NA MNOGIM mjestima u Bibliji zapisane su riječi vjernih Božjih slugu koji su iskreno govorili o svojim osjećajima. Bili su to ljudi koji su imali “iste osjećaje kao i mi” (Jak. 5:17, bilješka). Naprimjer, lako se možemo poistovjetiti s onim što je zapisao Pavao u Rimljanima 7:21-24: “Kad želim činiti dobro, zlo je u meni. (...) Jadan li sam ja čovjek!” Takvo iskreno priznanje može nas utješiti u trenucima kad se borimo s vlastitim slabostima.

No to nije jedini slučaj da je Pavao iskreno govorio o svojim uvjerenjima. Uzmimo za primjer njegove riječi zapisane u Galaćanima 2:20, gdje je za Isusa rekao: “[On] me ljubio i predao sebe za mene.” Pavao je bio uvjeren da je Isus dao svoj život za njega osobno. Da li i mi tako gledamo na Isusovu žrtvu? Možda baš i ne.

Ako se borimo s osjećajem bezvrijednosti zbog grijeha koje smo učinili u prošlosti, možda ne vjerujemo da nas Jehova voli i da nam je oprostio, a kamoli da je otkupnu žrtvu dao za nas osobno. Da li Isus doista želi da otkupninu smatramo darom koji je dao nama osobno? Ako želi, što nam može pomoći da povjerujemo u to? Razmotrimo u nastavku odgovore na ta dva pitanja.

Da, Isus želi da na njegovu žrtvu gledamo kao na dar koji je dao nama kao pojedincima. Zašto možemo biti sigurni u to? Pokušaj si predočiti prizor opisan u Luki 23:39-43. Na mučeničkom stupu pored Isusa visi jedan čovjek. Priznaje Isusu da je učinio nešto jako loše. Mora da je počinio težak zločin kad mu je dosuđena takva okrutna kazna. Taj zločinac u teškim mukama usrdno moli Isusa: “Sjeti me se kad dođeš u kraljevstvo svoje!”

Kako Isus reagira na njegovu molbu? Iako mu je to vrlo bolno, on okreće glavu kako bi tog čovjeka pogledao u oči. Teškom mukom skupi snage da mu se nasmiješi i kaže: “Zaista, kažem ti danas, bit ćeš sa mnom u raju.” Isus se mogao i drugačije izraziti. Mogao je jednostavno podsjetiti zločinca da je Sin čovječji došao da “svoj život dade kao otkupninu za mnoge” (Mat. 20:28). No Isus mu je obzirno dao do znanja da će upravo on imati koristi od njegove žrtve. Obratio mu se prijateljski, što se vidi po tome što je spomenuo i sebe i njega kao pojedinca. I želio je da to što mu kaže shvati osobno jer mu je rekao da će baš on živjeti u raju na Zemlji.

Isus je nesumnjivo želio da taj čovjek shvati da je otkupna žrtva namijenjena upravo njemu. Ako je Isus tako gledao na zločinca koji nije služio Bogu kao Kristov sljedbenik, kako li tek onda gleda na osobu koja se krstila i vjerno služi Bogu? Što nam može pomoći da usprkos grijesima koje smo učinili u prošlosti vidimo sebe u pravom svjetlu?

Što je uvjerilo Pavla da je Isus umro za njega osobno? Bila je to služba koju mu je Isus povjerio. On je rekao: “Zahvalan sam Kristu Isusu, Gospodinu našemu, koji mi je dao snagu, jer me smatrao dostojnim povjerenja te me postavio u službu, iako sam prije bio hulnik, progonitelj i drznik” (1. Tim. 1:12-14). Za Pavla je zadatak koji mu je Isus dao bio dokaz da mu je iskazao milosrđe, da ga voli i da ima povjerenja u njega. Isus je i svakome od nas dao zadatak da propovijeda dobru vijest (Mat. 28:19, 20). Smatramo li i mi da je naš zadatak dokaz Kristovog milosrđa, ljubavi i povjerenja?

Albert, koji se nedavno vratio Jehovi nakon što je skoro 34 godine bio isključen, rekao je: “Moji su mi grijesi stalno pred očima. No kad sam u službi, osjećam se poput apostola Pavla. Imam osjećaj da je Isus baš meni povjerio taj zadatak. To mi pruža radost i pomaže mi da pozitivno gledam na sebe, svoj život i svoju budućnost” (Psal. 51:3).

Allan je prije nego što je upoznao istinu bio kriminalac i nasilnik. Ispričao je: “Još uvijek razmišljam o tome koliko sam zla nanio drugima i ponekad zbog toga padnem u depresiju. No zahvalan sam Jehovi što dopušta grešniku poput mene da drugima nosi dobru vijest. Kad vidim da ljudi pozitivno reagiraju, to me podsjeti koliko je Jehova dobar i koliko nas voli. Osjećam da preko mene pomaže onima koji su u životu činili loše stvari.”

Da, služba propovijedanja pomaže nam da činimo dobro drugima i da razmišljamo pozitivno. Podsjeća nas da nam je Isus iskazao milosrđe, da nas voli i da ima povjerenja u nas.

Sve do kraja Sotoninog zlog svijeta srce bi nas moglo i dalje osuđivati zbog naših grijeha iz prošlosti. Što će nam pomoći da pobijedimo takve osjećaje?

“Utješno mi je znati da je Bog ‘veći od srca našega’”, kaže Jean, koju često proganja osjećaj krivnje zbog dvostrukog života koji je vodila u mladosti (1. Ivan. 3:19, 20). I nas može utješiti spoznaja da su Jehova i Isus svjesni da smo samo grešni ljudi. Uvijek imaj na umu da su oni s puno ljubavi osigurali otkupninu ne za savršene ljude, nego za grešnike koji se kaju (1. Tim. 1:15).

Budemo li duboko razmišljali o tome kako se Isus ophodio s nesavršenim ljudima i davali sve od sebe da izvršimo službu koju nam je povjerio, uvjerit ćemo se da je Isus dao otkupninu i za nas osobno. Tada ćemo i mi poput Pavla moći za Isusa reći: “[On] me ljubio i predao sebe za mene.”