1-2. (a) Zašto je sasvim razumljivo to što je Isus htio da na jednostavan način obilježavamo njegovu smrt? (b) Koje ćemo Isusove osobine razmotriti?

MOŽEŠ li opisati kako izgleda Obilježavanje Kristove smrti? Sigurno bi većina nas lako mogla navesti osnovna obilježja te godišnje proslave. Zašto? Zato što se na njoj ne događa ništa komplicirano. Ipak, to je jako važan događaj. Zašto je onda tako jednostavan?

² Dok je Isus bio na Zemlji, bio je poznat po tome što je znao važna učenja prenijeti na jednostavan, jasan i lako razumljiv način (Mat. 7:28, 29). U skladu s time, poučio nas je da njegovu smrt također obilježavamo * na jednostavan, ali smislen način. Razmotrimo podrobnije kako je protekla Isusova posljednja večera te što je tom prilikom rekao i učinio. Tako ćemo steći još jasniju sliku o njegovoj poniznosti, hrabrosti i ljubavi te naučiti kako ga možemo još bolje oponašati.

3. Kako je, prema opisu iz Mateja 26:26-28, izgledala jednostavna proslava koju je Isus uveo i što su predočavala dva simbola?

³ Isus je održao Gospodinovu večeru u društvu svojih 11 vjernih apostola. Uzeo je ono što je preostalo nakon pashalne večere i uveo tu jednostavnu proslavu. (Pročitaj Mateja 26:26-28.) Upotrijebio je beskvasni kruh i vino koje je već imao pri ruci. Svojim je apostolima  rekao da ta dva simbola predočavaju njegovo savršeno tijelo i krv, koje je ubrzo trebao prinijeti kao žrtvu. Apostole vjerojatno i nije previše iznenadila jednostavnost te važne nove proslave. Zašto nije?

4. Kako nam savjet koji je Isus dao Marti pomaže razumjeti zašto je Gospodinova večera bila jednostavna?

⁴ Prisjetimo se što se dogodilo nekoliko mjeseci ranije, tijekom treće godine Isusove službe, kad je došao u dom svojih bliskih prijatelja Lazara, Marte i Marije. Uživajući u opuštenoj atmosferi, Isus je počeo poučavati. Marta je bila ondje, ali se posve zaokupila pripremanjem raskošnog objeda za svog uvaženog gosta. Isus je to vidio, pa joj je obzirno ukazao na to da nije uvijek potrebno pripremati raskošna jela (Luka 10:40-42). Nekoliko mjeseci kasnije, kad su ga od žrtvene smrti dijelili tek sati, Isus je primijenio vlastiti savjet. Pobrinuo se da na Gospodinovoj večeri sve bude jednostavno. Što nam to govori o njemu?

5. Što nam jednostavnost Gospodinove večere govori o Isusu i kako se to podudara s onim što stoji u Filipljanima 2:5-8?

⁵ Poniznost se očitovala u svim Isusovim riječima i djelima. Stoga ne čudi što je i te posljednje noći svog života na Zemlji pokazao da je izuzetno ponizan (Mat. 11:29). Znao je da će uskoro dati najveću žrtvu koja je ikad prinesena te da će ga Jehova uskrsnuti na nebo i dati mu kraljevski položaj. Unatoč tome Isus nije htio nepotrebno skretati pažnju na sebe zahtijevajući da se njemu u čast održava neki raskošan obred. Umjesto toga, rekao je svojim učenicima da se jednom godišnje prisjete njegove smrti na jednostavan, ali prikladan način (Ivan 13:15; 1. Kor. 11:23-25). Sve to govori nam da Isus nipošto nije bio ponosan čovjek. Nije li lijepo znati da je poniznost jedna od istaknutih osobina našeg nebeskog Kralja? (Pročitaj Filipljanima 2:5-8.)

6. Kako možemo pokazati da smo ponizni poput Isusa kad se nađemo u kušnji?

⁶ Kako mi možemo biti ponizni poput Isusa? Tako da nam dobrobit drugih uvijek bude važnija od naše vlastite (Filip. 2:3, 4). Sjetimo se što se dogodilo posljednje večeri Isusovog života na Zemlji. On je bio svjestan da ga uskoro čeka mučna smrt. Ipak, bio je duboko zabrinut  za svoje vjerne apostole jer je znao da će ih njegova smrt jako pogoditi. Zato ih je te posljednje večeri poučavao, hrabrio i tješio (Ivan 14:25-31). Pokazao je da mu je više stalo do tuđe dobrobiti nego do vlastite. Svojom poniznošću pružio nam je doista izvrstan primjer!

7. Kako je Isus pokazao veliku hrabrost nedugo nakon što je održao Gospodinovu večeru?

⁷ Nedugo nakon što je održao Gospodinovu večeru, Isus je pokazao izvanrednu hrabrost. Kako? Pristao je učiniti ono što je Otac tražio od njega, premda je to značilo da će biti sramotno pogubljen kao hulnik (Mat. 26:65, 66; Luka 22:41, 42). Ostao je do kraja vjeran Jehovi kako bi proslavio njegovo ime, podržao njegovu vlast i omogućio vječni život ljudima koji se pokaju za svoje grijehe. Isto tako, pripremio je svoje sljedbenike na ono što ih je uskoro čekalo.

8. (a) Što je Isus rekao svojim vjernim apostolima? (b) Kako su Isusovi učenici nakon njegove smrti pokazali da su hrabri poput svog Učitelja?

⁸ Isus je pokazao da je hrabar i tako što se nije usredotočio na vlastite brige koje su ga možda mučile, nego na potrebe svojih vjernih apostola. Znao je da će jednostavna proslava koju je uveo nakon što je otpustio Judu podsjećati njegove pomazane sljedbenike na vrijednost njegove prolivene krvi i na to da su sudionici novog saveza (1. Kor. 10:16, 17). Kako bi im pomogao da se pokažu dostojnima tog nebeskog poziva, rekao im je što on i njegov Otac očekuju od njih (Ivan 15:12-15). Osim toga, upozorio je apostole na kušnje s kojima će se suočiti. Zatim im je ukazao na vlastiti  primjer i potaknuo ih: “Budite hrabri!” (Ivan 16:1-4a, 33). Mnogo godina kasnije njegovi su učenici još uvijek išli njegovim stopama pokazujući hrabrost i požrtvovnost. Podupirali su jedni druge u različitim kušnjama iako ih je to skupo koštalo (Hebr. 10:33, 34).

9. Kako možemo pokazati da smo hrabri po uzoru na Isusa?

⁹ I mi danas pokazujemo da smo hrabri poput Isusa. Naprimjer, treba hrabrosti da bismo pomagali suvjernicima koji su progonjeni zbog svoje vjere. Ponekad naša braća nepravedno završe u zatvoru. Kad se to dogodi, moramo za njih učiniti sve što možemo, pa tako i braniti ih pred drugima (Filip. 1:14; Hebr. 13:19). Hrabrost pokazujemo i time što nastavljamo odvažno propovijedati (Djela 14:3). Poput Isusa odlučni smo objavljivati vijest o Kraljevstvu iako nam se ljudi možda protive ili nas čak progone. No ponekad nam možda ponestane hrabrosti. Što tada možemo poduzeti?

10. Što bismo trebali činiti u razdoblju prije Obilježavanja Kristove smrti i zašto?

¹⁰ Razmišljanje o nadi koju imamo zahvaljujući Kristovoj otkupnoj žrtvi može nam dati hrabrosti (Ivan 3:16; Efež. 1:7). U razdoblju prije Obilježavanja Kristove smrti imamo posebnu priliku produbiti svoju zahvalnost za otkupninu. Bilo bi dobro da tada čitamo Bibliju prema rasporedu napravljenom povodom Obilježavanja te da pod molitvom razmišljamo o događajima koji su se odigrali prije i poslije Isusove smrti. To će nam pomoći da na samoj proslavi bolje razumijemo važnost simbola i dragocjene žrtve koju oni predočavaju. Kad jasno razumijemo što su Jehova i Isus učinili za nas te kakve blagoslove to donosi nama i našim  voljenima, naša nada postaje čvršća i potiče nas da hrabro ustrajemo do kraja (Hebr. 12:3).

11-12. Što smo dosad naučili?

¹¹ Dosad smo vidjeli da nas Gospodinova večera podsjeća na važnost otkupnine, ali i na Isusovu izuzetnu poniznost i hrabrost. Uistinu smo sretni što Isus i danas pokazuje te osobine dok se kao naš veliki svećenik na nebu zauzima za nas! (Hebr. 7:24, 25). Svoju iskrenu zahvalnost za to pokazat ćemo tako da vjerno obilježavamo Isusovu smrt, kao što nam je on i zapovjedio (Luka 22:19, 20). Obilježavamo je na dan koji odgovara 14. nisanu, najvažnijem danu u godini.

¹² Jednostavan način na koji je Isus održao Gospodinovu večeru otkriva nam još jednu njegovu vrlinu koja ga je potaknula da umre za nas. Dok je živio na Zemlji, bio je poznat po njoj. O čemu je riječ?

13. Kako Ivan 15:9 i 1. Ivanova 4:8-10 opisuju ljubav koju su Jehova i Isus pokazali i kome sve njihova ljubav donosi blagoslove?

¹³ Isus je u svemu što je činio savršeno odražavao duboku ljubav kakvu Jehova osjeća prema nama. (Pročitaj Ivana 15:9; 1. Ivanovu 4:8-10.) A što je najvažnije, ljubav ga je motivirala da za nas da svoj život. Ljubav koju su Jehova i njegov Sin time pokazali koristi nam bez obzira na to jesmo li pomazanici ili “druge ovce” (Ivan 10:16; 1. Ivan. 2:2). Zapravo, i sama priroda Gospodinove večere pokazuje koliko Isus voli svoje učenike i koliko je obziran prema njima. U kom smislu?

14. Kako je Isus pokazao da voli svoje učenike?

¹⁴ Isus je pokazao ljubav svojim pomazanim sljedbenicima time što nije uveo neki komplicirani obred, nego im je omogućio da se na jednostavan način prisjete njegove smrti. Pomazanici su iz godine u godinu trebali obilježavati Isusovu smrt, i to u najrazličitijim okolnostima, ponekad čak i u zatvoru (Otkr. 2:10). Jesu li mogli izvršiti Isusovu zapovijed? Jesu!

15-16. Kako su neki uspjeli obilježiti Isusovu smrt čak i u vrlo teškim okolnostima?

¹⁵ Pravi kršćani od 1. stoljeća pa sve do danas daju sve od sebe kako bi obilježili Isusovu smrt. Ponekad to čine i u vrlo teškim okolnostima, ali uvijek se trude proslaviti Gospodinovu večeru držeći se biblijskog opisa koliko god im je to moguće. Navedimo dva primjera. Dok se nalazio u samici u kineskom zatvoru, brat Harold King morao je biti vrlo domišljat. Potajno je pripremio simbole služeći se onim što mu je bilo dostupno. Isto tako, potrudio se izračunati točan datum održavanja te proslave. Kad je došlo vrijeme da obilježi Isusovu smrt, sam je u ćeliji pjevao, molio se i održao biblijski govor.

¹⁶ Spomenimo i primjer jedne grupe sestara koje su za vrijeme Drugog svjetskog rata bile u nacističkom koncentracijskom logoru. One su riskirale svoj život kako bi obilježile Isusovu smrt. Međutim, budući da im za tu jednostavnu proslavu nije trebalo puno toga, uspjele su je potajno održati. Ispričale su: “Zbile smo se u krug, a u sredinu smo postavile klupicu i prekrile je bijelim platnom te na nju stavile simbole. Upalile smo svijeću,  jer nas je svjetlo žarulje moglo odati. (...) Ponovile smo Jehovi svoj iskreni zavjet da ćemo svu svoju snagu uložiti u to da opravdamo njegovo sveto ime.” Te su sestre doista imale izuzetnu vjeru! Nije li nam Isus pokazao veliku ljubav time što nam je omogućio da obilježavamo njegovu smrt čak i u vrlo teškim okolnostima?

17. Koja bismo si pitanja mogli postaviti?

¹⁷ Dok se bliži Obilježavanje Kristove smrti, bilo bi dobro da razmislimo o sljedećim pitanjima: Kako mogu u još većoj mjeri pokazivati ljubav poput Isusa? Mislim li više na potrebe svoje braće i sestara nego na svoje vlastite? Očekujem li previše od svojih suvjernika ili imam razumijevanja za njihova ograničenja? Trudimo se uvijek oponašati Isusa i biti suosjećajni! (1. Petr. 3:8).

18-19. (a) U što možemo biti sigurni? (b) Što si čvrsto odlučio činiti?

¹⁸ Zapovijed da obilježavamo Kristovu smrt neće još dugo biti na snazi. Kad Isus “dođe” tijekom velike nevolje, on će preostale “izabrane” skupiti na nebo te se njegova smrt više neće obilježavati (1. Kor. 11:26; Mat. 24:31).

¹⁹ No čak i nakon što Obilježavanje Kristove smrti postane stvar prošlosti, možemo biti sigurni da će Jehovinim slugama ta jednostavna proslava ostati u dragom sjećanju kao simbol najveće poniznosti, hrabrosti i ljubavi koju je jedan čovjek pokazao. Nesumnjivo će pričati o njoj svima koji tada budu živjeli kako bi i oni izvukli pouku iz te jedinstvene proslave. No da bi nam ona koristila već sada, moramo davati sve od sebe kako bismo pokazivali poniznost, hrabrost i ljubav po uzoru na Isusa. Budemo li to činili, možemo biti sigurni da ćemo dobiti nagradu od Jehove (2. Petr. 1:10, 11).