istaknuo koliko je važno imati vjeru. U što su ti ljudi trebali vjerovati? U to da zahvaljujući Isusovom tijelu i krvi, koje je on kasnije trebao prinijeti na žrtvu, mogu dobiti vječni život. Takvu vjeru trebali su pokazati Židovi okupljeni u Galileji, a trebamo je pokazati i mi danas (Ivan 6:40). Uistinu, kao što se vidi iz Ivana 6:53, da bismo imali koristi od toga što je Isus žrtvovao svoje tijelo i krv, trebamo vjerovati u otkupninu. Taj blagoslov može dobiti nebrojeno mnogo ljudi (Efež. 1:7).

15, 16. Koje smo važne pouke izvukli iz 6. poglavlja Ivana?

¹⁵ Ono što smo naučili iz 6. poglavlja Ivana jako je poučno i ohrabrujuće za nas i naše voljene. Iz tog poglavlja jasno se vidi koliko Isus voli ljude. Dok je bio u Galileji, liječio je bolesne, poučavao je ljude o Kraljevstvu te je zadovoljio jednu od njihovih osnovnih potreba tako što ih je nahranio kad su bili gladni (Luka 9:11; Ivan 6:2, 11, 12). Što je još važnije, poučio ih je da je on “kruh života” (Ivan 6:35, 48).

¹⁶ Tijekom Gospodinove večere, koja se održava jednom godišnje, oni koje je Isus nazvao “drugim ovcama” ne uzimaju kruh i vino niti bi to smjeli činiti (Ivan 10:16). Ipak, oni imaju koristi od tijela i krvi Isusa Krista zbog toga što pokazuju vjeru u njegovu otkupnu žrtvu (Ivan 6:53). S druge strane, oni koji trebaju uzimati kruh i vino na taj način pokazuju da je s njima sklopljen novi savez te da su dobili priliku vladati s Isusom u nebeskom kraljevstvu. Dakle, bili mi pomazanici ili druge ovce, izvještaj iz 6. poglavlja Ivana jako je dragocjen za nas. On ističe koliko je važno pokazivati vjeru u Isusa te otkriva da na taj način možemo dobiti vječni život.