1. Na koje načine sestre podupiru Jehovinu organizaciju i s kojim se izazovima mnoge od njih suočavaju? (Vidi ilustraciju s naslovnice.)

JAKO smo sretni što u našim skupštinama imamo mnogo marljivih sestara! One revno sudjeluju na sastancima i idu u službu propovijedanja. Neke pomažu u održavanju dvorane i pokazuju iskreno zanimanje za svoje suvjernike. Naravno, naše sestre suočavaju se s raznim izazovima. Neke se brinu o ostarjelim roditeljima, a druge doživljavaju protivljenje članova obitelji. Ima i onih koje su samohrane majke i naporno rade kako bi svojoj djeci osigurale ono što im je potrebno u materijalnom pogledu.

2. Zašto je važno da se trudimo pružati podršku našim sestrama?

² Zašto je važno da pružamo podršku našim sestrama? Zato što ljudi u svijetu često ne pokazuju ženama poštovanje koje one zaslužuju. Osim toga, sama Biblija potiče nas da im pružamo podršku. Naprimjer, apostol Pavao zamolio je skupštinu u Rimu da srdačno primi Febu, a zatim je dodao: “Pomozite joj u svemu što joj zatreba” (Rim. 16:1, 2). Pavao je nekad bio farizej i kretao se među ljudima koji su žene smatrali manje vrijednima. Ti su stavovi vjerojatno utjecali na njega. No nakon što je postao kršćanin, postupao je po uzoru na Isusa te se sa ženama ophodio obzirno i s poštovanjem (1. Kor. 11:1).

3. Kako se Isus ophodio sa ženama i kako je gledao na žene koje su vršile Božju volju?

³ Isus se sa svim ženama ophodio s poštovanjem (Ivan 4:27). Nije na njih gledao poput židovskih vođa svog vremena. Zapravo, u jednoj biblijskoj enciklopediji stoji: “Isus o ženama nikad nije rekao nešto ružno ili ponižavajuće.” No posebno je cijenio žene koje su vršile volju njegovog Oca. On ih je smatrao svojim sestrama. Kad je jednom prilikom govorio o tome koga smatra svojom duhovnom obitelji,  nije naveo samo muškarce, nego i žene (Mat. 12:50).

4. O čemu će biti riječi u ovom članku?

⁴ Isus je uvijek bio spreman pomoći svojim duhovnim sestrama. Cijenio ih je i zauzimao se za njih. Pogledajmo kako po uzoru na njega možemo pokazati da nam je stalo do naših sestara.

5. Zašto je nekim sestrama teško zadovoljiti potrebu za dobrim društvom?

⁵ Svima nama, i braći i sestrama, potrebno je dobro društvo. No sestrama ponekad nije lako zadovoljiti tu potrebu. Zašto? Zapazi što su rekle neke od njih. Naša sestra po imenu Jordan * kaže: “Nisam udana i često se pitam koliko uopće značim skupštini. Ne znam s kim bih se družila i čini mi se kao da se nigdje ne uklapam.” Kristen, pionirka koja se preselila kako bi učinila više u službi, kaže: “Kad si novi u skupštini, može te obuzeti osjećaj usamljenosti.” Onima koji žive u razdijeljenom domu može biti teško imati blizak odnos s članovima obitelji, a mogu se osjećati izolirano i od braće i sestara u skupštini. Sestre koje su zbog bolesti vezane za kuću znaju se osjećati usamljeno. Slično se mogu osjećati i naše sestre koje se brinu za bolesne članove svoje obitelji. Annette kaže: “Nisam mogla prihvaćati pozive na druženje jer sam se morala brinuti o svojoj majci.”

6. Prema Luki 10:38–42, kako je Isus pomogao Marti i Mariji?

⁶ Isus je provodio vrijeme sa svojim duhovnim sestrama i bio im je pravi prijatelj. Uzmimo za primjer njegovo prijateljstvo s Marijom i Martom, koje najvjerojatnije nisu bile udane. (Pročitaj Luku 10:38–42.) Isus im je svojim riječima i postupcima očito pomogao da se osjećaju ugodno u njegovom društvu. Marija se osjećala slobodnom sjesti do njegovih nogu kako bi slušala njegove pouke. * A Marta, koja se naljutila zato što joj Marija ne pomaže, osjećala se slobodnom reći Isusu što je muči. Prilikom tog posjeta Isus je i jednoj i drugoj dao vrijedne pouke. Isus je pokazao da mu je stalo do njih i njihovog brata Lazara tako što ih je posjećivao i u drugim prilikama (Ivan 12:1–3). Stoga je posve razumljivo što su mu se Marija i Marta obratile za pomoć kad se Lazar teško razbolio (Ivan 11:3, 5).

7. Na koji način možemo hrabriti sestre?

⁷ Nekim sestrama sastanci su jedna od rijetkih prilika da se druže sa svojim suvjernicima. Zato ih trebamo srdačno pozdraviti, razgovarati s njima i pokazati im da nam je stalo do njih. Jordan, koju smo spomenuli ranije, kaže: “Puno mi znači kad drugi pohvale moje komentare, dogovore se sa mnom za službu propovijedanja ili na druge načine pokažu zanimanje za mene.” Pokažimo našim sestrama da su nam važne! Naša sestra Kia kaže: “Ako ne dođem na sastanak, znam da će mi netko od braće i sestara poslati poruku i pitati me jesam li dobro. Po tome vidim da im je stalo do mene.”

8. Na koje se još načine možemo ugledati na Isusa?

⁸ Poput Isusa, i mi možemo odvojiti vrijeme za druženje sa sestrama. Možda ih možemo pozvati k sebi na jednostavan obrok ili neku vrstu razonode ili  rekreacije. U tim se prilikama trebamo truditi da ono što kažemo bude pozitivno i ohrabrujuće (Rim. 1:11, 12). Starješine se trebaju ugledati na Isusa kad je riječ o stavu prema samaštvu. Isus je znao da je nekima možda teško zbog toga što su sami, no svima je jasno dao do znanja da čovjekova sreća ne ovisi o tome je li u braku i ima li djece (Luka 11:27, 28). Naprotiv, istinski je sretan onaj kome je u životu najvažnije služiti Jehovi (Mat. 19:12).

9. Kako starješine mogu pomagati sestrama?

⁹ Prema ženama u skupštini trebamo se ponašati kao prema svojim duhovnim sestrama i majkama. Naročito je važno da to čine starješine (1. Tim. 5:1, 2). Bilo bi dobro da prije ili poslije sastanka starješine odvajaju vrijeme kako bi razgovarali sa sestrama. “Jedan starješina primijetio je da imam jako puno obaveza i pitao me kako izgleda moj svakodnevni život”, kaže Kristen, koju smo ranije citirali. “Bila sam mu jako zahvalna što je pokazao zanimanje za mene.” Kad starješine redovito odvajaju vrijeme za razgovor sa svojim suvjernicama, pokazuju da im je stalo do njih. * Annette, koju smo također citirali, istaknula je zašto je dobro često razgovarati sa starješinama. Ona kaže:  “Tako ih mogu bolje upoznati, a i oni mene. Zato mi je lakše zamoliti ih za pomoć kad me muči neki problem.”

10. Što puno znači našim sestrama?

¹⁰ Svima nama, i muškarcima i ženama, puno znači kad drugi zapaze naše sposobnosti i kažu nam da cijene ono što radimo. No ako nitko ne pokazuje zahvalnost i cijenjenje za naš trud, to djeluje obeshrabrujuće. Naša sestra Abigail, koja služi kao pionir i nije udana, priznaje da ponekad ima osjećaj da drugi uopće ne obraćaju pažnju na nju. Ona kaže: “Na mene gledaju samo kao na sestru ili kćer tog i tog brata. Ponekad imam osjećaj kao da sam nevidljiva.” Zato je važno da neudane sestre u skupštini osjete da ih volimo i cijenimo. Zapazi kako se osjeća sestra po imenu Pam, koja je također neudana. Ona je godinama služila kao misionar, a kasnije se vratila kući kako bi se brinula o svojim roditeljima. Sada ima preko 70 godina i još je uvijek u pionirskoj službi. Ona kaže: “Najviše mi znači kad mi drugi kažu da me cijene.”

11. Kako je Isus pokazao da je zahvalan ženama koje su ga pratile dok je izvršavao svoju službu?

¹¹ Isus je cijenio to što su ga neke bogobojazne žene pratile i “koristile ono što su imale” kako bi mu pomagale (Luka 8:1–3). Osim što im je iskazao čast time što im je dopustio da budu uz njega i pomažu mu, on ih je i poučavao dubokim duhovnim istinama. Naprimjer, otkrio im je da će biti ubijen i da će nakon toga uskrsnuti (Luka 24:5–8). I njih je, kao i apostole prije toga, pripremio za mučne događaje koji su trebali uslijediti (Mar. 9:30–32; 10:32–34). Zanimljivo je da su apostoli pobjegli kad je Isus bio uhićen. Za razliku od njih, neke žene koje su mu pomagale nisu ga napustile dok je umirao na mučeničkom stupu (Mat. 26:56; Mar. 15:40, 41).

12. Koje je zadatke Isus povjerio ženama?

¹² Isus je ženama povjerio važne zadatke. Naprimjer, bogobojazne žene bile su prvi svjedoci Isusovog uskrsnuća i on je zadužio te žene da kažu apostolima da je ustao iz mrtvih (Mat. 28:5, 9, 10). Među učenicima na koje je na Pedesetnicu 33. godine izliven sveti duh vjerojatno je bilo i žena. Ako su bile na tom sastanku, onda su i one dobile čudesan dar govorenja stranih jezika te su govorile drugima “o veličanstvenim Božjim djelima” (Djela 1:14; 2:2–4, 11).

13. Koje sve zadatke danas obavljaju naše sestre i kako možemo pokazati da cijenimo njihov trud?

¹³ Naše sestre zaslužuju pohvalu za sve što čine u službi Jehovi. Neke od njih sudjeluju u gradnji i održavanju objekata naše organizacije, neke su se pridružile grupama koje propovijedaju na nekom stranom jeziku, a neke rade kao volonteri u Betelu. Naše sestre sudjeluju u akcijama pružanja humanitarne pomoći, prevode naše publikacije te služe kao pioniri i misionari. Poput braće, i one pohađaju Tečaj za pionire, Tečaj za objavitelje Kraljevstva i školu Gilead. Osim toga, pružaju podršku svojim muževima kako bi oni mogli izvršavati mnogobrojna zaduženja u skupštini i organizaciji. Ta zrela braća koju nam je Jehova dao “na dar” ne bi mogla toliko pomagati drugima da nemaju podršku svojih žena (Efež. 4:8). Na koje bi načine ti mogao pružiti podršku našim sestrama dok se trude izvršavati svoje zadatke?

14. Što Psalam 68:11 govori o sestrama i što se mudri starješine trude činiti?

¹⁴ Mudri starješine svjesni su da naše sestre čine veliku vojsku marljivih radnika i  da su mnoge od njih vrlo vješte u propovijedaju dobre vijesti. (Pročitaj Psalam 68:11.) Zato starješine cijene njihovo iskustvo i svjesni su da im ono može puno koristiti. Sestri Abigail, koju smo spomenuli ranije, jako je drago kad je braća pitaju kako je, prema njenom iskustvu, najbolje započeti razgovor s ljudima na području. Ona kaže: “To mi pokazuje da Jehova cijeni službu koju vršim u njegovoj organizaciji.” Osim toga, starješine znaju da vjerne, duhovno zrele sestre mogu puno pomoći mlađim sestrama koje se bore s problemima (Titu 2:3–5). Naše sestre zaista zaslužuju da ih volimo i cijenimo!

15. U kojim bi situacijama sestrama dobro došlo da se netko zauzme za njih?

¹⁵ Ponekad se sestre suočavaju s nekim specifičnim problemom i trebaju nekoga tko će se zauzeti za njih (Iza. 1:17). Naprimjer, udovica ili razvedena sestra možda treba nekoga tko će je zastupati kad treba obaviti neki važan razgovor ili joj pomoći oko poslova koje je nekad obavljao njen muž. Ostarjela sestra možda treba nekoga tko će joj pomoći u razgovoru s liječnicima. Pionirka koja sudjeluje u nekim teokratskim projektima možda treba nekoga tko će je braniti ako je drugi počnu kritizirati zato što ne ide u službu toliko često kao ostali pioniri. Kako još možemo pomoći našim sestrama? Osvrnimo se ponovno na Isusov primjer.

16. Prema Marku 14:3–9, kako je Isus branio Mariju?

¹⁶ Isus se spremno zauzeo za svoje duhovne sestre kad ih je netko krivo shvatio. Naprimjer, branio je Mariju kad ju je Marta kritizirala (Luka 10:38–42). Stao je u njenu obranu i u jednoj drugoj situaciji, kad su je neki prekoravali jer su mislili da je loše postupila. (Pročitaj Marka 14:3–9.) Isus je razumio Marijine motive te ju je pohvalio, rekavši: “Učinila je nešto dobro za mene. (...) Učinila je što je mogla.” Čak je prorekao da će se o njenom dobrom djelu govoriti “gdje se god bude propovijedala dobra vijest” – a o tome se govori i u ovom članku. Zanimljivo je da je Isus upravo u toj prilici kad je pohvalio Mariju za njeno dobro djelo rekao da će se dobra vijest propovijedati po cijelom svijetu. Njegove su riječi sigurno utješile Mariju nakon što su je drugi krivo prosudili.

17. Navedi neku situaciju u kojoj bismo možda trebali stati u obranu neke naše sestre.

¹⁷ Jesi li ti spreman braniti svoje duhovne sestre kad im to bude potrebno? Zamisli sljedeću situaciju. Neki objavitelji primjećuju da sestra čiji muž nije Jehovin svjedok često kasni na sastanak i odmah po završetku odlazi kući. Osim toga, vide da rijetko vodi djecu na sastanke. Počnu je kritizirati jer misle da bi se trebala odlučnije postaviti prema svom mužu i zahtijevati da joj dopusti da djecu vodi na sastanke. No ta sestra zapravo daje sve od sebe. Ona ne može uvijek upravljati svojim vremenom kako bi htjela i nema zadnju riječ kad su u pitanju djeca. Što ti možeš učiniti ako čuješ da drugi kritiziraju neku sestru koja je u sličnoj situaciji? Ako pohvališ tu sestru i spomeneš nešto dobro što ona čini, možda potakneš druge da prestanu negativno govoriti o njoj.

18. Na koje još načine možemo pomoći našim sestrama?

¹⁸ Našim sestrama možemo pokazati da ih volimo i tako da im ponudimo praktičnu pomoć (1. Ivan. 3:18). Annette, koja se brinula o bolesnoj majci, kaže: “Neka braća  i sestre znali su doći k meni kako bi neko vrijeme umjesto mene pazili na mamu ili bi mi donijeli hranu. Osjećala sam da me vole i da je skupštini stalo do mene.” I sestra Jordan dobila je pomoć. Jedan joj je brat pomogao da nauči održavati svoj automobil. Ona kaže: “Lijepo je znati da se braća i sestre brinu za moju sigurnost.”

19. Na koje još načine starješine mogu pomoći sestrama?

¹⁹ I starješine se brinu za sestre u skupštini. Oni znaju da je Jehovi itekako važno kako se ophodimo sa sestrama (Jak. 1:27). Zato se trude biti razumni poput Isusa i ne postavljati pravila u situacijama kad je bolje pokazati dobrotu i razumijevanje (Mat. 15:22–28). Kad se starješine trude pomagati sestrama, one mogu vidjeti koliko ih Jehova i njegova organizacija vole. U to se osvjedočila i naša sestra Kia. Kad je nadglednik njene grupe za službu propovijedanja čuo da se ona seli, odmah je organizirao da joj se pruži pomoć. “Zahvaljujući tome bila sam puno manje pod stresom”, kaže Kia. “Starješine su me hrabrili i pružili mi praktičnu pomoć. Na taj su mi način jasno pokazali da sam jako dragocjena skupštini i da nisam prepuštena sama sebi kad se nađem u teškoj situaciji.”

20, 21. Kako možemo pokazati da volimo sve naše sestre?

²⁰ Ako se osvrnemo malo oko sebe, vidjet ćemo da u našim skupštinama ima mnogo marljivih kršćanki koje zaslužuju našu podršku. Kao što smo naučili od Isusa, možemo im pomoći tako da provodimo vrijeme s njima i dobro ih upoznamo. Isto tako, možemo im pokazati da cijenimo sve što čine u službi Bogu. A možemo se i zauzeti za njih kad je to potrebno.

²¹ Na kraju svoje poslanice Rimljanima apostol Pavao konkretno je spomenuo devet kršćanki (Rim. 16:1, 3, 6, 12, 13, 15). Njegovi pozdravi i pohvale nesumnjivo su ohrabrili te žene. Pružimo i mi podršku svim sestrama u svojoj skupštini. Na taj ćemo način pokazati da ih volimo i da ih smatramo vrijednim članovima naše duhovne obitelji.