1. Kako se osjećaju mnogi vjerni Božji sluge zato što su grešni?

“JADAN li sam ja čovjek!” napisao je apostol Pavao (Rim. 7:24). Mnogi vjerni Božji sluge osjećaju se poput njega. Mi žarko želimo ugoditi Jehovi, no budući da smo svi naslijedili grijeh, ne uspijevamo uvijek u tome. U takvim se trenucima možda osjećamo jadno. Neki kršćani koji su učinili težak grijeh čak misle da nema nade da će im Bog ikada oprostiti.

2. (a) Kako Psalam 34:22 pokazuje da Božje sluge ne treba proganjati osjećaj krivnje? (b) Što ćemo razmotriti u ovom članku? (Vidi okvir  “Imaju li proročansko značenje?”)

² No Biblija nam jamči da one koji traže utočište kod Jehove ne treba proganjati osjećaj krivnje. (Pročitaj Psalam 34:22.) Kako možemo pronaći utočište kod Jehove? Koje korake moramo poduzeti da bi nam on iskazao milosrđe i oprostio nam? Odgovore na ta pitanja dobit ćemo ako saznamo nešto više o gradovima-utočištima u starom Izraelu. Istina, ti su gradovi postojali dok je na snazi bio savez Zakona, koji je na Pedesetnicu 33. godine prestao vrijediti. Međutim, dobro je imati na umu da je taj zakon potjecao od Jehove. Stoga nam gradovi-utočišta otkrivaju kako Jehova gleda na grijeh, grešnike i pokajanje. Razmotrimo najprije koja je bila svrha tih gradova i kako su oni funkcionirali.

3. Kako su Izraelci trebali postupiti kad je netko namjerno počinio ubojstvo?

³ Jehova je svako krvoproliće u drevnom Izraelu shvaćao vrlo ozbiljno. Namjernog ubojicu trebao je pogubiti najbliži muški rođak žrtve, koji se nazivao “krvni osvetnik” (4. Mojs. 35:19). Na taj je način ubojica vlastitim životom platio za nevinu krv koju je prolio. Kaznu je trebalo izvršiti bez odlaganja kako se Obećana zemlja ne bi onečistila. Jehova je zapovjedio: “Nemojte onečistiti zemlju u kojoj živite, jer [prolijevanje ljudske krvi] onečišćuje zemlju” (4. Mojs. 35:33, 34).

4. Kako su se u Izraelu rješavali slučajevi nenamjernog ubojstva?

⁴ No kako se postupalo s onim tko je nenamjerno ubio nekoga? Iako je on nehotice počinio ubojstvo, ipak je prolio krv nedužnog čovjeka (1. Mojs. 9:5). Međutim, Jehova je smatrao da takvoj osobi treba iskazati milosrđe te je dopustio da ona pobjegne u jedan od šest gradova-utočišta i ondje se skloni od krvnog osvetnika. Nenamjerni ubojica morao je ostati u tom gradu sve do smrti velikog svećenika (4. Mojs. 35:15, 28).

5. Zašto nam gradovi-utočišta mogu pomoći da još bolje upoznamo Jehovu?

⁵ Gradovi-utočišta nisu bili nešto čega su se dosjetili ljudi. Sam Jehova zapovjedio je Jošui: “Kaži sinovima Izraelovim i reci im: ‘Odredite sebi gradove-utočišta.’” Ti su gradovi bili posvećeni, odnosno određeni za posebnu svrhu (Još. 20:1, 2, 7, 8). Budući da je Jehova taj koji je odredio da se osnuju ti posebni gradovi, nameću se sljedeća pitanja: Kako nam ta Jehovina odredba pomaže da steknemo jasniju sliku o njegovom milosrđu? I kako mi možemo pronaći utočište kod Jehove?

6, 7. (a) Koju su ulogu imali starješine u suđenju nenamjernom ubojici? (Vidi ilustraciju na početku članka.) (b) Zašto je bilo važno da se bjegunac obrati starješinama?

⁶ Izraelac koji je slučajno ubio nekoga te pobjegao u grad-utočište morao je na gradskim vratima iznijeti svoj slučaj starješinama. Starješine su ga trebali ljubazno primiti (Još. 20:4). Nakon nekog vremena poslali su ga natrag u grad u kojem se ubojstvo dogodilo kako bi mu ondje sudili starješine tog grada. (Pročitaj 4. Mojsijevu 35:24, 25.) Ubojica se mogao vratiti u grad-utočište tek nakon što bi starješine utvrdili da se radi o nenamjernom ubojstvu.

⁷ Zašto su u rješavanje takvih slučajeva bili uključeni starješine? Oni su se brinuli da izraelska zajednica ostane čista te su pomogli nenamjernom ubojici da iskoristi zaštitu koju mu je Jehova u svom milosrđu omogućio. Jedan je bibličar napisao da bi bjegunac “riskirao svoj život” ako se ne bi obratio starješinama. Potom je dodao: “Sam bi snosio krivnju za svoju smrt zato što nije iskoristio zaštitu koju mu je Bog stavio na raspolaganje.” Dakle, nenamjerni ubojica mogao je dobiti pomoć, ali ju je trebao zatražiti i prihvatiti. Ako ne bi otišao u neki od gradova-utočišta, najbliži rođak ubijene osobe mogao ga je pogubiti.

8, 9. Zašto kršćanin koji učini ozbiljan grijeh treba zatražiti pomoć starješina?

⁸ Kršćanin koji učini težak grijeh treba zatražiti pomoć skupštinskih starješina da bi se duhovno oporavio. Zašto je vrlo važno da to učini? Kao prvo, sam Jehova odredio je da takve slučajeve trebaju rješavati starješine, što se jasno vidi iz njegove Riječi (Jak. 5:14-16). Kao drugo, starješine pomažu pokajničkim  grešnicima da ponovno steknu Božju milost i da ne ponavljaju grijeh koji su učinili (Gal. 6:1; Hebr. 12:11). Kao treće, starješine tješe pokajničke grešnike i pomažu im da se lakše nose s boli i osjećajem krivnje. Taj su zadatak dobili od Jehove i on ih je osposobio za to. On za starješine kaže da su “utočište od oluje” (Iza. 32:1, 2). Nije li njihova služba doista izraz Božjeg milosrđa?

⁹ Mnogi Božji sluge osjetili su ogromno olakšanje nakon što su se obratili starješinama za pomoć i prihvatili je. Naprimjer, brat koji se zove Daniel učinio je ozbiljan grijeh, ali nekoliko mjeseci nije to rekao starješinama. On je ispričao: “Budući da je već prošlo puno vremena, mislio sam da mi starješine više ne mogu pomoći. No stalno sam se bojao da će se otkriti što sam učinio i da ću morati snositi posljedice svojih postupaka. A svaki put kad sam se molio Jehovi imao sam potrebu najprije tražiti da mi oprosti ono što sam učinio.” Daniel se na koncu ipak obratio starješinama za pomoć. On kaže: “Naravno, bojao sam se razgovarati s njima. No nakon tog razgovora osjećao sam se kao da mi je netko s leđa skinuo ogroman teret. Sada se opet mogu bez ustručavanja moliti Jehovi.” Daniel ponovno ima čistu savjest, a nedavno je imenovan za slugu pomoćnika.

10. Što je nenamjerni ubojica morao učiniti bez odlaganja kako bi mu bilo iskazano milosrđe?

¹⁰ Nenamjerni ubojica morao je nešto poduzeti kako bi mu bilo iskazano milosrđe. Morao je pobjeći u najbliži grad-utočište. (Pročitaj Jošuu 20:4.) Teško je zamisliti da bi ikome u toj situaciji bilo svejedno. Ubojica je sigurno želio čim prije doći u taj grad i ostati ondje jer je znao da mu o tome ovisi život. Istina, to je od njega zahtijevalo neke žrtve. Morao se odreći svog posla, udobnosti svog doma i slobode kretanja, i to sve do smrti velikog svećenika * (4. Mojs.  35:25). No isplatilo se učiniti sve te žrtve. Ako bi ubojica izašao iz grada, ugrozio bi svoj život i ujedno pokazao da mu je svejedno što je ubio čovjeka.

11. Kako kršćanin koji se kaje pokazuje da je zahvalan Bogu na njegovom milosrđu?

¹¹ I u današnje vrijeme pokajnički grešnici moraju poduzeti određene korake da bi im Bog iskazao milosrđe. Moraju prestati postupati neispravno i kloniti se ne samo ozbiljnih grijeha nego i onih manjih, koji često vode do teških prijestupa. Apostol Pavao pod Božjim je nadahnućem opisao što su učinili kršćani u Korintu koji su se iskreno pokajali: “Upravo to što ste se ražalostili u skladu s Božjom voljom urodilo je gorljivošću u vama, pa očišćenjem, pa ogorčenjem, pa strahom, pa iskrenom željom za pokajanjem, pa revnošću, pa ispravljanjem onoga što je krivo” (2. Kor. 7:10, 11). Ako se iskreno potrudimo odbaciti grešne postupke, pokazujemo Jehovi da nam je istinski žao što smo se doveli u tu situaciju i da ne mislimo da će nam on automatski iskazati milosrđe.

12. Čega će se kršćanin možda morati odreći kako bi mu Bog i dalje iskazivao milosrđe?

¹² Čega će se kršćanin možda morati odreći kako bi mu Bog i dalje iskazivao milosrđe? Mora biti spreman odreći se čak i nečega što jako voli ako ga to dovodi u opasnost da učini grijeh (Mat. 18:8, 9). Ako te neki prijatelji navode da učiniš nešto što Jehovi nije po volji, jesi li spreman prestati se družiti s njima? Ako ti je teško kontrolirati se kad je u pitanju alkohol, kloniš li se situacija u kojima bi mogao doći u iskušenje da popiješ previše? Ako se boriš s nemoralnim spolnim željama, izbjegavaš li filmove, internetske stranice ili bilo što drugo što bi u tebi moglo pobuditi nečiste misli? Uvijek imaj na umu da je vjernost Jehovi vrijedna svake žrtve. Ništa nije bolnije od osjećaja da nas je Jehova napustio. S druge strane, ništa nas ne može toliko usrećiti kao njegova vjerna ljubav (Iza. 54:7, 8, bilješka).

13. Objasni zašto se u gradu-utočištu bjegunac mogao osjećati sigurno i zašto je ondje mogao voditi smislen život.

¹³ Kad je bjegunac stigao u grad-utočište, bio je na sigurnom. Jehova je o tim gradovima rekao: “Neka vam oni služe kao utočišta” (Još. 20:2, 3). Jehova nije tražio da se ubojici ponovno sudi za isti prijestup. Isto tako, krvni osvetnik nije smio ući u grad kako bi ga pogubio. Dakle, bjegunac se više nije morao bojati osvete. Dokle god je bio u gradu, uživao je Jehovinu zaštitu i bio je na sigurnom. Grad-utočište nije bio zatvor. Ubojica je ondje mogao raditi, pomagati drugima i u miru služiti Jehovi. Da, mogao je voditi sretan i smislen život.

14. U što može biti siguran kršćanin koji se pokajao za svoj grijeh?

¹⁴ Neke Božje sluge koji su učinili teške grijehe muči grižnja savjesti koje se nikako ne mogu osloboditi iako su se pokajali. Možda čak misle da će u Jehovinim očima uvijek biti okaljani grijehom koji su učinili. Ako i ti tako razmišljaš, budi uvjeren da je Jehova potpuno izbrisao tvoje grijehe i da si u njegovoj milosti na sigurnom. U to se uvjerio i Daniel, kojeg smo ranije citirali. On je opisao kako se osjećao nakon što su starješine poduzeli potrebne korake i pomogli mu da ponovno služi Bogu čiste savjesti. Rekao je: “Imao sam osjećaj da opet mogu slobodno disati. Nakon što je moj problem bio riješen u skladu s biblijskim načelima,  više nisam imao razloga osjećati krivnju. Kad nam je grijeh oprošten, više ga nema. Kao što je Jehova rekao, on uzima naš teret i baca ga daleko od nas. Nikad ga više nećemo morati ponovno nositi.” Kad je bjegunac ušao u grad-utočište, više se nije morao bojati da će ga uhvatiti krvni osvetnik. Slično tome ni mi se ne trebamo bojati da će Jehova tražiti povoda kako bi nam predbacivao za grijehe koje nam je već oprostio niti da će nas osuđivati zbog njih. (Pročitaj Psalam 103:8-12.)

15, 16. Kako ti spoznaja da je Isus naš otkupitelj i veliki svećenik jača pouzdanje u Božje milosrđe?

¹⁵ Mi danas imamo čak i više razloga uzdati se u Jehovino milosrđe nego što su to imali Izraelci. Nakon što je Pavao opisao koliko se jadno osjeća zato što ne može biti savršeno poslušan Jehovi, rekao je: “Neka je hvala Bogu preko Isusa Krista, Gospodina našega!” (Rim. 7:25). Da, premda se borio s grijehom i premda je u prošlosti postupao neispravno, zbog čega se kasnije pokajao, Pavao je bio siguran da mu je Bog oprostio na temelju Isusove otkupne žrtve. Isus nam kao otkupitelj omogućava da imamo čistu savjest i daje nam unutarnji mir (Hebr. 9:13, 14). Kao naš veliki svećenik, on “može u potpunosti spasiti one koji preko njega pristupaju Bogu, jer je uvijek živ da se za njih zauzima” (Hebr. 7:24, 25). Služba velikog svećenika Izraelce je podsjećala na to da će im grijesi biti oprošteni. Zar ne bismo onda mi, koji za velikog svećenika imamo Isusa, trebali biti sigurni da će nam Bog pokazati “milosrđe i [iskazati] nezasluženu dobrotu kad nam zatreba pomoć”? (Hebr. 4:15, 16).

¹⁶ Dakle, da bi nam Jehova bio utočište, moramo pokazivati vjeru u Isusovu otkupnu žrtvu. Nemoj naprosto zaključiti da je ta žrtva dana za ljude općenito, već budi uvjeren da je ona dana i za tebe (Gal. 2:20, 21). Budi siguran da je otkupnina temelj za oproštenje tvojih grijeha. Vjeruj da se zahvaljujući otkupnini i ti možeš nadati vječnom životu. Isusova žrtva Jehovin je dar tebi.

17. Zašto ti želiš da Jehova bude tvoje utočište?

¹⁷ Gradovi-utočišta na zoran način svjedoče o Jehovinom milosrđu. Time što je zapovjedio da se neki gradovi odvoje za tu svrhu, Bog nam je pokazao koliko je život svet u njegovim očima. No naučio nas je i kako nam starješine mogu pomoći, što je istinsko pokajanje te zašto možemo biti potpuno sigurni da nam je on spreman oprostiti. Tražiš li ti utočište kod Jehove? Nema sigurnijeg mjesta gdje možemo potražiti zaklon (Psal. 91:1, 2). Sljedeći članak govori o tome kako nas gradovi-utočišta mogu potaknuti da postupamo po uzoru na Jehovu, koji na izvanredan način pokazuje pravednost i milosrđe.