1. Koju prirodnu želju imaju svi ljudi?

KAKO bi se osjećao da netko koga poznaješ i poštuješ zaboravi tvoje ime ili te čak i ne prepozna? To bi te sigurno jako obeshrabrilo. Zašto? Zato što svi imamo prirodnu želju da nas drugi zapaze i poštuju. No nije nam stalo samo do toga da znaju naše ime i prezime nego i da znaju kakvi smo kao osobe te što smo postigli u životu (4. Mojs. 11:16; Job 31:6).

2, 3. Kako naša želja za priznanjem može postati neuravnotežena? (Vidi ilustraciju na početku članka.)

² Međutim, ako nismo oprezni, naša želja za priznanjem može pod utjecajem nesavršenosti postati neuravnotežena. Može nas navesti da čeznemo za neprikladnim izrazima cijenjenja ili priznanja. Sotonin svijet raspiruje u ljudima želju za slavom i priznanjem i tako im odvraća pažnju od onoga tko istinski zaslužuje da mu odamo priznanje i obožavamo ga — našeg nebeskog Oca, Jehove Boga (Otkr. 4:11).

³ Neki vjerski vođe u Isusovo vrijeme pokušavali su na pogrešan naći steći priznanje drugih. Isus je svoje  sljedbenike upozorio: “Čuvajte se pismoznanaca koji rado hodaju u dugim haljinama i vole da ih se pozdravlja na trgovima i rado zauzimaju prednja sjedala u sinagogama i najbolja mjesta na večerama.” Potom je dodao: “Oni će dobiti strožu presudu” (Luka 20:46, 47). S druge strane, Isus je pohvalio siromašnu udovicu, koja je dala prilog ne očekujući priznanje od ljudi (Luka 21:1-4). Isusov stav o tome za čijim bismo priznanjem trebali težiti očito se jako razlikovao od stavova ljudi. Ovaj će nam članak pomoći da usvojimo ispravno, Jehovino, gledište o tome.

4. Što je najveće priznanje koje možemo dobiti i zašto?

⁴ Što je najveće priznanje koje čovjek može dobiti? To nije priznanje za kakvim teže ljudi u akademskim ili poslovnim krugovima ili pak u svijetu zabave. Pavao je objasnio o kakvom je priznanju riječ kad je napisao: “Sada kad ste upoznali Boga — zapravo sada kad je Bog upoznao vas — kako to da se ponovno vraćate ispraznim i bijednim načelima i opet im, ponovno, želite robovati?” (Gal. 4:9). Nije li doista velika čast da nas je “upoznao” Bog, Vrhovni Vladar svega što postoji? On se želi zbližiti s nama. Jedan je bibličar objasnio da nas Bog “poznaje” tako što nam “poklanja svoju pažnju i naklonost”. Kad nas Jehova prizna kao svoje prijatelje, ispunili smo svrhu svog postojanja * (Prop. 12:13, 14).

5. Što moramo činiti da bi nas Bog “poznavao”?

⁵ Mojsije je dobio takav blagoslov. Kad je molio Jehovu: “Objavi mi puteve svoje”, on mu je odgovorio: “Ovo što si rekao učinit ću, jer si našao milost u očima mojim i znam te po imenu” (2. Mojs. 33:12-17). Jehova i nas može “znati po imenu” te nam podariti divne blagoslove. No što moramo činiti da bi nas Jehova “poznavao”, da bismo postali njegovi prijatelji? Moramo ga zavoljeti i predati mu svoj život. (Pročitaj 1. Korinćanima 8:3.)

6, 7. Zbog čega bismo mogli izgubiti svoj odnos s Jehovom?

⁶ Isto tako, važno je sačuvati to dragocjeno prijateljstvo s našim nebeskim Ocem. Poput kršćana iz Galacije kojima je Pavao pisao, ni mi ne smijemo robovati “ispraznim i bijednim načelima” ovog svijeta niti tražiti njegovo odobravanje (Gal. 4:9). Ti kršćani iz 1. stoljeća već su bili upoznali Boga i on je upoznao njih. No Pavao je rekao da se unatoč tome ponovno vraćaju ispraznim stvarima. Zapravo im je htio reći: “Nakon što ste tako puno postigli, zašto se sada vraćate bezvrijednim idejama koje ste bili odbacili?”

⁷ Bi li se takvo što moglo dogoditi i nama? Itekako. Kad smo upoznali Jehovu, možda smo se i mi, poput Pavla, odrekli istaknutog položaja u Sotoninom svijetu. (Pročitaj Filipljanima 3:7, 8.) Možda smo odlučili da nećemo ići na fakultet ili smo odbili promaknuće ili prilike za dobru zaradu u poslovnom svijetu. Možda smo mogli postati bogati i slavni zato što smo jako nadareni za glazbu ili sport, no odlučili  smo krenuti drugim putem (Hebr. 11:24-27). Bilo bi doista nerazumno kad bismo na takve mudre odluke sa žaljenjem gledali kao na propuštene prilike. Takav način razmišljanja mogao bi nas navesti da ponovno počnemo težiti za onim što nudi svijet, iako smo već prije zaključili da je to “isprazno i bijedno”. *

8. Što će ojačati našu želju da steknemo Jehovino priznanje?

⁸ Kako možemo ojačati svoju želju da steknemo Jehovino priznanje, a ne priznanje svijeta? Moramo imati na umu dvije važne činjenice. Kao prvo, Jehova uvijek iskazuje priznanje onima koji mu vjerno služe (pročitaj Hebrejima 6:10; 11:6). On iskreno cijeni svakog svog slugu i smatra da bi bio nepravedan kad bi zanemario one koji su mu vjerni. “Jehova pozna one koji su njegovi”, stoji u 2. Timoteju 2:19. On “pozna put pravednih” i zna kako ih izbaviti iz kušnje (Psal. 1:6; 2. Petr. 2:9).

9. Navedi primjere koji pokazuju kako je Jehova iskazao priznanje svom narodu.

⁹ Jehova je ponekad na čudesan način iskazao priznanje svom narodu (2. Ljet. 20:20, 29). Uzmimo za primjer kako je kod Crvenog mora izbavio Izraelce kad ih je progonila moćna faraonova vojska (2. Mojs. 14:21-30; Psal. 106:9-11). Taj je događaj bio toliko upečatljiv da su ljudi u tim krajevima još 40 godina kasnije pričali o njemu (Još. 2:9-11). Jako je ohrabrujuće sjetiti se kako je Jehova pokazao svoju ljubav i moć kad je izbavljao svoj narod u prošlosti budući da nas danas očekuje prorečeni napad Goga iz Magoga (Ezek. 38:8-12). U to vrijeme sigurno će nam biti jako drago što smo tražili Božje priznanje, a ne priznanje svijeta!

10. Koju još važnu činjenicu moramo imati na umu?

¹⁰ Moramo imati na umu još jednu važnu činjenicu: Jehova nam može iskazati priznanje na sasvim neočekivane načine. Biblija kaže da oni koji čine dobra djela samo zato da ih vide ljudi neće dobiti nagradu od Jehove. Zašto neće? Zato što su već primili nagradu — hvalu od ljudi. (Pročitaj Mateja 6:1-5.) No Isus je rekao da njegov Otac, “koji vidi u tajnosti”, zapaža one koji nisu dobili priznanje za dobro koje čine drugima. On vidi njihova djela i nagrađuje ih. No Jehova ponekad nagrađuje svoje sluge na neočekivane načine. Razmotrimo neke primjere.

11. Kako je Jehova iskazao priznanje mladoj Mariji?

¹¹ Kad je došlo vrijeme da se Božji Sin rodi kao čovjek, Jehova je izabrao Mariju, poniznu djevicu, da bude majka tom posebnom djetetu. Marija je živjela u Nazaretu, ni po čemu važnom gradu koji se nalazio daleko od Jeruzalema i njegovog veličanstvenog hrama. (Pročitaj Luku 1:26-33.) Zašto je baš Marija dobila tu posebnu čast? Anđeo Gabrijel rekao joj je da je “našla milost kod Boga”. Ono što je Marija kasnije rekla svojoj rođakinji Elizabeti  pokazuje da je bila vrlo duhovna mlada žena (Luka 1:46-55). Da, Jehova je promatrao Mariju i podario joj je taj neočekivani blagoslov zato što mu je bila vjerna.

12, 13. Kako je Jehova iskazao priznanje Isusu nakon njegovog rođenja i kad ga je Marija 40 dana kasnije odnijela u hram?

¹² Kad je Marija rodila Isusa, Jehova vijest o njegovom rođenju nije otkrio istaknutim glavarima ili vladarima u Jeruzalemu i Betlehemu. Umjesto toga, poslao je anđele neznatnim pastirima koji su čuvali ovce u poljima izvan Betlehema (Luka 2:8-14). Ti su pastiri potom posjetili novorođeno dijete (Luka 2:15-17). Mora da su se Marija i Josip ugodno iznenadili kad je Isusu na takav način bila iskazana čast! Zanimljivo je u tom pogledu zapaziti razliku između Jehove i Sotone. Kad je Sotona poslao astrologe da posjete Isusa i njegove roditelje, cijeli se Jeruzalem uznemirio zbog vijesti da se rodio Isus (Mat. 2:3). To je na koncu dovelo do pogibije mnoge nedužne djece (Mat. 2:16).

¹³ Četrdeset dana nakon Isusovog rođenja Marija je trebala prinijeti žrtvu Jehovi u jeruzalemskom hramu, koji je od Betlehema bio udaljen desetak kilometara (Luka 2:22-24). Dok je putovala s Josipom i Isusom, možda se pitala hoće li svećenik na neki poseban način iskazati čast Isusu zbog važne uloge koju je trebao odigrati u budućnosti. Isus je dobio priznanje, ali ne onako kako je to Marija možda očekivala. Jehova je vijest da će maleni Isus biti obećani Mesija, ili Krist, objavio preko pravednog i bogobojaznog Šimuna i ostarjele proročice Ane (Luka 2:25-38).

14. Koje je blagoslove Marija dobila od Jehove?

¹⁴ A kako je s Marijom? Je li Jehova i dalje pokazivao da je cijeni zato što se vjerno brinula za njegovog Sina i odgajala ga? Naravno! Pobrinuo se da njene riječi i djela budu zabilježeni u Bibliji. Marija, po svemu sudeći, nije mogla putovati s Isusom tijekom njegove troipolgodišnje službe. Možda je kao udovica morala ostati u Nazaretu. Zbog toga je propustila mnoga lijepa iskustva koja su drugi doživjeli. Međutim, bila je uz Isusa kad je umro (Ivan 19:26). Kasnije je bila u Jeruzalemu s drugim Isusovim učenicima u periodu prije Pedesetnice, kad je izliven sveti duh (Djela 1:13, 14). Vjerojatno je bila pomazana zajedno s ostalim učenicima. Ako je tako, dobila je priliku u svu vječnost biti s Isusom na nebu. Zar to nije divna nagrada za njenu vjernu službu?

15. Kako je Jehova iskazao priznanje svom Sinu dok je on bio na Zemlji?

¹⁵ Isus nije želio da mu vjerski ili politički vođe iskazuju čast. Njemu je bilo najbitnije da ima Očevo odobravanje. Zato ga je sigurno jako ohrabrilo kad mu je sam Jehova u tri navrata odao priznanje tako što mu se obratio direktno s neba. Nakon što se Isus krstio u rijeci Jordanu, Jehova je rekao: “Ovo je Sin moj, ljubljeni, koji mi je po volji!” (Mat. 3:17). Ivan Krstitelj je očito jedini osim Isusa čuo te riječi. A otprilike godinu dana prije Isusove smrti  tri su apostola čula kako Jehova kaže: “Ovo je Sin moj, ljubljeni, koji mi je po volji. Njega slušajte!” (Mat. 17:5). I na koncu, samo nekoliko dana prije Isusove smrti Jehova se ponovno s neba obratio svom Sinu (Ivan 12:28).

16, 17. Kako je Jehova na posve neočekivan način iskazao čast Isusu?

¹⁶ Premda je Isus znao da ga čeka sramotna smrt i da će biti lažno optužen kao bogohulnik, molio se da se izvrši Jehovina volja, a ne njegova (Mat. 26:39, 42). “Podnio je mučenički stup ne mareći za sramotu” jer je želio priznanje svog Oca, a ne svijeta (Hebr. 12:2). Kako mu je Jehova iskazao priznanje?

¹⁷ Dok je bio na Zemlji, Isus je izrazio želju da ponovno dobije slavu koju je nekad imao kod svog Oca na nebu (Ivan 17:5). Ništa ne upućuje na zaključak da se Isus nadao da će dobiti nešto više od toga. Nije očekivao neko nebesko promaknuće. No što je Jehova učinio? Iskazao mu je čast na posve neočekivan način. Uzvisio ga je i dao mu nešto što nitko dotad nije dobio — besmrtni život na nebu! * (Filip. 2:9; 1. Tim. 6:16). Bilo je to doista izvanredno priznanje za Isusovu vjernost!

18. Što će nas potaknuti da uvijek tražimo Jehovino odobravanje, a ne odobravanje svijeta?

¹⁸ Što će nas potaknuti da se uvijek trudimo steći Jehovino odobravanje, a ne odobravanje ovog svijeta? Imajmo na umu da Jehova uvijek iskazuje priznanje svojim vjernim slugama i rado ih nagrađuje, često na neočekivane načine. Tko zna kakvi nas neočekivani blagoslovi očekuju u budućnosti? U međuvremenu, dok u ovom zlom svijetu podnosimo kušnje i nevolje, nemojmo smetnuti s uma da svijet prolazi, a s njime i sva priznanja koja nam može ponuditi (1. Ivan. 2:17). Jehova, naš Otac pun ljubavi, “nije nepravedan, pa da zaboravi [naše] djelo i ljubav koju [smo] iskazali njegovu imenu” (Hebr. 6:10). On će nam sigurno iskazati priznanje, možda čak na načine koje sada ne možemo ni zamisliti!