Idi na sadržaj

Idi na kazalo

ČLANAK ZA RAZMATRANJE 37

PJESMA 118 Daj nam više vjere!

Ostani vjeran Jehovi sve do kraja

Ostani vjeran Jehovi sve do kraja

Sve do kraja sačuvajmo pouzdanje koje smo imali u početku (HEBR. 3:14)

TEMA

Pouke iz poslanice Hebrejima pomoći će nam da ustrajno i vjerno služimo Jehovi sve do kraja ovog zlog svijeta.

1, 2. (a) Kakva je bila situacija u Judeji kad je apostol Pavao napisao poslanicu Hebrejima? (b) Zašto se može reći da je ta nadahnuta poslanica stigla u pravi čas?

 NAKON Isusove smrti hebrejski kršćani koji su živjeli u Jeruzalemu i Judeji suočili su se s mnogim kušnjama i problemima. Ubrzo nakon što je osnovana kršćanska skupština, doživjeli su žestoki progon (Djela 8:1). Nekih 20 godina kasnije Kristovi sljedbenici našli su se u teškoj ekonomskoj situaciji, možda zbog gladi koja je pogodila to područje (Djela 11:27–30). Međutim, otprilike 61. godine za kršćane je nastupilo razdoblje koje je bilo relativno mirno u usporedbi s onim što ih je čekalo u budućnosti. Upravo u to vrijeme dobili su nadahnuto pismo od apostola Pavla. Ta je poslanica stigla doista u pravi čas. Zašto to možemo reći?

2 Poslanica Hebrejima stigla je u pravom trenutku zato što razdoblje u kojem su kršćani živjeli u miru nije dugo potrajalo. Pavao je tim kršćanima dao praktične savjete koji su im mogli pomoći da podnesu nevolju koja ih je uskoro trebala snaći. Jeruzalem i njegov hram ubrzo su trebali biti uništeni, kao što je Isus i prorekao (Luka 21:20). Naravno, ni Pavao ni kršćani u Judeji nisu znali kada će se to točno dogoditi. Unatoč tome ti kršćani mogli su iskoristiti preostalo vrijeme kako bi se pripremili za predstojeću nevolju. To su mogli učiniti tako da jačaju svoju vjeru i ustrajnost (Hebr. 10:25; 12:1, 2).

3. Zašto je poslanica Hebrejima naročito važna za današnje kršćane?

3 Pred nama je daleko veća nevolja od one koja je zadesila hebrejske kršćane (Mat. 24:21; Otkr. 16:14, 16). Savjeti koje je Jehova dao tim kršćanima mogu koristiti i nama danas. Razmotrimo neke od njih.

“NAPREDUJMO PREMA ZRELOSTI”

4. S kojim su se izazovima suočili židovski kršćani? (Vidi i ilustraciju.)

4 Kršćani židovskog porijekla suočili su se s jednim velikim izazovom. Židovi su nekad bili Jehovin izabrani narod. Jeruzalem je bio zemaljsko sjedište Božjeg kraljevstva, a hram je bio središnje mjesto na kojem se štovalo pravog Boga, Jehovu. Svi bogobojazni Židovi držali su se Mojsijevog zakona i pravila kojima su ih učili njihovi vjerski vođe. Ta su učenja utjecala na njihov način prehrane, gledište o obrezivanju, pa čak i na to kako su se ophodili s ljudima iz drugih naroda. No nakon Isusove smrti Jehova više nije prihvaćao žrtve koje su Židovi prinosili u hramu. Židovskim kršćanima, koji su se cijeli život držali Zakona, to je bio pravi izazov (Hebr. 10:1, 4, 10). Čak ni zrelim kršćanima, kao što je bio apostol Petar, nije bilo lako prihvatiti neke od tih promjena (Djela 10:9–14; Gal. 2:11–14). Židovski vjerski vođe počeli su proganjati te kršćane zbog njihovih novih vjerovanja.

Kršćani su se trebali čvrsto držati istine i odbaciti kriva učenja židovskih vjerskih vođa (vidi odlomke 4–5)


5. S čime su se kršćani morali nositi?

5 Hebrejski kršćani morali su se nositi s protivljenjem koje je dolazilo iz dva pravca. S jedne strane, židovski vjerski vođe ponašali su se prema njima kao da su otpadnici. S druge strane, neki koji su se izjašnjavali kao kršćani uporno su tvrdili da se Kristovi sljedbenici i dalje trebaju držati Mojsijevog zakona. Možda su to činili zato što su htjeli izbjeći progon (Gal. 6:12). Što je vjernim kršćanima moglo pomoći da se čvrsto drže istine i ostanu vjerni Jehovi?

6. Na što je Pavao potaknuo svoje suvjernike? (Hebrejima 5:14–6:1)

6 U poslanici Hebrejima Pavao je potaknuo svoje suvjernike da temeljito istražuju Božju Riječ. (Pročitaj Hebrejima 5:14–6:1.) Na temelju hebrejskih knjiga Biblije objasnio je svojoj braći da je kršćanski način štovanja Boga uzvišeniji od židovstva. a Pavao je znao da će bolje poznavanje i razumijevanje istine pomoći tim kršćanima da prepoznaju i odbace kriva učenja kako ih ona ne bi zavela.

7. S kojim se izazovima mi danas suočavamo?

7 Poput hebrejskih kršćana, i mi smo danas izloženi informacijama i stavovima koji su u suprotnosti s Jehovinim pravednim mjerilima. Protivnici često napadaju naša biblijska vjerovanja u vezi s moralom, tvrdeći da smo mi netolerantni i okrutni. Način na koji razmišljaju ljudi u ovom svijetu sve se više razlikuje od Božjeg načina razmišljanja i njegovih savršenih mjerila (Izr. 17:15). Zato moramo ojačati svoju sposobnost da prepoznamo i odbacimo ideje kojima se protivnici služe da bi nas obeshrabrili ili čak naveli da prestanemo služiti Jehovi (Hebr. 13:9).

8. Kako možemo napredovati prema duhovnoj zrelosti?

8 I mi, poput hebrejskih kršćana, trebamo ozbiljno shvatiti Pavlov savjet da napredujemo prema duhovnoj zrelosti. To znači da trebamo temeljito proučavati Bibliju kako bismo bolje upoznali istinu i usvojili Jehovin način razmišljanja. Važno je da nastavimo to raditi čak i nakon što se predamo Bogu i krstimo. Bez obzira na to koliko smo dugo u istini, svi moramo redovito čitati i proučavati Božju Riječ (Psal. 1:2). Redovito proučavanje Biblije pomoći će nam da ojačamo svoju vjeru. O važnosti vjere Pavao je puno govorio u svojoj poslanici Hebrejima (Hebr. 11:1, 6).

BUDIMO MEĐU ONIMA “KOJI VJERUJU I SPAŠAVAJU SVOJ ŽIVOT”

9. Zašto je hebrejskim kršćanima trebala jaka vjera?

9 Hebrejski kršćani morali su imati jaku vjeru da bi preživjeli nevolju koja je trebala zadesiti Judeju (Hebr. 10:37–39). Isus je svojim sljedbenicima dao važno upozorenje – rekao im je da trebaju pobjeći u gore kad vide da je Jeruzalem opkolila vojska i utaborila se oko njega. Isusovo upozorenje trebali su poslušati svi kršćani, bez obzira na to jesu li živjeli u Jeruzalemu, koji je bio opasan zidinama, ili negdje na selu (Luka 21:20–24). U ono vrijeme bilo je uobičajeno da ljudi potraže zaštitu u nekom utvrđenom gradu kad bi vidjeli da se približava neprijateljska vojska. Pobjeći u gore činilo se kao nelogičan potez i zato je kršćanima trebala velika vjera da poslušaju Isusa.

10. Na što je snažna vjera trebala potaknuti kršćane? (Hebrejima 13:17)

10 Hebrejski kršćani trebali su imati i povjerenja u one kojima se Isus služio da bi vodio skupštinu. Braća koja su ih predvodila vjerojatno su davala konkretne upute kako bi pomogla svima u skupštini da poslušaju Isusovo upozorenje te pobjegnu u pravom trenutku i na organiziran način. (Pročitaj Hebrejima 13:17.) Grčka riječ koja je u Hebrejima 13:17 prevedena izrazom “budite poslušni” doslovno znači “biti uvjeren” i ukazuje na to da osoba sluša uputu zato što ima povjerenja u onoga od koga je dobila tu uputu. To ne znači samo slušati nekoga zato što on ima pravo davati upute. Stoga su hebrejski kršćani trebali izgraditi povjerenje u one koji su ih predvodili, i to prije nego što je nastupila prorečena nevolja. Ako su u razdoblju mira kršćani slušali savjete i upute koje su dobivali od starješina, to im je sigurno puno pomoglo da tako postupaju i u teškim vremenima.

11. Zašto današnji kršćani moraju imati jaku vjeru?

11 I mi danas trebamo imati jaku vjeru poput kršćana kojima je Pavao uputio svoju poslanicu. Živimo u vrijeme kad većina ljudi odbacuje, pa čak i ismijava, biblijsko upozorenje o tome da se bliži kraj ovog zlog svijeta (2. Petr. 3:3, 4). Postoji još jedan razlog zašto nam treba jaka vjera. Naime, iako Biblija otkriva neke pojedinosti o tome što će se događati tijekom velike nevolje, ima još puno toga što ne znamo. Trebamo imati jaku vjeru u to da će kraj ovog svijeta doći u pravo vrijeme i da će se Jehova brinuti za nas (Hab. 2:3).

12. Što će nam pomoći da preživimo veliku nevolju?

12 Moramo ojačati i svoju vjeru u “vjernog i razboritog roba”, kojim se Jehova danas služi da bi nas vodio (Mat. 24:45). Kad započne velika nevolja, možda ćemo dobiti konkretne upute o kojima će ovisiti naš život, kao što su i hebrejski kršćani možda dobili neke upute kad su došli Rimljani. Sada je vrijeme da ojačamo svoje povjerenje u upute koje dobivamo od onih koji predvode Jehovinu organizaciju. Ne možemo očekivati da ćemo s povjerenjem prihvaćati upute tijekom velike nevolje ako nam sada teško pada prihvaćati upute i postupati po njima.

13. Zašto su hebrejski kršćani trebali poslušati savjet iz Hebrejima 13:5?

13 Dok su čekali znak da trebaju pobjeći u gore, hebrejski kršćani trebali su voditi jednostavan život i čuvati se “ljubavi prema novcu”. (Pročitaj Hebrejima 13:5.) Neki od njih na svojoj su koži osjetili što znači biti gladan i živjeti u siromaštvu (Hebr. 10:32–34). Iako su prije bili spremni podnositi nevolje zbog dobre vijesti, neki od njih možda su počeli misliti da će ih novac zaštititi kad se nađu u opasnosti. Ali nikakav ih novac nije mogao zaštititi od predstojećeg uništenja (Jak. 5:3). Ustvari, onima koji su voljeli materijalne stvari vjerojatno je bilo teže pobjeći i ostaviti za sobom svoju kuću i imovinu.

14. Kako jaka vjera može utjecati na naše odluke u vezi s materijalnim stvarima?

14 Ako čvrsto vjerujemo da je blizu kraj ovog zlog svijeta, to će nas potaknuti da se čuvamo materijalizma. Tijekom velike nevolje novac neće imati nikakvu vrijednost. Što će ljudi tada učiniti? “Svoje srebro pobacat će na ulice” jer će shvatiti da ih “ni njihovo srebro ni njihovo zlato neće (...) moći izbaviti u dan Jehovinog gnjeva” (Ezek. 7:19). Umjesto da se trudimo zgrnuti što više novca, trebamo donositi odluke koje će nam pomoći da vodimo jednostavan i uravnotežen život. Između ostalog, to znači da se trebamo odupirati iskušenju da ulazimo u nepotrebne dugove i paziti da se ne bismo previše zaokupili brigom oko mnoštva materijalnih stvari. Isto tako, trebamo paziti da se ne bismo previše vezali za ono što već posjedujemo (Mat. 6:19, 24). Dok čekamo kraj ovog zlog svijeta, možda ćemo se naći u situaciji u kojoj ćemo morati pokazati uzdamo li se u Jehovu ili u materijalne stvari. Hoće li naša vjera biti dovoljno jaka kad se nađe na takvom ispitu?

“POTREBNA VAM JE USTRAJNOST”

15. Zašto je hebrejskim kršćanima ustrajnost bila naročito potrebna?

15 Dok se stanje u Judeji sve više pogoršavalo, hebrejski kršćani trebali su ustrajno služiti Jehovi i hrabro se suočavati s ispitima vjere (Hebr. 10:36). Iako su neki hebrejski kršćani doživjeli žestoki progon, mnogi su prihvatili kršćanstvo u razdoblju relativnog mira. Premda su izdržali teške ispite vjere, Pavao ih je podsjetio da dotad još nisu iskusili patnje kakve je doživio Isus, odnosno da još nisu morali gledati smrti u oči (Hebr. 12:4). Međutim, kako se kršćanstvo sve više širilo, Židovi su postajali sve fanatičniji i sve su žešće progonili kršćane. Samo nekoliko godina prije nego što je Pavao napisao svoju poslanicu Hebrejima, svjetina ga je napala dok je propovijedao u Jeruzalemu. Više od 40 Židova zaklelo se “da neće ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla” (Djela 22:22; 23:12–14). Iako su bili okruženi vjerskim fanaticima koji su ih mrzili i proganjali, kršćani su se i dalje trebali sastajati kako bi štovali Jehovu, propovijedati dobru vijest i jačati svoju vjeru.

16. Kako nam poslanica Hebrejima može pomoći da ispravno gledamo na progon? (Hebrejima 12:7)

16 Što je hebrejskim kršćanima moglo pomoći da podnesu protivljenje s kojim su se suočavali? Pavao je znao da trebaju imati ispravan stav prema kušnjama. Stoga je objasnio da Bog može dopustiti da njegovi sluge doživljavaju ispite vjere jer ih na taj način poučava i pomaže im da postanu bolji kršćani. (Pročitaj Hebrejima 12:7.) Takvo poučavanje može pomoći Božjim slugama da u još većoj mjeri razviju važne kršćanske osobine. Hebrejski kršćani trebali su imati na umu što sve dobro može proizaći iz takvih kušnji. To im je moglo pomoći da ustrajno podnose nevolje (Hebr. 12:11).

17. Što je Pavao naučio o tome kako podnositi progon?

17 Pavao je potaknuo hebrejske kršćane da hrabro i ustrajno podnose kušnje. On im je mogao dati korisne savjete o tome jer je dobro znao o čemu govori. Prije nego što je prihvatio kršćanstvo, progonio je kršćane i vidio je kako se s njima okrutno postupa. Osim toga, na svojoj je koži osjetio što znači biti progonjen. Pavao je doživio razne oblike protivljenja nakon što je postao kršćanin (2. Kor. 11:23–25). Zato je mogao s čvrstim uvjerenjem govoriti o tome što je potrebno da bi kršćanin mogao ustrajno podnositi nevolje. Podsjetio je hebrejske kršćane da se u kušnjama ne smiju oslanjati na sebe, nego da se trebaju uzdati u Jehovu. Pavao je i sam tako postupao. Stoga je mogao odvažno reći: “Jehova je moj pomoćnik, neću se bojati” (Hebr. 13:6).

18. Kako nam ono što znamo o budućnosti može pomoći da lakše podnosimo progon?

18 Neka naša braća upravo sada doživljavaju progon. Pokažimo da smo uz njih i da ih volimo. To možemo tako da se molimo za njih, a ponekad i tako da im pružamo praktičnu pomoć (Hebr. 10:33). No Biblija jasno kaže: “Svi koji žele živjeti odano Bogu kao učenici Krista Isusa, bit će progonjeni” (2. Tim. 3:12). Zato se svi mi trebamo pripremiti za ono što nas čeka. Nastavimo se potpuno uzdati u Jehovu, čvrsto uvjereni da će nam on pomoći da izdržimo bilo koju kušnju s kojom bismo se mogli suočiti. Kad za to dođe vrijeme, Jehova će donijeti olakšanje svim svojim vjernim slugama (2. Sol. 1:7, 8).

19. Što možemo učiniti kako bismo se pripremili za veliku nevolju? (Vidi i ilustraciju.)

19 Pavlova poslanica Hebrejima nesumnjivo je pomogla kršćanima u 1. stoljeću da se pripreme za nevolju koja ih je čekala. Pavao je potaknuo svoju braću da temeljito istražuju Božju Riječ i daju sve od sebe da je što bolje razumiju. To im je trebalo pomoći da prepoznaju i odbace učenja koja su mogla potkopati njihovu vjeru. Pavao je potaknuo sukršćane da ojačaju svoju vjeru kako bi mogli bez odlaganja poslušati upute koje su dobili od Isusa i onih koji su predvodili skupštinu. Osim toga, pomogao je kršćanima da budu ustrajni tako što im je savjetovao da imaju ispravan stav prema kušnjama. Na njih su trebali gledati kao na priliku da ih poučava njihov Otac pun ljubavi. Trudimo se i mi primijeniti Pavlove nadahnute savjete! Tako ćemo moći vjerno i ustrajno služiti Jehovi sve do kraja (Hebr. 3:14).

Vjerni kršćani bili su blagoslovljeni zbog svoje ustrajnosti. Nakon što su pobjegli iz Judeje, nastavili su održavati svoje sastanke. Što učimo iz toga? (vidi odlomak 19)

PJESMA 126 Bdijmo, stojmo čvrsti i jaki!

a Već u prvom poglavlju Pavao citira najmanje sedam ulomaka iz hebrejskih knjiga Biblije kako bi dokazao da je kršćanski način štovanja Boga uzvišeniji od židovskog (Hebr. 1:5–13).