Činjenice pokazuju da je Isus postao veliki svećenik kad se 29. godine krstio. Kako to znamo? Prilikom svog krštenja Isus je pokazao da je spreman žrtvovati svoj život na simboličnom žrtveniku koji predočava Božju “volju” (Gal. 1:4; Hebr. 10:5–10). Taj žrtvenik važan je dio velikog duhovnog hrama. Budući da taj žrtvenik postoji od Isusovog krštenja, u tom je trenutku zasigurno nastao i veliki duhovni hram, koji predočava sve što je Jehova učinio kako bi ljudima omogućio da mu na temelju Isusove otkupne žrtve služe na ispravan način (Mat. 3:16, 17; Hebr. 5:4–6).

U velikom duhovnom hramu bio je potreban veliki svećenik. Jehova je tu službu povjerio Isusu, kojeg je “pomazao svetim duhom i dao mu moć” (Djela 10:37, 38; Mar. 1:9–11). No zašto možemo biti sigurni da je Isus bio postavljen za velikog svećenika prije svoje smrti i uskrsnuća? Primjer Arona i onih koji su nakon njega služili kao veliki svećenici u vrijeme kad su Izraelci bili pod Mojsijevim zakonom pomaže nam da dobijemo odgovor na to pitanje.

Prema Mojsijevom zakonu, samo je veliki svećenik smio ući u Svetinju nad svetinjama u svetom šatoru, a kasnije i u hramu. Svetinja nad svetinjama bila je od Svetinje odvojena zavjesom. Veliki svećenik ulazio je iza zavjese samo na Dan očišćenja (Hebr. 9:1–3, 6, 7). Aron i njegovi nasljednici bili su pomazani za velike svećenike prije nego što su prošli “kroz [doslovnu] zavjesu” u svetom šatoru. Stoga je Isus nesumnjivo bio pomazan za velikog svećenika u Jehovinom velikom duhovnom hramu prije nego što je umro i zatim prošao “kroz zavjesu”, koja je predočavala njegovo tijelo, tako što je uskrsnuo u nebeski život (Hebr. 10:20). Zato je apostol Pavao rekao da je Isus došao “kao veliki svećenik” i potom ušao “u veći i savršeniji šator, koji nije načinjen ljudskom rukom”, a i “u samo nebo” (Hebr. 9:11, 24).

Novi savez u isto je vrijeme postao pravomoćan, odnosno bio potvrđen, i stupio na snagu. Zašto to možemo reći? Kad je Isus uzašao na nebo i ponudio Jehovi da život koji je žrtvovao kao savršen čovjek prihvati kao otkupninu za ljudski rod, učinio je dva od tri važna koraka koji su doveli do toga da novi savez bude potvrđen, odnosno postane pravomoćan, a i da stupi na snagu. Koji su to bili koraci?

Kao prvo, Isus se pojavio pred Jehovom. Kao drugo, ponudio je Jehovi da njegovu prolivenu krv prihvati kao otkupninu. Kao treće, Jehova je prihvatio Isusovu žrtvu kao otkupninu. Novi savez stupio je na snagu tek nakon što su bila poduzeta ta tri koraka.

Biblija ne kaže kad je točno Jehova prihvatio Isusovu prolivenu krv kao otkupnu žrtvu. Stoga ne možemo sa sigurnošću reći kad je točno Jehova potvrdio novi savez, odnosno učinio ga pravomoćnim, i kad je taj savez stupio na snagu. No znamo da je Isus uzašao na nebo deset dana prije Pedesetnice (Djela 1:3). U nekom trenutku u tom kratkom periodu ponudio je Jehovi da njegovu prolivenu krv prihvati kao otkupninu i Jehova je prihvatio njegovu žrtvu (Hebr. 9:12). Ono što se odigralo na Pedesetnicu bilo je vidljiv dokaz toga da je novi savez tada već bio na snazi (Djela 2:1–4, 32, 33).

Da zaključimo: Novi savez postao je pravomoćan i stupio je na snagu nakon što je Jehova prihvatio Isusovu prolivenu krv kao otkupnu žrtvu i prihvatio pomazanike kao sudionike tog saveza. Veliki svećenik Isus služi kao posrednik tog saveza (Hebr. 7:25; 8:1–3, 6; 9:13–15).