Znate li?
Kako se u drevno doba vatra prenosila s jednog mjesta na drugo?
KAD se Abraham pripremao prinijeti žrtvu na mjestu koje je bilo daleko od njegovog doma, “uzeo [je] drva za žrtvu paljenicu i stavio ih na sina svojega Izaka, a u ruke je uzeo vatru i nož, pa su obojica krenula zajedno”, stoji u biblijskom izvještaju zapisanom u 1. Mojsijevoj 22:6.
U Bibliji se ne spominje na koji su način ljudi u drevno doba palili vatru. Kad je riječ o spomenutom izvještaju, jedan bibličar smatra kako je malo vjerojatno da su Abraham i Izak tijekom svog dugog putovanja mogli održavati plamen. Stoga je moguće da se u tom izvještaju izraz “vatra” odnosi na oruđe koje se koristilo za paljenje vatre.
Međutim, neki napominju da je u drevno doba bilo teško zapaliti vatru. Ljudima je u pravilu bilo lakše nabaviti komad žara ili žeravicu od susjeda nego da sami pokušavaju zapaliti vatru. Stoga velik broj bibličara smatra da je Abraham zapravo nosio posudu — možda ćup obješen o lanac — u kojoj se nalazila žeravica s ognjišta na kojem je proteklu noć gorjela vatra (Iza. 30:14). Komadi žara koji su se prenosili na takav način mogli su se upotrijebiti u bilo kojem trenutku tijekom putovanja kako bi se pomoću suhog drva zapalila vatra.