STARJEŠINE u skupštinama diljem svijeta vole i cijene svoju službu u Jehovinoj organizaciji. Oni su pravi blagoslov za Božji narod! No ne tako davno uvedena je jedna promjena koja se tiče upravo njih. Starješine koji su u poodmaklim godinama bili su zamoljeni da neka svoja zahtjevnija zaduženja prepuste mlađim starješinama.

Prema tim novim uputama, pokrajinski nadglednici i voditelji teokratskih tečajeva koji služe na području prestaju s tom vrstom službe kad navrše 70 godina. Isto tako, starješine koji navrše 80 godina prestaju služiti kao koordinatori Odbora podružnice ili starješinstva u skupštini. Oni ta i neka druga zaduženja prepuštaju mlađima. Kako su naša draga ostarjela braća reagirala na tu promjenu? Oni su i dalje vjerni Jehovi i njegovoj organizaciji.

“Za mene je ta odluka bila posve logična”, kaže Ken, koji je gotovo 49 godina služio kao koordinator Odbora podružnice. “Ustvari, baš tog jutra kad sam saznao za nju molio sam se Jehovi da neki mlađi brat preuzme  ulogu koordinatora.” Ken je reagirao poput mnoge druge ostarjele vjerne braće diljem svijeta. No neki su u početku bili pomalo razočarani jer su voljeli služiti svojoj braći.

Esperandio, koji je služio kao koordinator starješinstva u svojoj skupštini, rekao je: “Bio sam pomalo tužan. No kasnije sam shvatio da se ionako moram više posvetiti svom sve lošijem zdravlju.” Naravno, brat Esperandio i dalje vjerno služi Jehovi i velik je blagoslov za svoju skupštinu.

No što je s dugogodišnjim putujućim nadglednicima koji sada služe u drugim vidovima službe? Brat Allan, koji je 38 godina služio kao putujući nadglednik, kaže: “U početku sam bio u šoku.” Međutim, on razumije koliko je važno obučavati mlađu braću za preuzimanje većih odgovornosti te i dalje vjerno služi Jehovi.

Russell, koji je ukupno 40 godina služio kao putujući nadglednik i voditelj teokratskih tečajeva, kaže da su on i njegova supruga isprva bili razočarani. “Jako smo cijenili svoju službu i smatrali smo da još uvijek imamo dovoljno snage da nastavimo s njom.” Znanje i iskustvo koje su stekli od velike je koristi skupštini u kojoj sada služe i objavitelji se raduju što mogu surađivati s njima.

Možda ti osobno nisi doživio nešto slično, no izvještaj iz 2. Samuelove može ti pomoći da bolje razumiješ one koji su se našli u toj situaciji.

Prisjetimo se što se dogodilo kad se Abšalom pobunio protiv svog oca, kralja Davida. David je iz Jeruzalema pobjegao u Mahanajim, grad koji se nalazio istočno od rijeke Jordana. Njemu i njegovim ljudima bila je potrebna hrana i druge potrepštine.

Trojica ljudi iz tog kraja velikodušno su im donijela postelje, razno posuđe i puno svakojake hrane. Jedan od njih bio je Barzilaj (2. Sam. 17:27-29). Budući da Abšalomova pobuna nije uspjela, David se mogao vratiti u svoju prijestolnicu, a Barzilaj ga je pratio sve do Jordana. David ga je pozvao da pođe s njim u Jeruzalem i rekao mu da će se brinuti za njega, iako Barzilaju zapravo nije trebala materijalna pomoć jer je bio “vrlo bogat” (2. Sam. 19:31-33). David je očito jako cijenio Barzilaja i vjerojatno je želio imati kraj sebe tako iskusnog čovjeka kojeg bi mogao pitati za savjet. Živjeti i raditi na kraljevskom dvoru za svakoga bi bila velika čast.

No Barzilaj je bio skroman i razuman čovjek, pa je rekao Davidu: “Sada mi je osamdeset godina. Mogu li razabrati što je dobro, a što zlo?” Što je time želio reći? Tijekom svog dugog života Barzilaj je sigurno stekao veliku mudrost. Još uvijek je mogao dati dobar savjet drugima, poput “starijih muževa”  koji su kasnije savjetovali kralja Roboama (1. Kralj. 12:6, 7; Psal. 92:12-14; Izr. 16:31). Prema tome, kad je rekao da ne može razlikovati dobro od zla, očito je mislio na fizička ograničenja koja godine nose sa sobom. Priznao je da više ne osjeća okus hrane i da slabo čuje (Prop. 12:4, 5). Stoga je Barzilaj predložio Davidu da sa sobom povede mladog Kimhama, koji je vjerojatno bio njegov sin (2. Sam. 19:35-40).

Promjena koju smo spomenuli u uvodu pokazatelj je razumnosti kakvu je imao i Barzilaj. Naravno, u današnje vrijeme nije bilo dovoljno uzeti u obzir okolnosti i sposobnosti samo jedne osobe, kao što je to bilo kod Barzilaja. Trebalo je realno procijeniti što je najbolje za vjerne starješine diljem svijeta.

Skromni stariji kršćani uviđaju koliko je mudro da mlađa braća budu osposobljena za teokratska zaduženja koja su oni godinama izvršavali. To je jako važno da bi Jehovina organizacija mogla ići ukorak s porastom. U većini slučajeva upravo starija braća obučavaju mlađu braću, kao što je Barzilaj vjerojatno poučavao svog sina, a apostol Pavao Timoteja (1. Kor. 4:17; Filip. 2:20-22). Ta mlada braća pokazala su se kao pravi dar te doprinose izgradnji “Kristovog tijela” (Efež. 4:8-12; usporedi 4. Mojsijevu 11:16, 17, 29).

Mnoga braća u skupštinama diljem svijeta koja su neka svoja zaduženja prepustila drugima sada mogu u nekim drugim pogledima proširiti svoju službu.

“Nove okolnosti omogućavaju mi da posvetim pažnju muževima naših sestara iz skupštine koji nisu u istini”, kaže Marco, koji je 19 godina služio kao putujući nadglednik.

“Postavili smo si nove ciljeve, između ostalog da pomažemo neaktivnima te da vodimo više biblijskih tečajeva”, kaže Geraldo, koji je 28 godina bio u putujućoj službi. On i žena vode 15 tečajeva i zahvaljujući njihovoj pomoći dosta neaktivnih objavitelja ponovno dolazi na sastanke.

Allan, kojeg smo ranije citirali, kaže: “Sada možemo provesti više vremena u raznim vidovima službe. Volimo propovijedati na javnim mjestima, na poslovnom području te svjedočiti susjedima, od kojih je dvoje došlo na sastanak.”

Iskusna vjerna braća koja su se našla u novim okolnostima sada mogu dati svoj doprinos na još jedan, poseban način — svoje dragocjeno iskustvo mogu podijeliti s mlađom braćom. “Jehova obučava i koristi prekrasne talentirane mlade ljude”, kaže Russell, kojeg smo ranije citirali. “Oni poučavaju i vrše pastirsku službu na živ i dinamičan način, što je od velike koristi braći i sestrama.” (Vidi okvir  “Pomozi mladoj braći da ostvare svoj potencijal”.)

Ako odnedavno služiš Jehovi na nešto drugačiji način, trudi se zadržati pozitivan stav. Svojom si revnom službom već utjecao na živote mnogih. No ima još puno toga što možeš učiniti. Braća te vole i to se sigurno neće promijeniti.

Što je još važnije, u Jehovinom srcu ostavio si trajan trag. Sjeti se što stoji u Hebrejima 6:10: “Bog nije nepravedan, pa da zaboravi vaše djelo i ljubav koju ste iskazali njegovu imenu, tako što ste služili svetima i što im i dalje služite.” Te nadahnute riječi jamče nam da on ne cijeni samo ono što smo nekad činili za njega nego i ono što činimo danas. Jehovi si veoma dragocjen i on sigurno neće zaboraviti tvoj trud!

 Možda se ti osobno nisi našao u situaciji u kojoj su se našla braća spomenuta u ovom članku. Ipak, misli koje su ovdje iznesene mogu puno koristiti i tebi. Zašto to možemo reći?

Ako imaš priliku družiti se s nekim vjernim starijim bratom koji je nekad obavljao odgovorna zaduženja u skupštini, možeš puno naučiti od njega. On je stekao duhovnu zrelost i ima iza sebe godine iskustva. Pitaj ga za savjet i zamoli ga da ti da neki prijedlog. Obrati pažnju na to kako on na svom trenutnom zadatku koristi svoje bogato iskustvo.

Bez obzira na to jesi li ostarjeli brat kojemu su se okolnosti promijenile ili si objavitelj koji može puno naučiti od takve braće, uvijek imaj na umu da Jehova cijeni vjernost svojih dugogodišnjih slugu koji mu i dalje revno služe.