1. Zašto je mudro pripremiti se za katastrofu?

 AKO se pripremimo za neku katastrofu, to nam može spasiti život. Naprimjer, kad dođe do velike poplave ili požara, oni koji su spremni za tu katastrofu imaju više šanse da prežive i čak pomognu drugima. Jedna europska humanitarna organizacija u vezi s tim kaže: “Dobra priprema može biti ključna za preživljavanje.”

2. Zašto se trebamo pripremiti za veliku nevolju? (Matej 24:44)

² “Velika nevolja” nastupit će iznenada (Mat. 24:21). No za razliku od mnogih drugih katastrofa, ta nevolja neće sve ljude zateći nespremne. Prije otprilike 2000 godina Isus je upozorio svoje sljedbenike da se pripreme za taj dan. (Pročitaj Mateja 24:44.) Ako smo spremni za veliku nevolju, lakše ćemo prebroditi to teško razdoblje, a i pomoći drugima da prežive (Luka 21:36).

3. Kako će nam ustrajnost, suosjećajnost i ljubav pomoći da budemo spremni za veliku nevolju?

³ Razmotrimo tri osobine koje nam mogu pomoći da se pripremimo za veliku nevolju. Kako ćemo reagirati ako dobijemo zadatak da objavljujemo oštru osudu i ako nam se počnu protiviti oni koji ne vjeruju u Jehovu? (Otkr. 16:21). Bit će nam potrebna ustrajnost da bismo slušali Jehovu, uzdajući se u to da će nas on štititi. A što ćemo učiniti ako naša braća izgube velik dio svoje imovine ili čak ostanu bez igdje ičega? (Hab. 3:17, 18). Bit će nam potrebna suosjećajnost da bismo im pružili pomoć. A kako ćemo reagirati ako zbog napada saveza svih naroda budemo morali sa svojom braćom i sestrama neko vrijeme živjeti u skučenom prostoru? (Ezek. 38:10–12). Bit će nam potrebna snažna ljubav. Ako volimo svoje suvjernike, lakše ćemo podnijeti to teško vrijeme.

4. Kako Biblija pokazuje da moramo razvijati ustrajnost, suosjećajnost i ljubav?

⁴ Božja Riječ potiče nas da razvijamo ustrajnost, suosjećajnost  i ljubav. Luka 21:19 kaže: “Svojom ustrajnošću sačuvat ćete svoj život.” U 1. Petrovoj 3:8 piše: “Svi budite (...) suosjećajni.” A u 1. Solunjanima 4:9, 10 piše: “Sam Bog poučio [vas je] da volite jedni druge. (...) Ali potičemo vas, braćo, da to činite u još većoj mjeri.” Svi ti reci bili su upućeni kršćanima koji su već pokazivali ljubav, suosjećajnost i ustrajnost. No oni su trebali nastaviti razvijati te osobine. I mi to moramo činiti. U tome će nam pomoći primjer prvih kršćana. U ovom članku vidjet ćemo kako su oni razvijali svaku od tih osobina. Zatim ćemo vidjeti kako se mi možemo ugledati na njih i pokazati da smo spremni za veliku nevolju.

5. Što je prvim kršćanima pomoglo da ustrajno podnose kušnje?

⁵ Prvim kršćanima bila je potrebna ustrajnost (Hebr. 10:36). Osim što su se borili s problemima koji su uobičajeni za sve ljude, suočavali su se i s dodatnim kušnjama. Mnoge od njih progonili su židovski vjerski vođe i rimske vlasti. Povrh toga, morali su podnositi protivljenje vlastite obitelji (Mat. 10:21). A u skupštini su se ponekad morali boriti protiv štetnog utjecaja otpadnika i njihovih učenja koja su izazivala podjele (Djela 20:29, 30). Ipak, ti su kršćani ustrajno služili Bogu (Otkr. 2:3). Što im je u tome pomoglo? Razmišljali su o primjerima ustrajnosti o kojima se govori u Božjoj Riječi, naprimjer o Jobu i drugim vjernim Božjim slugama (Jak. 5:10, 11). Molili su se za snagu (Djela 4:29–31). I imali su na umu da će ih Jehova nagraditi zbog njihove ustrajnosti (Djela 5:41).

6. Što je Merita učinila da bi mogla izdržati protivljenje i što učiš od nje?

⁶ I mi možemo biti ustrajni ako redovito proučavamo primjere ustrajnosti koje nalazimo u Božjoj Riječi i našim publikacijama i ako duboko razmišljamo o njima. Upravo je to radila naša sestra Merita, koja živi u Albaniji, i to joj je pomoglo kad se u obitelji suočila sa žestokim protivljenjem i fizičkim maltretiranjem. Ona kaže: “Kad sam proučavala biblijski izvještaj o Jobu, to me duboko dirnulo u srce. Job je jako puno propatio i uopće nije znao tko uzrokuje njegove kušnje, a ipak je rekao: ‘Dokle god sam živ, neću se odreći svoje odanosti Bogu!’ (Job 27:5). Znala sam sama sebi reći: ‘Pa moji se problemi ni izdaleka ne mogu usporediti s onim što je Job proživio.’ Za razliku od njega ja sam znala tko stoji iza mojih kušnji.”

7. Što već sada trebamo činiti čak i ako se trenutno ne suočavamo s nekom teškom kušnjom?

⁷ Ustrajnost možemo razvijati i tako da se često i usrdno molimo Jehovi te mu govorimo o svojim brigama i problemima (Filip. 4:6; 1. Sol. 5:17). Možda se trenutno ne boriš s nekom teškom kušnjom. No tražiš li Jehovino vodstvo svaki put kad si uznemiren, kad ne znaš što učiniti ili kad ti je zbog nečega teško? Ako već sada imaš naviku moliti Boga za pomoć da se nosiš sa svakodnevnim problemima, onda nećeš oklijevati to učiniti ni kad se u budućnosti suočiš s puno većim izazovima. Tada ćeš biti uvjeren da Jehova točno zna kada ti treba pomoći i kako to učiniti (Psal. 27:1, 3).

8. Što o podnošenju kušnji učimo od sestre Mire? (Jakov 1:2–4) (Vidi i ilustraciju.)

⁸ Ako već danas ustrajno podnosimo kušnje, veća je vjerojatnost da ćemo ostati vjerni Jehovi i u velikoj nevolji (Rim. 5:3). Zašto to možemo reći? Mnoga braća kažu da im je svaka kušnja koju su prebrodili pomogla da lakše izađu na kraj sa sljedećom. To što su ustrajno podnosili kušnje oplemenilo ih je i ojačalo je njihovu vjeru u to da im Jehova može i želi pomoći. A takva  vjera pomogla im je da podnesu sljedeću kušnju. (Pročitaj Jakova 1:2–4.) Naša sestra Mira, koja služi kao pionir u Albaniji, shvatila je da joj ustrajnost koju je pokazivala u prošlosti pomaže da se i dalje ustrajno bori s problemima. Mira iskreno kaže da ponekad ima osjećaj da jedino ona ima tako puno problema. Ali onda se sjeti što je sve Jehova učinio za nju u proteklih 20 godina i kaže samoj sebi: “Ostani vjerna Jehovi! Ne daj da sve te godine koje si provela revno služeći Jehovi i sve bitke koje si izborila uz njegovu pomoć odu u vjetar.” I ti možeš razmišljati o tome kako ti je Jehova dosad pomagao da ustrajno podnosiš nevolje. Svaki put kad ustrajno podnosiš neku kušnju, budi siguran da Jehova to vidi i da će te nagraditi (Mat. 5:10–12). A kad velika nevolja započne, tada ćeš već dobro znati kako se nositi s kušnjama i bit ćeš još odlučniji da ustraješ do kraja.

9. Kako je skupština iz sirijske Antiohije pokazala da suosjeća sa svojim suvjernicima?

⁹ Razmotrimo što se dogodilo kad je kršćane u Judeji snašla velika glad. Kad su braća i sestre iz skupštine u sirijskoj Antiohiji čuli za njihovu tešku nevolju, sigurno su suosjećali s njima. Ali nisu samo suosjećali nego su nešto i poduzeli. Oni su “odlučili poslati pomoć braći koja žive u Judeji, svatko prema svojim mogućnostima” (Djela 11:27–30). Iako su braća koja su patila zbog gladi živjela daleko od njih, kršćani u Antiohiji čvrsto su odlučili da će im pomoći (1. Ivan. 3:17, 18).

10. Na koje načine možemo pokazati suosjećanje našim suvjernicima kad ih zadesi neka katastrofa? (Vidi i ilustraciju.)

¹⁰ I mi danas možemo pokazati suosjećanje kad saznamo da je naše suvjernike pogodila neka katastrofa. Spremni smo odmah nešto poduzeti – naprimjer pitati starješine možemo li sudjelovati u akciji pružanja pomoći, dati prilog za naše svijetom rašireno djelo ili se moliti za one koji su pogođeni katastrofom b (Izr. 17:17). Godine 2020. u cijelom svijetu osnovano je preko 950 odbora za krizne situacije kako bi se pomagalo onima koji su se našli u teškim okolnostima zbog pandemije koronavirusa. Jako smo zahvalni svima koji služe u tim odborima. Oni zaslužuju da ih od sveg srca pohvalimo. Suosjećanje prema braći i sestrama potaknulo ih je da im pružaju materijalnu pomoć, da se brinu za njihove duhovne potrebe, a u nekim slučajevima i da obnove ili ponovno sagrade njihove domove i dvorane za sastanke. (Usporedi 2. Korinćanima 8:1–4.)

11. Kako iskazujemo čast svom nebeskom Ocu kad pokazujemo suosjećanje?

¹¹ Kad pokažemo da suosjećamo s onima koji su stradali u nekoj katastrofi i spremno im priskočimo u pomoć, drugi primjećuju našu požrtvovnost. Tako je bilo i 2019., kad je uragan Dorian uništio jednu našu dvoranu na Bahamima. Dok su naša braća radila na obnovi dvorane, stupila su u kontakt s vlasnikom jedne građevinske tvrtke koji nije Jehovin svjedok i pitala ga koliko bi koštali radovi koje bi on izvodio. On im je rekao: “Stavljam vam na raspolaganje opremu, radnu snagu i materijal. Ne trebate ništa platiti, to je moja donacija. (...) Naprosto želim to učiniti za vašu organizaciju. Jako me dirnulo kad sam vidio kako se vi brinete jedni za druge.” Većina ljudi u svijetu ne poznaje Jehovu. No mnogi od njih zapažaju što Jehovini svjedoci čine  kako bi pomagali drugima. Zaista je lijepo znati da suosjećanje koje pokazujemo svojim djelima može privući ljude našem Bogu, koji je “neizmjerno milosrdan” (Efež. 2:4).

12. Kako nas to što se danas trudimo pokazivati suosjećanje priprema za veliku nevolju? (Otkrivenje 13:16, 17)

¹² Suosjećanje ćemo trebati pokazivati i tijekom velike nevolje. Zašto to možemo reći? Biblija pokazuje da će se oni koji ne žele pružati podršku političkom sustavu ovog svijeta suočiti s raznim problemima već danas, a i tijekom velike nevolje. (Pročitaj Otkrivenje 13:16, 17.) Našoj braći i sestrama možda će trebati pomoć kako bi zadovoljili svoje osnovne životne potrebe. Kad naš kralj, Isus Krist, dođe izvršiti presudu nad ovim zlim svijetom, neka nas nađe kako pokazujemo suosjećanje jedni drugima! Budemo li tako postupali, reći će nam: “Dođite, (...) naslijedite Kraljevstvo” (Mat. 25:34–40).

13. Prema Rimljanima 15:7, kako su prvi kršćani jačali međusobnu ljubav?

¹³ Prvi kršćani mogli su se prepoznati po ljubavi koja je vladala među njima. No je li im bilo jednostavno pokazivati ljubav? Razmislimo o tome koliko su se članovi skupštine u Rimu razlikovali jedni od drugih. Među njima nije bilo samo Židova, koji su bili odgajani tako da se drže Mojsijevog zakona, nego i ne-Židova, koji su odrasli u potpuno drugačijem okruženju. Neki kršćani vjerojatno su bili robovi, a neki su bili slobodni ljudi – možda čak i robovlasnici. Kako su ti kršćani mogli prevladati takve razlike i još više zavoljeti jedni druge? Apostol Pavao poticao ih je: “Prigrlite jedni druge.” (Pročitaj Rimljanima 15:7.) Što je time htio reći? Izvorna riječ koja je prevedena izrazom “prigrliti” znači srdačno primiti nekoga ili mu iskazati gostoljubivost, naprimjer tako da ga se pozove u svoj dom ili primi u svoj krug prijatelja. Kad je Pavao savjetovao Filemonu što da napravi sa svojim odbjeglim robom Onezimom, rekao mu je: “Lijepo ga primi” (Filem. 17). Priscila i Akvila srdačno su primili i pozvali k sebi Apolona, koji je o kršćanstvu znao puno manje od njih (Djela 18:26). Ti kršćani nisu dozvolili da ih njihove različitosti razjedine. Naprotiv, oni su nadvladali međusobne razlike i prigrlili jedni druge.

14. Kako su Anna i njen muž pokazali ljubav svojoj braći?

¹⁴ I mi možemo pokazivati ljubav svojoj braći i sestrama tako da ih srdačno primimo u svoj krug prijatelja. To će ih vjerojatno potaknuti da i oni nama pokažu ljubav (2. Kor. 6:11–13). U to su se osvjedočili naša sestra Anna i njen muž. Ubrzo nakon što su se kao misionari preselili na novo područje u zapadnoj Africi, počela je pandemija koronavirusa. Zbog toga se nisu mogli uživo naći s braćom i sestrama iz svoje nove skupštine. Kako su im onda mogli pokazivati ljubav? Trudili su se putem videopoziva stupiti u kontakt s braćom i sestrama i reći im da bi ih jako voljeli bolje upoznati. Njihovi pozivi dirnuli su mnoge obitelji. S vremenom su i ta braća počela njih zvati i slati im poruke. Zašto su se ti misionari trudili bolje upoznati braću i sestre iz svoje skupštine? Anna kaže: “Duboko me se dojmila ljubav koju su meni i mojoj obitelji drugi pokazivali i u dobru i u zlu. Nikad to neću zaboraviti. Zato se i ja trudim pokazivati ljubav svojoj braći i sestrama.”

15. Što si naučio od Vanesse o tome kako možemo zavoljeti svu braću i sestre? (Vidi i ilustraciju.)

¹⁵ Mnogi od nas služe u skupštinama zajedno s braćom i sestrama koji dolaze iz različitih sredina i različitih su osobnosti. Mi možemo jačati svoju ljubav prema svima  njima tako da se fokusiramo na njihove lijepe osobine. Našoj sestri Vanessi, koja služi na Novom Zelandu, nekad je bio izazov slagati se s nekom braćom i sestrama iz skupštine. Ali onda je odlučila nešto poduzeti u vezi s tim. Umjesto da izbjegava one koji su joj zbog svoje osobnosti išli na živce, počela je provoditi više vremena s njima. To joj je pomoglo da vidi zbog čega ih Jehova voli. Ona kaže: “Otkad je moj muž postao pokrajinski nadglednik, provodimo vrijeme s puno više braće i sestara različitih osobnosti i sada mi je lakše lijepo surađivati sa svima njima. Danas volim tu raznolikost. Očito je i Jehova voli kad je k sebi privukao tako različite ljude.” Kad na druge gledamo onako kako ih Jehova vidi, pokazujemo da ih volimo (2. Kor. 8:24).

16. Zašto će nam ljubav biti od presudne važnosti tijekom velike nevolje? (Vidi i ilustraciju.)

¹⁶ Ljubav će nam biti od presudne važnosti tijekom velike nevolje. Gdje ćemo naći utočište i zaštitu kad započne ta nevolja? Prisjetimo se upute koju je Jehova dao svom narodu kad su neprijatelji napali drevni Babilon: “Hajde, narode moj, uđi u svoje sobe u kojima ćeš biti na sigurnom i zatvori vrata za sobom! Sakrij se načas dok gnjev ne prođe!” (Iza. 26:20). Izgleda da se te riječi odnose i na nas koji ćemo doživjeti veliku nevolju. Moguće je da se izraz “sobe” odnosi na naše skupštine. Tijekom velike nevolje Jehova će nas, u skladu sa svojim obećanjem, zaštititi budemo li ostali čvrsto povezani sa svojim suvjernicima. Zato već sada trebamo dati sve od sebe da bismo ne samo podnosili svoju braću i sestre nego ih i istinski voljeli. O tome će možda ovisiti naš život!

17. Kako će nam tijekom velike nevolje pomoći to što se već sada pripremamo za nju?

¹⁷ “Veliki Jehovin dan” donijet će nevolje svim ljudima (Sef. 1:14, 15). Bit će to teško vrijeme i za Jehovine sluge. No ako se već sada pripremamo za taj dan, moći ćemo ostati smireni i pomagati drugima. Ustrajno ćemo podnositi sve kušnje koje su pred nama. Kad se naši suvjernici nađu u teškoj situaciji, dat ćemo sve od sebe da im pružimo pomoć tako da im pokažemo suosjećanje i pobrinemo se da dobiju ono što im je potrebno. I bit ćemo čvrsto povezani sa svojom braćom i sestrama zato što već danas razvijamo snažnu ljubav prema njima. A Jehova će nas tada bogato nagraditi – dat će nam da vječno živimo u svijetu u kojem će sve nevolje i patnje zauvijek iščeznuti iz našeg sjećanja (Iza. 65:17).