Prema 1. Korinćanima 15:8, Pavao je rekao: “Posljednjem od svih ukazao se i meni, što mi je bilo kao da sam se prije vremena rodio.” Prije smo mislili da je Pavao govorio o onome što mu se dogodilo kad je u viziji vidio proslavljenog Isusa na nebu. Smatrali smo da to znači da mu je bila iskazana čast da bude rođen, odnosno uskrsnut, u duhovni život prije vremena, stoljećima prije nego što je trebalo započeti uskrsavanje pomazanika. No nakon što smo dodatno razmotrili taj redak, došli smo do zaključka da je Pavao zapravo mislio na nešto drugo.

Istina da je Pavao ovdje govorio o onome što mu se dogodilo prilikom obraćenja. No na što je zapravo mislio kad je rekao da se “prije vremena rodio”? Postoji više mogućnosti.

Njegovo obraćenje bilo je naglo i traumatično. Kad se dijete prijevremeno rodi, to je obično neočekivano. Kad je Savao (koji je kasnije postao poznat kao Pavao) putovao u Damask kako bi progonio tamošnje kršćane, nije očekivao da će u viziji vidjeti uskrsnulog Isusa. Pavlovo obraćenje iznenadilo je i njega samoga, a i kršćane iz Damaska koje je namjeravao progoniti. Osim toga, to je iskustvo bilo toliko traumatično da je Pavao privremeno oslijepio (Djela 9:1–9, 17–19).

Njegovo obraćenje dogodilo se u “krivo vrijeme”. Izvorna grčka riječ prevedena izrazom “rodio sam se prije vremena” mogla bi se prevesti i izrazom “rodio sam se u krivo vrijeme”. U jednom drugom prijevodu Biblije taj redak glasi: “Bilo je to kao da sam se rodio kad nitko nije očekivao.” U vrijeme kad se Pavao obratio na kršćanstvo Isus se već bio vratio na nebo. Za razliku od onih o kojima je govorio u prethodnim recima, Pavao nije vidio uskrsnulog Isusa prije nego što je on uzašao na nebo (1. Kor. 15:4–8). No kad mu se Isus neočekivano ukazao, Pavao je ipak mogao vidjeti uskrsnulog Isusa, iako je izgledalo da se to dogodilo u “krivo vrijeme”, odnosno onda kad to drugi nisu očekivali.

Bio je skroman kad je govorio o sebi. Neki bibličari smatraju da izraz koji je Pavao ovdje upotrijebio može imati pogrdno značenje. Ako je Pavao upotrijebio taj izraz u tom smislu, ukazao je na to da ne zaslužuje biti Isusov apostol. Osim toga, još je rekao: “Ja sam najmanji među apostolima i nisam dostojan zvati se apostolom jer sam progonio Božju skupštinu. Ali zahvaljujući Božjoj nezasluženoj dobroti ja sam to što jesam” (1. Kor. 15:9, 10).

Dakle, moguće je da je Pavao htio reći da mu se Isus ukazao na neočekivan način, da se njegovo obraćenje dogodilo onda kad to nitko nije očekivao ili da sebe ne smatra dostojnim da dobije tako zadivljujuću viziju. Kako god bilo, Pavao je duboko cijenio to nesvakidašnje iskustvo. Ono je za njega bilo nepobitan dokaz da je Isus uskrsnuo iz mrtvih. Stoga ne čudi što je Pavao često prepričavao to iskustvo kad je drugima govorio o Isusovom uskrsnuću (Djela 22:6–11; 26:13–18).