1-3. Iz kojih razloga Jehovini sluge ponekad plaču?

 KADA si zadnji put plakao? Ponekad plačemo od sreće. No puno češće plačemo zato što u svom srcu osjećamo bol. Jedan od razloga može biti smrt voljene osobe. Lorilei *, sestra iz Sjedinjenih Država, napisala je: “Nakon što sam izgubila kćer, u nekim trenucima znala me shrvati nepodnošljiva bol. Bila sam toliko tužna da me ništa nije moglo utješiti. Imala sam osjećaj da će mi srce puknuti od tuge.”

² Možda plačemo i zbog nekog drugog razloga. Naša sestra Hiromi, koja služi kao pionirka u Japanu, iskreno je rekla: “Ima dana kad sam obeshrabrena zbog ravnodušnosti ljudi na području. Ponekad sa suzama u očima molim Jehovu da mi pomogne naći nekoga tko traži istinu.”

³ Osjećaš li se i ti ponekad kao te sestre? Mnogi od nas mogu se poistovjetiti s njima (1. Petr. 5:9). Svi mi želimo služiti Jehovi radosna srca, ali tu i tamo plačemo zato što smo tužni, obeshrabreni ili zato što se nalazimo u nekoj teškoj situaciji u kojoj je naša vjernost Bogu na ispitu (Psal. 6:6; 100:2). Što nam može pomoći kad nas preplave takvi osjećaji?

4. O čemu će biti riječi u ovom članku?

⁴ Puno nam može pomoći Isusov primjer. I on je znao  zaplakati kad bi ga svladale snažne emocije (Ivan 11:35; Luka 19:41; 22:44; Hebr. 5:7). Osvrnimo se na tri takve situacije. Vidjet ćemo što možemo naučiti iz njih, a i kako možemo izaći na kraj s problemima zbog kojih nam je ponekad teško suspregnuti suze.

5. Što učimo o Isusu iz izvještaja zapisanog u Ivanu 11:32–36?

⁵ U zimu 32. godine Isusov bliski prijatelj Lazar razbolio se i umro (Ivan 11:3, 14). Lazar je imao dvije sestre – Mariju i Martu, a Isus je sve njih jako volio. Kad je njihov voljeni brat umro, Marija i Marta bile su shrvane od boli. Ubrzo nakon Lazarove smrti Isus je pošao u njihovo selo, Betaniju. Dok je on još bio na putu, Marta mu je potrčala u susret. Zamisli samo s kakvom mu je tugom rekla: “Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro” (Ivan 11:21). Kad je Isus ubrzo nakon toga vidio Mariju i ostale kako plaču, i on je zaplakao. (Pročitaj Ivana 11:32–36.)

6. Zašto je Isus plakao kad je umro njegov prijatelj Lazar?

⁶ Zašto je Isus u toj prilici zaplakao? Uvid u Sveto pismo kaže: “Kad je Isus saznao da je umro njegov prijatelj Lazar i kad je vidio koliko je to pogodilo njegove sestre, ‘duboko je uzdahnuo, sav potresen’, te je zaplakao.” * Isus je možda razmišljao o tome koliku je bol podnosio njegov dragi prijatelj Lazar dok je bio bolestan i možda je zamišljao kako se on osjećao kad je shvatio da će uskoro umrijeti. Sigurno ga je dodatno potreslo i to što je vidio koliko su Marija i Marta tužne zbog smrti svog brata. Ako je i tebi umro neki bliski prijatelj ili član obitelji, nesumnjivo su ti poznati takvi osjećaji. Razmotrimo sada tri pouke koje možemo izvući iz izvještaja o Lazarovoj smrti.

7. Što nam Isusove suze otkrivaju o Jehovi?

 ⁷ Jehova zna kako se osjećaš. Isus je “vjerna slika” svog Oca (Hebr. 1:3). Kad je plakao, zapravo je pokazao osjećaje koje ima i njegov Otac (Ivan 14:9). Ako tuguješ zbog gubitka voljene osobe, možeš biti siguran da Jehova vidi tvoju bol i duboko suosjeća s tobom. On želi izliječiti tvoje slomljeno srce (Psal. 34:18; 147:3).

8. Zašto možemo biti sigurni da će Isus uskrsnuti naše voljene umrle?

⁸ Isus želi uskrsnuti tvoje voljene umrle. Kratko prije nego što je zaplakao, Isus je Marti zajamčio: “Tvoj će brat ustati.” Marta je vjerovala Isusovim riječima (Ivan 11:23–27). Kao Jehovina vjerna sluškinja, sigurno je čula kako su stoljećima ranije proroci Ilija i Elizej uskrsnuli neke umrle (1. Kralj. 17:17–24; 2. Kralj. 4:32–37). A vjerojatno je čula i da je Isus uskrsavao mrtve (Luka 7:11–15; 8:41, 42, 49–56). I ti možeš biti siguran da ćeš ponovno vidjeti svoje voljene umrle. Što onda učimo iz toga što je Isus plakao kad je tješio svoje ožalošćene prijatelje? Učimo da mu je jako stalo do toga da umrle vrati u život.

9. Kako i ti poput Isusa možeš pomagati onima koji su ožalošćeni? Navedi primjer.

⁹ Onima koji tuguju puno će značiti tvoja podrška. Isus nije samo plakao s Marijom i Martom nego ih je ujedno slušao i tješio. I mi možemo na taj način pomagati onima koji su ožalošćeni. Daniel, starješina koji živi u Australiji, kaže: “Kad mi je umrla žena, bilo mi je jako teško i trebala mi je podrška. Nekoliko bračnih parova uvijek je bilo spremno saslušati me, u bilo koje doba dana ili noći. Pred njima sam mogao slobodno govoriti o svojim osjećajima i nije im bilo neugodno kad bih zaplakao. Pružali su mi i praktičnu pomoć, naprimjer oprali bi mi auto, otišli u dućan po namirnice i skuhali mi ručak kad ja nisam imao snage ni za što. I često su se molili sa mnom. Pokazali su da su mi pravi prijatelji i braća u nevolji” (Izr. 17:17).

10. Prepričaj događaj opisan u Luki 19:36–40.

¹⁰ Isus se 9. nisana 33. godine zaputio u Jeruzalem. Dok se približavao gradu, narod se počeo okupljati uz put kojim je išao. Ljudi su prostirali svoje haljine po putu, pozdravljajući Isusa kao svog kralja. Bila je to zaista radosna prigoda. (Pročitaj Luku 19:36–40.) Stoga je Isusove učenike vjerojatno iznenadila njegova reakcija. “Kad se [Isus] približio gradu i ugledao ga, zaplakao je nad njim.” Zatim je sa suzama u očima prorekao kakva strašna budućnost očekuje stanovnike Jeruzalema (Luka 19:41–44).

11. Zašto je Isus plakao nad stanovnicima Jeruzalema?

¹¹ Isusa je srce boljelo od tuge jer je znao da, unatoč tome što su mu ljudi priredili srdačan doček, većina njegovih sunarodnjaka neće prihvatiti vijest o Kraljevstvu. Znao je da će zbog toga Jeruzalem biti uništen i da će ono malo Židova koji prežive biti odvedeno u zarobljeništvo (Luka 21:20–24). Nažalost, kao što je Isus i predvidio, većina ga je ljudi odbacila. Kako većina ljudi na tvom području reagira na vijest o Kraljevstvu? Ako je malo onih koji su zainteresirani  za istinu, što možeš naučiti od Isusa, koji je plakao zbog svojih sunarodnjaka? Razmotrimo još tri pouke.

12. Što nam suze koje je Isus prolio zbog svojih sunarodnjaka otkrivaju o Jehovi?

¹² Jehovi je stalo do ljudi. Isusove suze podsjećaju nas na to koliko Jehova voli ljude. On “ne želi da itko pogine, nego da svi dođu do pokajanja” (2. Petr. 3:9). A mi danas pokazujemo da volimo svoje bližnje tako što ustrajno i samopožrtvovno nastojimo s dobrom viješću doprijeti do njihovog srca (Mat. 22:39).

13, 14. Kako je Isus pokazivao suosjećanje prema ljudima i kako mi možemo pokazivati tu osobinu?

¹³ Isus je revno propovijedao. Svoju ljubav prema ljudima pokazao je tako što je koristio svaku priliku da bi ih poučavao o Bogu (Luka 19:47, 48). Što ga je na to poticalo? Suosjećanje prema ljudima. Ponekad je tako mnogo ljudi htjelo slušati Isusa da on i njegovi učenici “nisu mogli ni jesti” (Mar. 3:20). Kad je jedan čovjek noću došao k Isusu da bi razgovarao s njim, on je spremno odvojio vrijeme za njega (Ivan 3:1, 2). Većina onih koji su slušali Isusa nije prihvatila njegova učenja. Ali svi su dobili temeljito svjedočanstvo. I mi danas želimo svima pružiti priliku da čuju dobru vijest (Djela 10:42). Zato trebamo biti prilagodljivi u službi.

¹⁴ Budi spreman prilagoditi se ljudima. Ako u službu uvijek idemo u isto vrijeme, možda nećemo naći one koje zanima dobra vijest. Matilda, koja služi kao pionir, kaže: “Muž i ja nastojimo posjećivati ljude u različito vrijeme. Rano ujutro propovijedamo na poslovnom području. Oko podneva, kad su mnogi ljudi vani, svjedočimo pomoću stalka. A kasnije propovijedamo od vrata do vrata jer smo primijetili da tada nađemo više ljudi kod kuće.” Dakle, umjesto da uvijek idemo u službu onda kad to nama odgovara, trebamo biti prilagodljivi i ići u službu onda kad možemo razgovarati s više ljudi. Budemo li tako postupali, možemo biti sigurni da će Jehova biti zadovoljan našom službom.

15. Što se, prema Luki 22:39–44, dogodilo posljednje noći Isusovog života na Zemlji?

¹⁵ Kasno navečer 14. nisana 33. godine Isus je otišao u Getsemanski vrt. Ondje se gorljivo molio Jehovi. (Pročitaj Luku 22:39–44.) U tim teškim trenucima Isus mu je “s glasnim vapajima i suzama upućivao usrdne molitve” (Hebr. 5:7). Za što se Isus molio posljednje noći prije svoje smrti? Molio se za snagu da ostane vjeran Jehovi i da do kraja izvrši njegovu volju. Jehova je vidio njegovu bol i poslao je anđela da ga ojača.

16. Zašto je Isus bio uznemiren dok se molio u Getsemanskom vrtu?

¹⁶ Dok se Isus molio u Getsemanskom vrtu, nesumnjivo je plakao zato što ga je uznemiravala i sama pomisao na to da će ga ljudi smatrati bogohulnikom. Osim toga, na njemu je ležala velika odgovornost – bio je svjestan koliko je važno da ostane vjeran svom Ocu i opravda njegovo ime. Ako se i ti suočavaš s problemima zbog kojih je tvoja vjernost Jehovi na ispitu, što možeš naučiti iz ove situacije u kojoj je Isus plakao? Razmotrimo još tri pouke.

17. Zašto je Jehova uslišio Isusove usrdne molitve i što nam to otkriva o našem nebeskom Ocu?

¹⁷ Jehova sluša tvoje usrdne molitve. On je slušao Isusove gorljive molitve. Zašto? Zato što je Isusu bilo najvažnije da ostane vjeran svom Ocu i opravda njegovo ime. Ako je i nama najviše stalo do toga da ostanemo vjerni Jehovi i opravdamo njegovo ime, on će nas uslišiti kad ga molimo za pomoć (Psal. 145:18, 19).

18. Kakav je Isus prijatelj?

¹⁸ Isus razumije kako se osjećaš. Ako smo zbog nečeg jako uznemireni, puno nam znači kad pored sebe imamo suosjećajnog prijatelja, pogotovo ako je on prošao nešto slično kao i mi. Isus je upravo takav prijatelj. On zna kako je to kad si slab i kad ti je potrebna pomoć. Razumije naše slabosti i pobrinut će se za to da dobijemo podršku “kad  nam zatreba pomoć” (Hebr. 4:15, 16). Kao što je Isus prihvatio pomoć anđela u Getsemanskom vrtu, tako i mi trebamo biti spremni prihvatiti pomoć koju nam Jehova pruža na razne načine – možda putem neke publikacije, videa, govora, ohrabrujućeg posjeta starješine ili razgovora s nekim zrelim prijateljem.

19. Kako možeš dobiti snagu kad se tvoja vjernost Bogu nađe na ispitu? Navedi primjer.

¹⁹ Jehova će ti podariti mir. Kako će nas Jehova ojačati? Ako mu se molimo, dobit ćemo “Božji mir, koji nadilazi sve što čovjek može pojmiti” (Filip. 4:6, 7). Mir koji Jehova daje pomaže nam da osjećamo spokoj u srcu te da jasno i trezveno razmišljamo. U to se osvjedočila i naša sestra Lucija. Ona kaže: “Često se borim s usamljenošću. Ponekad mi se zbog toga čini da me Jehova ne voli. Ali kad mi dođu takve misli, odmah kažem Jehovi kako se osjećam. Molitva mi pomaže da pobijedim negativne osjećaje.” Kao što pokazuje iskustvo te naše sestre, molitva nam pomaže da imamo unutarnji mir.

20. Što smo naučili iz situacija u kojima je Isus plakao?

²⁰ Kakve samo utješne i praktične pouke možemo izvući iz situacija u kojima je Isus plakao. Vidjeli smo koliko je važno biti uz ožalošćene prijatelje i vjerovati da će Jehova i Isus i nama pružati podršku kad izgubimo voljenu osobu. Dobili smo poticaj da propovijedamo i poučavamo ljude s još više suosjećanja zato što Jehova i Isus Krist pokazuju tu divnu osobinu. Isto tako, vidjeli smo da Jehova i njegov voljeni Sin znaju kako se osjećamo, razumiju naše slabosti i žele nam pomoći da izdržimo. Sve to jako nas tješi. Zato nastavimo primjenjivati ono što smo naučili dok ne dođe dan kad će Jehova ispuniti svoje predivno obećanje i obrisati svaku suzu s naših očiju! (Otkr. 21:4).