Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Usvoji Jehovino gledište o pravdi i milosrđu

Usvoji Jehovino gledište o pravdi i milosrđu

Po istinskoj pravdi sudite i pokazujte dobrotu i milosrđe jedan drugome! (ZAH. 7:9)

PJESME: 125, 88

1, 2. (a) Kako je Isus gledao na Božji Zakon? (b) Po čemu se vidi da su pismoznanci i farizeji prikazivali Zakon u krivom svjetlu?

ISUS je volio Mojsijev zakon. To je sasvim razumljivo jer je taj zakon potjecao od najvažnije osobe u njegovom životu — od njegovog Oca, Jehove. Isusova ljubav prema Božjem zakonu proročanski je opisana u Psalmu 40:8, koji kaže: “Uživam vršiti volju tvoju, Bože moj, i zakon je tvoj u nutrini mojoj.” Isus je riječima i djelima pokazao da je Božji Zakon savršen, da služi na dobrobit ljudima te da će se sve što piše u njemu sigurno ispuniti (Mat. 5:17-19).

2 Zato je Isusu sigurno bilo teško gledati kako pismoznanci i farizeji Zakon njegovog Oca prikazuju u krivom svjetlu. Istina, oni su strogo pazili da se drže nekih od najsitnijih zapovijedi, što je vidljivo iz riječi koje im je Isus uputio: “Dajete desetinu od metvice, kopra i kumina.” No u čemu je bio problem? Isus je objasnio: “Zanemarili ste ono što je važnije u Zakonu: pravdu, milosrđe i vjernost!” (Mat. 23:23). Za razliku od samodopadnih farizeja, Isus je razumio duh Zakona i znao je što svaka odredba tog zakona otkriva o osobnosti njegovog Oca.

3. O čemu će biti riječi u ovom članku?

3 Kršćani nisu pod savezom Zakona (Rim. 7:6). Ipak, Jehova je taj zakon sačuvao za nas u svojoj Riječi, Bibliji. On ne želi da se zaokupimo pojedinostima tog zakona, već da razumijemo i primjenjujemo “ono što je važnije” — uzvišena načela na kojima se Zakon temelji. Naprimjer, na kojim se načelima temelji odredba o gradovima-utočištima? U prethodnom članku analizirali smo korake koje je bjegunac morao poduzeti da bi mu bilo iskazano milosrđe. No iz te odredbe Mojsijevog zakona učimo nešto i o Jehovi i o tome kako mi možemo pokazivati osobine koje njega krase. Zato ćemo u ovom članku odgovoriti na sljedeća pitanja: Kako odredba o gradovima-utočištima svjedoči o Jehovinom milosrđu? Što nam ona govori o Jehovinom gledištu o životu? Kako se u njoj očituje Božja savršena pravda? Dok budemo razmatrali ta pitanja, razmišljaj o tome kako se ti možeš ugledati na svog nebeskog Oca. (Pročitaj Efežanima 5:1.)

“IZABERITE SEBI POGODNE GRADOVE”

4, 5. (a) Zašto je bilo važno da gradovi-utočišta budu lako dostupni i kako se to postiglo? (b) Što nam to govori o Jehovi?

4 Do gradova-utočišta bilo je lako doći. Jehova je Izraelcima zapovjedio da šest gradova određenih za tu posebnu svrhu ravnomjerno rasporede s obje strane rijeke Jordana. Zašto? Zato da bi se svaki bjegunac mogao brzo i lako skloniti u njih (4. Mojs. 35:11-14). Putevi koji su vodili u te gradove trebali su biti u dobrom stanju (5. Mojs. 19:3). Prema nekim židovskim izvorima, na njima su bili postavljeni putokazi kako bi bjegunci lakše pronašli gradove-utočišta. Budući da su postojali takvi gradovi, nenamjerni ubojice nisu bili prisiljeni bježati u druge zemlje, gdje bi mogli doći u iskušenje da počnu štovati krive bogove.

5 Razmisli o ovome: Jehova je odredio da namjerni ubojice budu kažnjeni smrću. No istovremeno se pobrinuo da oni koji su nehotice nekome oduzeli život mogu dobiti zaštitu i da im bude ukazano milosrđe. Komentirajući odredbe o gradovima-utočištima, jedan tumač Biblije napisao je: “Bog se pobrinuo da sve bude posve jasno, jednostavno i lako. Doista je pokazao veliko milosrđe!” Jehova nije neki nemilosrdan sudac koji samo čeka da kazni svoje sluge. Naprotiv, on je “bogat milosrđem” (Efež. 2:4).

6. Kakav su stav prema milosrđu imali farizeji?

6 Za razliku od Jehove, farizeji nisu bili spremni pokazivati milosrđe. Naprimjer, prema židovskoj predaji, istu grešku nisu opraštali više od tri puta. Isus je zorno opisao njihov stav prema grešnicima u svojoj usporedbi o farizeju koji se molio: “Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: iznuđivači, nepravednici, preljubnici ili kao ovaj poreznik”, misleći na poreznika koji se ponizno molio za Božju milost. Zašto je farizejima bilo tako teško pokazivati milosrđe? Biblija kaže da su podcjenjivali druge ljude (Luka 18:9-14).

Budi pristupačna osoba kojoj će se drugi lako obratiti i ispričati se (vidi odlomke 4-8)

7, 8. (a) Kako se možeš ugledati na Jehovu kad ti netko zgriješi? (b) Zašto je opraštanje ispit poniznosti?

7 Naravno, mi se trebamo ugledati na Jehovu, a ne na farizeje. Zato budi suosjećajan i pokazuj samilost. (Pročitaj Kološanima 3:13.) Budi pristupačna osoba kojoj će se drugi lako obratiti i ispričati se (Luka 17:3, 4). Upitaj se: Da li spremno opraštam drugima, čak i ako su me više puta povrijedili? Je li mi stalo do toga da se što prije pomirim s osobom koja mi je učinila nešto nažao ili me povrijedila?

8 Opraštanje je zapravo ispit poniznosti. Farizeji su pali na tom ispitu zato što su sebe smatrali boljima od drugih. No mi kao kršćani trebamo biti ponizni i druge smatrati “većima od sebe”, osobama koje su dostojne našeg oproštenja (Filip. 2:3). Hoćeš li se ugledati na Jehovu i položiti ispit poniznosti? Slikovito govoreći, neka put do tebe bude otvoren i u dobrom stanju, odnosno budi pristupačan da bi onome tko te želi zamoliti za oprost to bilo što lakše učiniti. Budi spreman pokazati milosrđe i nemoj se brzo vrijeđati (Prop. 7:8, 9).

POŠTUJ ŽIVOT “DA NE BUDEŠ KRIV ZA KRV”

9. Kako je Jehova pomogao Izraelcima da shvate da je ljudski život svet?

9 Jedna od glavnih uloga gradova-utočišta bila je zaštititi Izraelce od krivnje koju bi snosili ako bi prolili nevinu krv (5. Mojs. 19:10). Jehova duboko cijeni život, a mrzi “ruke koje prolijevaju krv nevinu” (Izr. 6:16, 17). On je pravedan i svet, te ne može ignorirati ubojstvo, čak i ako se dogodilo slučajno. Istina, nenamjernom ubojici trebalo je iskazati milosrđe. No on je morao svoj slučaj iznijeti starješinama. Ako su oni utvrdili da je ubojstvo počinio nehotice, morao je ostati u gradu-utočištu sve do smrti velikog svećenika. To je moglo značiti da će ondje ostati do kraja života. Takve ozbiljne posljedice svim su Izraelcima služile kao snažan podsjetnik na to da je ljudski život svet. Kako bi pokazali poštovanje prema Bogu, koji im je podario život, morali su paziti da ne bi nekim svojim postupkom ili pak propustom ugrozili život svojih bližnjih.

10. Kako Isusove riječi pokazuju da pismoznanci i farizeji nisu nimalo cijenili tuđi život?

10 Za razliku od Jehove, pismoznanci i farizeji pokazali su da nimalo ne cijene tuđi život. Po čemu se to vidjelo? “Uzeli [ste] ključ znanja”, rekao im je Isus. “Sami niste ušli, a one koji bi htjeli ući sprečavate!” (Luka 11:52). Vjerski vođe trebali su ljudima tumačiti Božju Riječ i pomoći im da idu putem koji vodi u vječni život. Umjesto toga, oni su Izraelce odvraćali od Isusa, “Glavnog Zastupnika života”, i vodili ih putem koji je mogao završiti vječnim uništenjem (Djela 3:15). Pismoznanci i farizeji bili su toliko ponosni i sebični da nisu nimalo marili za život i dobrobit svojih bližnjih. Doista su bili okrutni i bešćutni!

11. (a) Kako je apostol Pavao pokazao da na život gleda Božjim očima? (b) Što će nam pomoći da budemo revni propovjednici poput Pavla?

11 Kako možemo pokazati da smo usvojili Jehovino gledište o životu i da ne želimo razmišljati poput farizeja i pismoznanaca? Trebamo poštovati i cijeniti život kao Božji dar. Apostol Pavao pokazao je da ima takav stav time što se trudio temeljito svjedočiti. Zbog toga je mogao reći da je “čist od krvi sviju”. (Pročitaj Djela apostolska 20:26, 27). Međutim, Pavao nije propovijedao samo iz osjećaja dužnosti ili zato što nije želio biti kriv za nečiju krv. On je volio ljude i njihov život bio mu je dragocjen (1. Kor. 9:19-23). I mi bismo se trebali truditi da na život gledamo Božjim očima. Jehova želi “da svi dođu do pokajanja” (2. Petr. 3:9). Želiš li to i ti? Budeš li u svom srcu razvijao samilost, to će te potaknuti da revnije propovijedaš i pomoći ti da budeš radosniji u službi.

12. Zašto Božji sluge paze na sigurnost?

12 Želimo li usvojiti Jehovino gledište o životu, moramo naučiti ispravno gledati na tuđu i vlastitu sigurnost. Moramo paziti na sigurnost u vožnji i kad obavljamo neki posao, između ostalog kad putujemo na naše sastanke ili veće skupove ili kad održavamo ili gradimo naše vjerske objekte. Sigurnost i zdravlje uvijek su važniji od učinkovitosti, novca ili rokova. Naš pravedan Bog uvijek postupa ispravno, a mi želimo biti poput njega. Posebno bi starješine trebali paziti na vlastitu sigurnost, ali i na sigurnost onih s kojima surađuju (Izr. 22:3). Ako te starješina podsjeti na neki sigurnosni propis, poslušaj ga (Gal. 6:1). Gledaj na život onako kako na njega gleda Jehova, pa nećeš biti “kriv za krv”.

“SUDI (...) PO OVOM ZAKONU”

13, 14. Kako su izraelski starješine mogli pokazati da se drže Jehovinih mjerila pravde?

13 Jehova je izraelskim starješinama zapovjedio da se pridržavaju njegovih visokih mjerila pravde. Starješine su najprije morali utvrditi činjenice. Zatim su trebali pažljivo procijeniti je li ubojica imao neki motiv za ubojstvo, kakav je njegov stav prema onome što se dogodilo i kako se ranije ponašao. Tada su mogli odlučiti treba li mu iskazati milosrđe. Da bi postupili u skladu s Božjom pravdom, morali su utvrditi je li ubojstvo bilo učinjeno “iz mržnje” i je li ubojica žrtvi “htio nanijeti zlo”. (Pročitaj 4. Mojsijevu 35:20-24.) Ako su se razmatrali iskazi svjedoka, najmanje su dva svjedoka morala potvrditi da se radilo o namjernom ubojstvu (4. Mojs. 35:30).

14 Nakon što su utvrdili činjenice, starješine su se trebali usredotočiti na osobu, a ne samo na ono što je učinila. Trebali su biti pronicljivi kako bi vidjeli i ono što nije očito na prvi pogled. Iznad svega, bio im je potreban Jehovin sveti duh, koji bi im omogućio da pokažu razboritost, milosrđe i pravednost po uzoru na Jehovu (2. Mojs. 34:6, 7).

15. Kako se Isusov stav prema grešnicima razlikovao od stava koji su imali farizeji?

15 Farizejima je bio važan samo grijeh koji je netko učinio, a ne kakav je grešnik kao osoba. Kad su vidjeli Isusa na gozbi u Matejevom domu, upitali su njegove učenike: “Zašto vaš učitelj jede s poreznicima i grešnicima?” Isus im je odgovorio: “Zdravi ne trebaju liječnika, nego bolesni. Idite, dakle, i naučite što znači ovo: ‘Hoću milosrđe, a ne žrtvu.’ Jer nisam došao pozvati pravednike, nego grešnike” (Mat. 9:9-13). Je li Isus opravdavao teške grijehe? Nipošto. Ustvari, glavna poruka koju je objavljivao sadržavala je poziv grešnicima da se pokaju (Mat. 4:17). Isus je pronicljivo zapazio da se barem neki od poreznika i grešnika koji su došli u Matejev dom žele promijeniti. Oni nisu došli samo zbog jela. Biblija kaže: “Tamo je bilo mnogo onih koji su pošli za [Isusom]” (Mar. 2:15). Nažalost, većina farizeja nije u takvim ljudima vidjela ono što je vidio Isus. Za razliku od pravednog i milosrdnog Boga kojem su tobože služili, farizeji su svoje sunarodnjake smatrali grešnicima za koje više nema nade.

16. Što pravni odbor nastoji utvrditi?

16 Današnji starješine moraju se ugledati na Jehovu, koji “ljubi pravdu” (Psal. 37:28). Najprije trebaju temeljito ispitati i istražiti je li osoba učinila grijeh. Ako se utvrdi da je grijeh doista učinjen, trebaju riješiti taj slučaj u skladu s biblijskim smjernicama (5. Mojs. 13:12-14). Starješine koji služe u pravnom odboru moraju vrlo pažljivo procijeniti da li se kršćanin kaje za grijeh koji je učinio. Nije uvijek lako utvrditi da li se osoba kaje ili ne. Pokajanje uključuje njezin stav prema grijehu koji je učinila i ono što joj je u srcu (Otkr. 3:3). Da bi se grešniku ukazalo milosrđe, on se mora pokajati. *

17, 18. Kako starješine mogu prepoznati iskreno pokajanje? (Vidi ilustraciju na početku članka.)

17 Za razliku od Jehove i Isusa, starješine ne mogu znati što je nekome u srcu. Ako si starješina, kako možeš prepoznati da li se netko iskreno kaje? Kao prvo, moli se za mudrost i razboritost (1. Kralj. 3:9). Kao drugo, istraži Božju Riječ i publikacije vjernog roba kako bi znao razlikovati “žalost svojstvenu ovome svijetu” od “žalosti koja je u skladu s Božjom voljom”, odnosno od iskrenog pokajanja (2. Kor. 7:10, 11). Obrati pažnju na to što Biblija govori o osobama koje su se pokajale i onima koje nisu. Kako opisuje njihove osjećaje, stavove i ponašanje?

18 Na koncu, nemoj se usredotočiti samo na grijeh koji je kršćanin učinio, nego na njega kao osobu. Uzmi u obzir njegovo porijeklo, životne okolnosti, motive i ograničenja. Biblija je o Isusu, poglavaru kršćanske skupštine, prorekla: “Neće on suditi po onome što mu oči vide, niti će ukoravati po onome što mu uši čuju. Po pravdi će suditi siromasima, pravedno će ukoravati braneći krotke na zemlji” (Iza. 11:3, 4). Starješine, vas je Isus postavio da budete pastiri i on će vam pomoći da sudite pravedno i milosrdno (Mat. 18:18-20). Nismo li zahvalni što imamo brižne starješine koji se trude postupati po uzoru na Isusa? Doista cijenimo trud koji oni neumorno ulažu kako bi u našim skupštinama svi postupali milosrdno i pravedno!

19. Koju pouku iz izvještaja o gradovima-utočištima namjeravaš primijeniti?

19 Mojsijev zakon sadržavao je “osnove znanja i istine”. Iz njega možemo puno naučiti o Jehovi i njegovim pravednim načelima (Rim. 2:20). Naprimjer, iz odredbe o gradovima-utočištima starješine uče da trebaju suditi “po istinskoj pravdi”, a svi mi da trebamo pokazivati “dobrotu i milosrđe jedan drugome” (Zah. 7:9). Mojsijev zakon danas više nije na snazi. No Jehova se ne mijenja. On pravdu i milosrđe i dalje smatra vrlo važnima. Nije li prekrasno služiti takvom Bogu? Zato pokazujmo divne osobine koje on ima i neka on bude naše utočište!

^ odl. 16 Vidi članak iz rubrike “Pitanja čitatelja” u Stražarskoj kuli od 15. rujna 2006, stranica 30.