1, 2. Zašto je važno hrabriti druge?

“OD SVOJIH roditelja rijetko kad čujem neku lijepu riječ, ali kritiziraju me jako često. Njihove riječi znaju me jako povrijediti”, kaže 18-godišnja Kristina. ^[1] “Govore mi da sam nezrela, da nikad neću shvatiti neke stvari i da sam debela. Zato ne volim razgovarati s njima. Često plačem i osjećam se bezvrijedno.” Bez utjehe i ohrabrenja život doista može biti težak!

² S druge strane, kad hrabrimo druge, to vrlo pozitivno utječe na njih. “Već se godinama borim s osjećajem bezvrijednosti”, kaže Ruben. “Jednom prilikom propovijedao sam sa starješinom koji je primijetio da imam loš dan. Suosjećajno me slušao dok sam mu pričao kako se osjećam. Zatim me podsjetio na sve dobro što činim. Podsjetio me i na ono što je Isus rekao, da je svatko od nas vredniji od mnogo vrabaca. Često se sjetim tog retka i uvijek me iznova dirne. Razgovor s tim starješinom stvarno mi je puno pomogao” (Mat. 10:31).

3. (a) Što je apostol Pavao rekao o pružanju ohrabrenja? (b) Što ćemo razmotriti u ovom članku?

 ³ Nije ništa neobično što nas Biblija uvijek iznova potiče da redovito hrabrimo jedni druge. Apostol Pavao hebrejskim je kršćanima napisao: “Pazite, braćo, da se kod nikoga od vas ne nađe nevjerno, grešno srce koje se okreće od živoga Boga. Naprotiv, ohrabrujte jedan drugoga svaki dan, (...) tako da nikoga od vas ne zavede grijeh i učini vaše srce tvrdim” (Hebr. 3:12, 13, Novi zavjet — suvremeni prijevod). Dovoljno je prisjetiti se situacija u kojima je nas netko ohrabrio da bi nam bilo jasno koliku snagu ohrabrenje može imati. Razmotrimo u nastavku sljedeća pitanja: Zašto je neophodno hrabriti druge? Što od Jehove, Isusa i Pavla možemo naučiti o tome kako to činiti? Na koje sve načine možemo hrabriti druge?

4. Kome treba ohrabrenje i zašto većina ljudi nema običaj ohrabriti ili pohvaliti druge?

⁴ Svima nam je potrebno ohrabrenje, a posebno djeci. “Djeca (...) trebaju ohrabrenje kao što biljke trebaju vodu”, objasnio je pedagog Timothy Evans. “Kad dijete dobije pohvalu i kad ga drugi bodre, to u njemu izgrađuje osjećaj vlastite vrijednosti i pomaže mu da se osjeća cijenjeno.” No živimo u naročito teškim vremenima. Ljudi su sebični, ponekad čak i bezosjećajni, i rijetko se sjete drugima uputiti lijepu riječ (2. Tim. 3:1-5). Neki roditelji nemaju običaj pohvaliti svoju djecu zato što ni njihovi roditelji nisu nikad to činili. Mnogi zaposlenici žale se što ih poslodavci nikad ne pohvale za njihov rad.

5. Kako možemo ohrabriti druge?

⁵ Druge možemo ohrabriti tako da ih pohvalimo zbog nečega što su dobro napravili. Isto tako, možemo im skrenuti pažnju na neke njihove dobre osobine ili ih utješiti ako su potišteni (1. Sol. 5:14). Grčka riječ koja se obično prevodi s “ohrabriti” doslovno znači “pozvati k sebi”. Budući da često surađujemo sa svojom braćom i sestrama, vjerojatno imamo puno prilika da im kažemo nešto pozitivno. (Pročitaj Propovjednika 4:9, 10.) Koristimo li takve prilike da kažemo drugima zašto ih volimo i cijenimo? Dok razmišljamo o tom pitanju, dobro je da uzmemo u obzir sljedeću mudru izreku: “Riječ u pravo vrijeme — kako je dobra!” (Izr. 15:23).

6. Zašto nas Đavo želi obeshrabriti? Navedi primjer.

⁶ Sotona Đavo želi nas obeshrabriti zato što zna da nas to može oslabiti u duhovnom pogledu, ali i na druge načine. “Obeshrabriš li se u dan nevolje, oslabit će snaga tvoja”, stoji u Mudrim izrekama 24:10. U nastojanju da obeshrabri pravednog Joba, Sotona se pobrinuo da ga snađu bolne nevolje i da bude lažno optužen. No njegov se okrutni plan izjalovio (Job 2:3; 22:3; 27:5). Protiv Đavlovih nastojanja možemo se boriti tako da hrabrimo članove svoje obitelji i skupštine. Tada ćemo se u svom domu i u dvorani osjećati lijepo i sigurno.

7, 8. (a) Koji biblijski izvještaji pokazuju da Jehova smatra važnim hrabriti druge? (b) Kako roditelji mogu postupati po uzoru na Jehovu? (Vidi ilustraciju na početku članka.)

⁷ Jehova. Psalmist je rekao: “Jehova je blizu onih koji su slomljena srca  i spašava one koji su skršena duha” (Psal. 34:18). Kad je prorok Jeremija bio prestrašen i obeshrabren, Jehova mu je ojačao samopouzdanje (Jer. 1:6-10). A zamisli samo koliko je ostarjeli prorok Danijel bio ohrabren kad mu je Bog poslao anđela, koji ga je ojačao i rekao mu da ga Bog vrlo cijeni (Dan. 10:8, 11, 18, 19). Bi li i ti mogao jačati objavitelje, pionire te stariju braću i sestre koji više nemaju onoliko snage kao prije?

⁸ Iako je Bog na nebu vjekovima surađivao sa svojim voljenim Sinom, nije zbog toga zaključio kako nema potrebe da ga pohvali i ohrabri tijekom njegove službe na Zemlji. Naprotiv, u dva je navrata s neba za Isusa rekao: “Ovo je Sin moj, ljubljeni, koji mi je po volji!” (Mat. 3:17; 17:5). Bog je na taj način pohvalio Isusa i zajamčio mu da dobro obavlja povjereni zadatak. Isus je zasigurno bio jako ohrabren kad je čuo te riječi, i to dvaput — na početku svoje službe i tijekom posljednje godine svog života na Zemlji. Osim toga, Jehova je poslao anđela da ojača Isusa kad je uoči svoje smrti bio vrlo tjeskoban (Luka 22:43). Ako smo roditelji, dobro je da se ugledamo na Jehovu i redovito hrabrimo svoju djecu tako da ih pohvalimo kad učine nešto dobro. A posebno im je potrebna podrška ako se njihova vjernost u školi iz dana u dan nalazi na kušnji.

9. Što možemo naučiti iz načina na koji se Isus ophodio sa svojim apostolima?

⁹ Isus. U noći kad je Isus uspostavio Gospodinovu večeru apostoli su ponovno pokazali da imaju problema s ponosom. Isus im je ponizno oprao noge, no oni su se još uvijek prepirali tko je od njih najveći, a Petar je bio pretjerano samouvjeren (Luka 22:24, 33, 34). Ipak, Isus je pohvalio svoje vjerne apostole što su ostali s njim u njegovim kušnjama. Prorekao je da će oni činiti i veća djela od njegovih te im je zajamčio da ih Bog ljubi (Luka 22:28; Ivan 14:12; 16:27). Zato bi bilo dobro da se pitamo: Trudim li se i ja postupati po uzoru na Isusa? Imam li običaj pohvaliti svoju djecu i druge zbog dobrih stvari koje čine ili se koncentriram na njihove nedostatke?

10, 11. Kako je apostol Pavao pokazao da smatra jako važnim bodriti druge?

¹⁰ Apostol Pavao. On je u svojim poslanicama na mnogo mjesta pohvalio svoje sukršćane. S nekima od njih godinama je putovao i nesumnjivo je znao njihove mane, ali ipak je pozitivno govorio o njima. Naprimjer, za Timoteja je napisao da je njegovo “ljubljeno i vjerno dijete u Gospodinu” i da se istinski brine za dobrobit drugih kršćana (1. Kor. 4:17; Filip. 2:19, 20). Iskreno je pohvalio i Tita. Korinćanima je o njemu napisao: “On je moj drug i suradnik koji služi na vaše dobro” (2. Kor. 8:23). Timotej i Tit sigurno su bili jako ohrabreni kad su saznali što Pavao misli o njima.

¹¹ Pavao i Barnaba riskirali su život tako što su se vratili u mjesta u kojima ih je ranije napala nasilna svjetina. Naprimjer, usprkos fanatičnom protivljenju u Listri vratili su se onamo kako bi potaknuli nove učenike da ostanu u vjeri (Djela 14:19-22). U Efezu se Pavao suočio s razjarenom svjetinom. U Djelima apostolskim 20:1, 2 stoji: “Kad se metež stišao, Pavao je poslao po učenike. Ohrabrio ih je i pozdravio se s njima, a potom je krenuo na put u Makedoniju. Prošavši te krajeve i hrabreći  braću mnogim riječima, došao je u Grčku.” Pavao je očito smatrao da je jako važno bodriti druge.

12. Kako na sastancima pružamo i primamo ohrabrenje?

¹² Naš nebeski Otac s ljubavlju se pobrinuo da redovito imamo naše sastanke jer na njima, između ostalog, možemo pružati i primati ohrabrenje. (Pročitaj Hebrejima 10:24, 25.) Poput prvih Isusovih sljedbenika, sastajemo se kako bismo se poučavali i hrabrili (1. Kor. 14:31). Kristina, koju smo spomenuli u uvodu članka, kaže: “Sastanci mi puno znače najviše zbog ljubavi i ohrabrenja koje ondje dobivam. Ponekad sam potištena kad dođem u dvoranu. Ali onda mi pristupe sestre, zagrle me i kažu mi da lijepo izgledam. Znaju mi reći da me vole i da im je drago kad vide kako duhovno napredujem. Njihove me ohrabrujuće riječi uvijek podignu!” Zaista je divno kad se svi trudimo hrabriti jedni druge (Rim. 1:11, 12).

13. Zašto i iskusnim Božjim slugama treba ohrabrenje?

¹³ Čak i iskusnim Božjim slugama treba ohrabrenje. Sjetimo se Jošue. On je već dugi niz godina vjerno služio Jehovi kad je Jehova rekao Mojsiju: “Postavi Jošuu za vođu, ohrabri ga i ojačaj, jer će on prijeći onamo na čelu ovoga naroda i on će im predati u nasljedstvo zemlju koju ćeš vidjeti” (5. Mojs. 3:27, 28). Pred Jošuom je ležao ogroman zadatak — trebao je predvoditi Izraelce u osvajanju Obećane zemlje. Kasnije se suočio s raznim preprekama i doživio je najmanje jedan vojni poraz (Još. 7:1-9). Nije čudo što ga je trebalo ohrabriti i ojačati. Mi možemo hrabriti starješine i pokrajinske nadglednike, koji naporno rade za dobrobit Božjeg stada. (Pročitaj 1. Solunjanima 5:12, 13.) “Ponekad nam braća daju pisamce u kojem nam se zahvale i kažu nam koliko ih je obradovao naš posjet”, rekao je jedan pokrajinski nadglednik. “Čuvamo ta pisamca i čitamo ih kad smo potišteni. Ona nas doista hrabre.”

14. Zašto davanje savjeta treba biti popraćeno pohvalom i ohrabrenjem?

¹⁴ Starješine i kršćanski roditelji uvjerili su se da pohvala i ohrabrenje mogu biti dodatni poticaj za primjenjivanje biblijskih savjeta. Kad je Pavao pohvalio Korinćane što su primijenili njegov savjet, to je sigurno ojačalo njihovu želju da nastave ispravno postupati (2. Kor. 7:8-11). Andreas, koji ima dvoje djece, kaže: “Ohrabrenje pomaže djeci da  sazriju u duhovnom i emocionalnom pogledu. Ono ih motivira da primijene dobiveni savjet. Istina, naša djeca znaju što je ispravno, ali redovite pohvale potiču ih i da postupaju ispravno, pa to postaje njihov način života.”

15. Na koji bismo način mogli ohrabriti druge?

¹⁵ Pokaži da cijeniš trud i lijepe osobine svojih suvjernika (2. Ljet. 16:9; Job 1:8). Jehova i Isus jako cijene sve što činimo kako bismo podupirali Kraljevstvo, čak i ako zbog svojih okolnosti ne možemo učiniti onoliko koliko bismo htjeli. (Pročitaj Luku 21:1-4; 2. Korinćanima 8:12.) Naprimjer, neki naši dragi ostarjeli suvjernici moraju ulagati velik trud kako bi redovito išli na sastanke i u službu propovijedanja. Ne zaslužuju li oni našu pohvalu i ohrabrenje?

16. Zašto se nikad ne bismo trebali ustručavati hrabriti i pohvaliti druge?

¹⁶ Koristi razne prilike kako bi hrabrio druge. Ako vidimo da je netko učinio nešto što zaslužuje pohvalu, nemojmo se ustručavati to mu i reći. Pogledajmo što se dogodilo kad su Pavao i Barnaba došli u Antiohiju u Pizidiji. Predstojnici tamošnje sinagoge rekli su im: “Ljudi, braćo, ako imate koju riječ ohrabrenja za narod, recite!” Pavla je to potaknulo da održi poticajan govor (Djela 13:13-16, 42-44). I mi bismo trebali hrabriti druge kad nam se pruži prilika za to. Budemo li imali naviku to činiti, drugi će nam vrlo vjerojatno uzvratiti na isti način (Luka 6:38).

17. Kakva je pohvala posebno djelotvorna?

¹⁷ Budi iskren i konkretan. Neka općenita pohvala ili ohrabrenje mogu biti korisni, ali Isusova poruka kršćanima u Tijatiri pokazuje da je puno bolje pohvaliti osobu za nešto konkretno. (Pročitaj Otkrivenje 2:18, 19.) Naprimjer, ako smo roditelji, mogli bismo pohvaliti svoju djecu za trud koji ulažu kako bi duhovno napredovala. Neku samohranu majku mogli bismo pohvaliti zato što dobro odgaja svoju djecu iako joj to nije nimalo lako. Takva pohvala i ohrabrenje mogu čovjeku dati krila!

18, 19. Kako možemo jačati one kojima treba ohrabrenje?

¹⁸ Jehova nam se neće osobno obratiti i reći nam da ohrabrimo određenu osobu, kao što je Mojsiju rekao da ohrabri i ojača Jošuu. No možemo biti sigurni da mu je drago kad svojim suvjernicima i drugim ljudima upućujemo lijepe riječi (Izr. 19:17; Hebr. 12:12). Naprimjer, mogli bismo reći nekom govorniku da nam je koristio savjet koji je naveo u svom govoru ili da sada jasnije razumijemo neki biblijski redak. Jedna je sestra predstavniku podružnice kojeg je imala prilike upoznati na jednom pokrajinskom sastanku napisala: “Iako smo razgovarali samo nekoliko minuta, primijetio si da sam potištena, pa si me utješio i ohrabrio. Tvoje obzirne riječi, i tijekom govora i kad smo osobno razgovarali, za mene su dar od Jehove.”

¹⁹ Sigurno ćemo pronaći mnoge načine da ohrabrimo jedni druge budemo li se trudili primjenjivati Pavlov savjet: “Međusobno [se] tješite i izgrađujte jedni druge, kao što već i činite” (1. Sol. 5:11). Stoga, hrabrimo jedni druge svaki dan jer ćemo tako obradovati Jehovino srce!