1-2. (a) Što Jehova vidi kad se milijuni ljudi okupe kako bi proslavili Gospodinovu večeru? (Vidi ilustraciju s naslovnice.) (b) O čemu će govoriti ovaj članak?

ZAMISLI što Jehova vidi kad se milijuni ljudi diljem svijeta okupe kako bi proslavili Gospodinovu večeru. On ne vidi samo masu ljudi, već zapaža svakog pojedinca. Naprimjer, vidi one koji vjerno dolaze iz godine u godinu. Među njima su neki koji se suočavaju s teškim progonom. Drugi možda ne dolaze redovito na ostale sastanke, ali Obilježavanje Kristove smrti smatraju važnim događajem koji nipošto ne žele propustiti. Jehova zapaža i one koji prvi put dođu na taj skup, možda samo iz znatiželje.

² Naravno, Jehovi je drago kad velik broj ljudi dođe na Obilježavanje (Luka 22:19). No njemu nije prvenstveno stalo do broja. Puno ga više zanima razlog zbog kojeg su došli. Naime, Jehovi su motivi jako bitni. U ovom članku razmotrit ćemo jedno važno pitanje: Zašto dolazimo ne samo jednom godišnje na Obilježavanje Kristove smrti nego i na tjedne sastanke koje Jehova priprema za one koji ga ljube?

3-4. (a) Zašto dolazimo na sastanke? (b) Što naša prisutnost na sastancima otkriva o nama? (c) Zašto ne bismo trebali propustiti Obilježavanje Kristove smrti, prema onome što piše u 1. Korinćanima 11:23-26?

³ Na skupštinske sastanke dolazimo prvenstveno zato što su oni dio naše svete službe. No dolazimo i zato što  na njima primamo pouku od Jehove. Ponosnim je ljudima odbojna i sama pomisao da ih se bilo čemu poučava (3. Ivan. 9). Za razliku od njih, mi želimo da nas Jehova i njegova organizacija poučavaju (Iza. 30:20; Ivan 6:45).

⁴ Time što prisustvujemo sastancima, pokazujemo da smo ponizni i spremni učiti. Na Obilježavanje Isusove smrti dolazimo zato što smatramo da je to naša dužnost, ali i zato što ponizno želimo izvršiti Isusovu zapovijed: “Činite ovo meni na spomen!” (Pročitaj 1. Korinćanima 11:23-26.) Taj važan skup jača našu nadu u divnu budućnost i podsjeća nas na to koliko nas Jehova voli. Međutim, on zna da nam ohrabrenje i utjeha nisu potrebni samo jednom godišnje, nego puno češće. Zato se pobrinuo da svaki tjedan imamo sastanke te nas poziva da im prisustvujemo. Poniznost nas potiče da mu budemo poslušni. Svaki tjedan odvajamo nekoliko sati kako bismo se pripremili za sastanke i prisustvovali im.

5. Zašto ponizni ljudi prihvaćaju Jehovin poziv?

⁵ Svake godine mnogi ponizni ljudi prihvate Jehovin poziv da prime pouku od njega (Iza. 50:4). Svidi im se Obilježavanje Kristove smrti, pa počnu dolaziti i na druge sastanke (Zah. 8:20-23). Svi zajedno — kako objavitelji tako i zainteresirane osobe — radujemo se pouci i vodstvu od Jehove, koji je naša “pomoć (...) i izbavitelj” (Psal. 40:17). Doista, ima li išta važnije ili išta što nam može pružiti veće zadovoljstvo od toga da prihvatimo Jehovin poziv da učimo od njega i njegovog voljenog Sina? (Mat. 17:5; 18:20; 28:20).

6. Kako je poniznost pomogla jednom čovjeku da dođe na Obilježavanje?

⁶ Svake godine trudimo se pozvati što više ljudi na Obilježavanje Isusove smrti. Mnogim poniznim osobama itekako se isplatilo to što su prihvatile poziv. Navedimo jedan primjer. Prije nekoliko godina jedan je čovjek dobio pozivnicu za Obilježavanje, ali je bratu koji mu je dao pozivnicu rekao da ne može doći. Međutim, brat se jako iznenadio kad je taj čovjek ipak došao. Toliko ga se dojmila srdačna dobrodošlica koju su mu braća iskazala da je počeo dolaziti na naše tjedne sastanke. Ustvari, tijekom sljedeće godine propustio je samo tri sastanka. Kako to da je tako pozitivno reagirao? Bio je dovoljno ponizan da promijeni svoju odluku. Brat koji mu je dao pozivnicu kasnije je rekao: “On je izuzetno ponizna osoba.” Jehova je nesumnjivo privukao tog čovjeka k sebi i on je sada njegov kršteni sluga (2. Sam. 22:28; Ivan 6:44).

7. Kako nam ono što učimo na sastancima i čitamo u Bibliji može pomoći da budemo ponizni?

⁷ Ono što učimo na sastancima i čitamo u Bibliji može nam pomoći da budemo ponizni. U razdoblju prije Obilježavanja na sastancima se često govori o Isusovom primjeru te o poniznosti koju je pokazao time što je svoj život dao kao otkupninu. A nekoliko dana prije Obilježavanja potiče nas se da čitamo biblijske izvještaje o događajima koji su povezani s Isusovom smrti i uskrsnućem. Sve to produbljuje našu zahvalnost za žrtvu koju je Isus dao za nas. Isto tako, potiče nas da budemo ponizni poput njega te da vršimo Jehovinu volju čak i kad nam to nije lako (Luka 22:41, 42).

8. Kako je Isus pokazao hrabrost?

⁸ Mi se isto tako trudimo biti hrabri poput Isusa. Sjetimo se koliku je hrabrost on pokazao u danima prije svoje smrti. Dobro je znao da će mu se neprijatelji izrugivati, mučiti ga i na koncu pogubiti (Mat. 20:17-19). Ipak, spremno se suočio sa smrću. Kad je došlo vrijeme, svojim je vjernim apostolima koji su bili s njim u Getsemanskom vrtu rekao: “Ustanite, pođimo! Evo, izdajnik se moj približio” (Mat. 26:36, 46). A kad ga je naoružana svjetina došla uhvatiti, on je istupio, rekao tko je i vojnicima kazao neka puste njegove apostole (Ivan 18:3-8). Doista je pokazao izuzetnu hrabrost! U današnje vrijeme pomazani kršćani i druge ovce trude se biti hrabri po uzoru na Isusa. Kako?

9. (a) Zašto je nekim kršćanima potrebna hrabrost da bi redovito dolazili na sastanke? (b) Kako naš primjer utječe na braću koja su u zatvoru zbog svoje vjere?

⁹ Ako se nalazimo u nekim teškim okolnostima, možda nam je potrebna hrabrost da bismo redovito dolazili na sastanke. Neka naša braća i sestre ne propuštaju sastanke iako se bore s tugom, obeshrabrenjem ili zdravstvenim problemima. Drugi hrabro dolaze na sastanke usprkos snažnom protivljenju članova obitelji ili vlasti. Zamisli samo kako naš primjer utječe na braću koja se zbog svoje vjere nalaze u zatvoru (Hebr. 13:3). Kad čuju da unatoč kušnjama ustrajno služimo Jehovi, to im daje snage da sačuvaju vjeru, hrabrost i odanost Bogu. Apostol Pavao doživio je nešto slično. Kad je bio zatvoren u Rimu, radovao se svaki put kad bi čuo da njegova braća vjerno služe Bogu (Filip. 1:3-5, 12-14). Kratko prije ili nedugo nakon što je bio oslobođen Pavao je napisao svoju poslanicu Hebrejima. U njoj je te vjerne kršćane potaknuo da nikad ne propuštaju sastanke te im je poručio: “Neka bratska ljubav i dalje vlada među vama” (Hebr. 10:24, 25; 13:1).

10-11. (a) Koga bismo trebali pozvati na Obilježavanje Kristove smrti? (b) Prema Efežanima 1:7, zašto ih trebamo pozvati na Obilježavanje?

¹⁰ Hrabrost nam je potrebna i da bismo rođake, kolege i susjede pozvali na Obilježavanje Kristove smrti. Zašto ih pozivamo? Toliko smo zahvalni za ono što su Jehova i Isus učinili za nas da ne možemo to zadržati za sebe, već želimo i svoje bližnje pozvati na taj poseban skup. Želimo da saznaju kako i oni mogu, zahvaljujući otkupnini, iskusiti Jehovinu “nezasluženu dobrotu” (pročitaj Efežanima 1:7; Otkr. 22:17).

¹¹ Kad se sastajemo sa svojim suvjernicima, osim hrabrosti pokazujemo još jednu dragocjenu osobinu. Tu osobinu Jehova i njegov Sin pokazuju na uistinu izvanredan način.

12. (a) Kako sastanci produbljuju našu ljubav prema Jehovi i Isusu? (b) Na što nas potiče 2. Korinćanima 5:14, 15?

¹² Ljubav prema Jehovi i Isusu potiče nas da dolazimo na sastanke. A ono što na njima naučimo još više produbljuje našu ljubav prema Jehovi i njegovom Sinu. Na sastancima se redovito podsjećamo na sve što su oni učinili za nas (Rim. 5:8). Naročito nas Obilježavanje Kristove smrti podsjeća na to koliko je snažna njihova ljubav, čak i prema ljudima koji još uvijek ne uviđaju vrijednost otkupnine. Iz zahvalnosti mi se trudimo svojim načinom života iz dana u dan oponašati Isusa. (Pročitaj 2. Korinćanima 5:14, 15.) Osim toga, srce nas potiče da hvalimo Jehovu jer se pobrinuo da otkupnina bude plaćena. Davanje iskrenih komentara na sastancima jedan je od načina na koje ga hvalimo.

13. Kako možemo pokazati koliko volimo Jehovu i njegovog Sina? Objasni.

¹³ Svoju ljubav prema Jehovi i njegovom Sinu pokazujemo tako što smo spremni žrtvovati se za njih. Dolazak na sastanke često zahtijeva od nas različite žrtve. Mnoge skupštine imaju sastanak na kraju radnog dana, kad smo vrlo vjerojatno umorni. Drugi se sastanak održava vikendom, kad se ostali ljudi odmaraju. Zapaža li Jehova da dolazimo na sastanke čak i kad smo umorni? Naravno! Ustvari, što je veći trud koji moramo uložiti, to Jehova više cijeni ljubav koju mu pokazujemo (Mar. 12:41-44).

14. Kakav nam je primjer Isus pružio kad je riječ o požrtvovnoj ljubavi?

¹⁴ Isus nam je svojom požrtvovnom ljubavlju pružio izvrstan primjer. Osim što je bio spreman umrijeti za svoje učenike, on je svojim životom iz dana u dan pokazivao da mu je njihova dobrobit važnija od vlastite. Naprimjer, provodio je vrijeme s njima čak i kad je bio umoran ili pod velikim emocionalnim pritiskom (Luka 22:39-46). Uvijek je bio usredotočen na ono što može dati drugima, a ne na ono što može dobiti od njih (Mat. 20:28). Budemo li i mi imali tako snažnu ljubav prema Jehovi i svojoj  braći, davat ćemo sve od sebe da prisustvujemo Obilježavanju Kristove smrti te svim skupštinskim sastancima.

15. Kome se posebno trudimo pomoći?

¹⁵ Mi pripadamo jedinom pravom kršćanskom bratstvu i sretni smo što možemo i druge pozivati da nam se pridruže. Tome želimo posvetiti što više vremena, koliko god nam to okolnosti dopuštaju. No posebno nam je stalo do toga da pomognemo svojoj “braći u vjeri” koja su postala neaktivna (Gal. 6:10). Možemo im pokazati da ih volimo tako da ih potičemo da dođu na sastanke, a posebno na Obilježavanje. Kao Jehova i Isus, iskreno se radujemo kad se neki neaktivni suvjernik vrati Jehovi, našem brižnom Ocu i Pastiru (Mat. 18:14).

16. (a) Kako možemo hrabriti jedni druge i zašto su nam sastanci potrebni? (b) Zašto je sada pravo vrijeme da se prisjetimo Isusovih riječi zapisanih u Ivanu 3:16?

¹⁶ Tijekom predstojećih tjedana pozovimo što više ljudi da u petak 19. travnja 2019. dođu na Obilježavanje Kristove smrti. (Vidi okvir  “Hoćeš li ih pozvati?”) Kroz čitavu godinu budimo redoviti na svim sastancima koje nam Jehova priprema jer tako ćemo hrabriti jedni druge. Dok se ovaj svijet bliži svom kraju, sastanci su nam potrebni da bismo ostali ponizni, hrabri i puni ljubavi (1. Sol. 5:8-11). Svim srcem pokažimo Jehovi koliko smo zahvalni njemu i njegovom Sinu što nas jako vole! (Pročitaj Ivana 3:16.)