1. Kako Jehova gleda na ponizne ljude? Objasni.

JEHOVA voli ponizne ljude. Samo oni koji su istinski ponizni mogu biti njegovi prijatelji i imati prisan odnos s njim. S druge strane, on “ohologa poznaje samo izdaleka” (Psal. 138:6). Svi mi želimo ugoditi Jehovi i osjetiti njegovu brigu i ljubav. Stoga itekako imamo razloga razvijati poniznost.

2. O čemu će biti riječi u ovom članku?

² U ovom članku odgovorit ćemo na tri pitanja: (1) Što je poniznost? (2) Zašto trebamo razvijati tu osobinu? (3) Koje situacije mogu iskušati našu poniznost? Kao što ćemo vidjeti, kada razvijamo poniznost, radujemo Jehovu, a usto činimo dobro samima sebi (Izr. 27:11; Iza. 48:17).

3. Što znači biti ponizan?

³ Ponizna osoba nije ohola i ne misli da je važnija od drugih. Biblija pokazuje da je takva osoba svjesna koliko je neznatna u usporedbi s Jehovom i da su svi drugi ljudi u nekom pogledu bolji od nje (Filip. 2:3, 4).

4-5. Zašto možemo reći da se istinska poniznost ne svodi samo na vanjski dojam?

⁴ Neki ljudi djeluju ponizno, ali zapravo nisu takvi. Možda su po naravi mirni i povučeni ili su pak ljubazni i obzirni prema drugima zbog svog odgoja ili zato što im to nalaže kultura u kojoj su odrasli. No duboko u sebi zapravo su vrlo ponosni. Ono što im je u srcu prije ili kasnije izaći će na vidjelo (Luka 6:45).

⁵ S druge strane, neki djeluju samouvjereno ili su prilično direktni, ali to ne mora nužno značiti da su ponositi  (Ivan 1:46, 47). Ipak, osobe koje su po naravi otvorene i komunikativne moraju paziti kako se ne bi previše oslanjale na svoje sposobnosti. Kakva god bila naša osobnost, svi moramo raditi na tome da budemo istinski ponizni.

6. Što učimo iz Pavlovih riječi zapisanih u 1. Korinćanima 15:10?

⁶ Uzmimo za primjer apostola Pavla. Jehova se puno puta poslužio njime da bi osnovao nove skupštine u raznim gradovima. Čak bi se moglo reći da je Pavao u službi postigao više od bilo kojeg drugog Kristovog apostola. No on nije sebe smatrao boljim od svoje braće. Ponizno je priznao: “Ja sam najmanji među apostolima i nisam dostojan zvati se apostolom, jer sam progonio skupštinu Božju” (1. Kor. 15:9). A zatim je istaknuo da je u dobrom odnosu s Jehovom ne zbog svojih vrlina ili dobrih djela, nego zahvaljujući Božjoj nezasluženoj dobroti. (Pročitaj 1. Korinćanima 15:10.) Pavao je time Korinćanima pružio divnu pouku o poniznosti. On nije isticao svoja postignuća premda je znao da neki u toj skupštini pokušavaju dokazati da su bolji od njega (2. Kor. 10:10).

7. Kako je jedan istaknuti brat iz suvremenog doba pokazao poniznost?

⁷ Mnoge Jehovine sluge jako je ohrabrila životna priča brata Karla Kleina, koji je služio kao član Vodećeg tijela. On je ponizno priznao da se tijekom godina borio s mnogim izazovima. Naprimjer, kad je 20-ih godina prošlog stoljeća prvi put propovijedao od kuće do kuće, to mu je toliko teško palo da sljedeće dvije godine više nije sudjelovao u tom obliku službe. Kad je kasnije služio u Betelu,  jedan mu je brat dao savjet zbog kojeg je neko vrijeme bio jako ljut na njega. Osim toga, doživio je živčani slom, od kojeg se s vremenom ipak uspio oporaviti. Unatoč tome bili su mu povjereni mnogi važni i zanimljivi zadaci. Zamisli samo koliko je poniznosti trebalo tom bratu, koji je imao vrlo istaknutu ulogu u organizaciji, da otvoreno govori o svojim slabostima i problemima. Mnoga braća i sestre rado se sjećaju brata Kleina i njegove iskrene i upečatljive životne priče. *

8. Kako riječi iz 1. Petrove 5:6 pokazuju da naša poniznost raduje Jehovu?

⁸ Mi se trudimo biti ponizni prvenstveno zato što time radujemo Jehovu. To je u svojoj poslanici jasno istaknuo apostol Petar. (Pročitaj 1. Petrovu 5:6.) U vezi s tim Petrovim riječima, u knjizi “Pođi za mnom!” stoji sljedeće: “Oholost je poput otrova. Njene posljedice mogu biti strašne. To je osobina zbog koje i najdarovitiji čovjek može biti beskoristan Bogu. S druge strane, poniznost može čak i najneznatnijeg čovjeka učiniti vrlo korisnim Jehovi. Ako svakodnevno razvijamo tu dragocjenu osobinu trudeći se ponizno ići Kristovim stopama, možemo se nadati predivnoj nagradi. (...) Naš će Bog jednako rado nagraditi i tebe zbog tvoje poniznosti.” * Ima li išta ljepše od toga da obradujemo Jehovino srce? (Izr. 23:15).

9. Kako poniznost utječe na naše odnose s drugima?

⁹ Osim što raduje Jehovu, naša poniznost u mnogim pogledima koristi nama osobno. Ako smo ponizni, drugi će rado biti u našem društvu. Zašto? Pa razmisli u čijem se ti društvu osjećaš ugodno (Mat. 7:12). Malotko voli biti s ljudima koji uvijek inzistiraju da sve bude po njihovom i ne žele prihvatiti tuđe ideje. S druge strane, pravi je užitak surađivati sa suvjernicima koji su “suosjećajni, puni bratske ljubavi, samilosni, ponizni” (1. Petr. 3:8). Ako nas privlače takve osobe, onda ćemo sigurno i mi privući njih, naravno, ako pokazujemo poniznost.

10. Zašto nam poniznost može olakšati život?

 ¹⁰ Pored toga, poniznost nam može olakšati život. Činjenica je da često vidimo ili doživimo nešto što smatramo nepravdom. Mudri kralj Salamun je priznao: “Vidio sam sluge na konjima, a knezove kako idu pješice po zemlji kao sluge” (Prop. 10:7). Vrlo sposobni i talentirani ljudi nekad ne dobiju zasluženo priznanje, a onima koji su daleko manje sposobni pridaje se velika pažnja i čast. Ipak, Salamun je istaknuo da je mudro prihvatiti stvari kakve jesu i ne stalno razmišljati o životnim nepravdama (Prop. 6:9). Ako smo ponizni, bit će nam lakše prihvatiti život onakvim kakav jest, čak i kad ne ispunjava naša očekivanja.

11. Kako bismo trebali reagirati kad dobijemo savjet?

¹¹ Svaki dan imamo bezbroj prilika pokazati poniznost. Spomenimo neke od njih. Kad dobijemo savjet. Dobro je imati na umu sljedeće: Ako si je netko dao truda kako bi nam dao savjet, vjerojatno smo zastranili više nego što smo toga svjesni. U takvim situacijama možda je naša prva reakcija da odbijemo savjet. Mogli bismo kritizirati tu osobu ili način na koji nam je dala savjet. Ali ako smo ponizni, potrudit ćemo se objektivno sagledati stvari.

12. Prema Mudrim izrekama 27:5, 6, zašto bismo trebali biti zahvalni osobi koja nam je dala savjet? Predoči to primjerom.

¹² Ponizna osoba zahvalna je za savjet koji dobije. Predočimo to jednim primjerom. Zamisli da si u dvorani na sastanku. Nakon što si popričao s nekoliko suvjernika, jedan od njih pozove te na stranu i diskretno ti kaže da na zubima imaš ostatke hrane. Sigurno bi ti bilo neugodno zbog toga, ali bi toj osobi bio zahvalan što ti je to rekla. Ustvari, vjerojatno bi ti bilo draže da te netko već ranije upozorio na to. Sličan, ponizan stav trebamo pokazati i kad neki naš suvjernik skupi hrabrosti kako bi nam dao potreban savjet. Budimo mu zahvalni i imajmo na umu da nam je on prijatelj, a ne neprijatelj (pročitaj Mudre izreke 27:5, 6; Gal. 4:16).

13. Kako možemo pokazati poniznost kad drugi dobiju neko teokratsko zaduženje?

¹³ Kad drugi dobiju neko teokratsko zaduženje. “Kad vidim da drugi dobivaju  odgovorna zaduženja, ponekad se pitam zašto nisu za to odabrali mene”, priznao je starješina po imenu Jason. Jesi li i ti ikad pomislio nešto slično? Nema ništa loše u tome da želimo učiniti više za Jehovu (1. Tim. 3:1). Međutim, moramo paziti na svoje misli. Ako nismo oprezni, u našem srcu mogao bi se razbuktati ponos. Naprimjer, neki bi brat mogao misliti da je upravo on najsposobniji za izvršavanje nekog zadatka. A kršćanka bi mogla pomisliti: “Moj bi muž to obavio puno bolje od tog i tog!” Međutim, ako smo istinski ponizni, nećemo razmišljati na takav način.

14. Kako je Mojsije reagirao kad su drugi dobili odgovorna zaduženja i što učimo od njega?

¹⁴ Mojsije nam je u tome pružio izvrstan primjer. On je kao vođa izraelskog naroda jako cijenio čast koju je dobio. No kako je reagirao kad je Jehova i drugima dao da izvršavaju jedan od zadataka koje je on dotad imao? Mojsije nije bio ljubomoran (4. Mojs. 11:24-29). Isto tako, ponizno je dopustio drugima da mu pomognu suditi narodu (2. Mojs. 18:13-24). Zahvaljujući tome Izraelci nisu morali predugo čekati da njihov slučaj bude riješen. Sve to pokazuje da je Mojsiju dobrobit drugih bila važnija od njegovog položaja. Nije li to divan primjer za sve nas? Jehovi ćemo biti istinski korisni samo ako naša poniznost uvijek bude veća od naših sposobnosti. On je “visoko, a ipak vidi poniznoga” (Psal. 138:6).

15. S kojim su se novim okolnostima mnoga braća suočila?

¹⁵ Kad se nađemo u novim okolnostima. U zadnje vrijeme mnoga braća koja iza sebe imaju desetljeća iskustva dobila su nove zadatke i našla se u novim okolnostima. Naprimjer, 2014. oblasni nadglednici i njihove supruge dobili su poziv  da služe u nekom drugom obliku punovremene službe. Te iste godine stupila je na snagu promjena da pokrajinski nadglednici prekidaju s tom službom kad navrše 70 godina. A braća koja navrše 80 godina više ne služe u skupštini kao koordinatori starješinstva. Osim toga, u proteklih nekoliko godina mnogi članovi betelske obitelji poslani su u pionirsku službu. Drugi su morali prestati s posebnom punovremenom službom zbog zdravlja, obiteljskih obaveza ili drugih razloga.

16. Kako su naša braća i sestre pokazali poniznost kad su se našli u novim okolnostima?

¹⁶ Toj braći i sestrama nije bilo lako prilagoditi se takvoj promjeni. Sigurno su jako voljeli službu koju su dotad izvršavali, mnogi od njih čak dugi niz godina. Neki su morali proći period “žalovanja” dok su se trudili priviknuti na nove okolnosti. Što im je pomoglo da s vremenom ipak uspiju u tome? Prije svega, ljubav prema Jehovi. Oni znaju da su se predali Bogu, a ne nekoj vrsti službe, tituli ili zadatku (Kol. 3:23). Sretni su što mogu nastaviti služiti Jehovi u bilo kojem svojstvu. Oni su “sve svoje brige [bacili] na njega” znajući da se on brine za njih (1. Petr. 5:6, 7).

17. Zašto smo sretni što nas Božja Riječ potiče da razvijamo poniznost?

¹⁷ Nismo li zahvalni što nas Božja Riječ potiče da budemo ponizni? Kada razvijamo tu divnu osobinu, to koristi i nama i drugima. Ona nam pomaže da se lakše nosimo sa životnim izazovima. A što je najvažnije, bliskiji smo sa svojim nebeskim Ocem. Lijepo je znati da naš Bog, iako je “Visoki i Uzvišeni”, voli i cijeni svoje ponizne sluge (Iza. 57:15).