Posljednje večeri prije svoje smrti Isus je savjetovao apostolima da ne traže istaknut položaj među svojim suvjernicima. Rekao im je: “Kraljevi gospodare narodima i oni koji vladaju narodima nazivaju se dobrotvorima. Ali vi ne budite takvi!” (Luka 22:25, 26).

Na koje je to dobrotvore Isus mislio? Pronađeni natpisi, kovanice i zapisi otkrivaju da je u grčkom i rimskom društvu bio običaj istaknutim ljudima i vladarima nadjenuti titulu Euerget, odnosno “dobrotvor”. Takva im je čast bila ukazana zato što su učinili neko plemenito djelo za svoje podanike ili sugrađane.

Više je kraljeva imalo titulu dobrotvora. Među njima su bili egipatski vladari Ptolemej III. Euerget (oko 247-222. pr. n. e.) i Ptolemej VIII. Euerget II. (oko 147-117. pr. n. e.). Rimski vladari Julije Cezar (48-44. pr. n. e.) i August (31. pr. n. e. – 14. n. e.) također su nosili tu titulu, kao i judejski kralj Herod Veliki. Herod ju je vjerojatno stekao nakon što je uvezao pšenicu kad je među njegovim narodom zavladala glad te je siromašnima osigurao odjeću.

Prema njemačkom bibličaru Adolfu Deissmannu, titula “dobrotvor” vrlo se često koristila. On je napisao: “U drevnim zapisima začas bi se moglo naći preko stotinu primjera korištenja te titule.”

Zašto je onda Isus upozorio svoje učenike: “Vi ne budite takvi”? Je li ih htio odvratiti od toga da budu velikodušni i misle na dobrobit društva u kojem žive? Nipošto. Po svemu sudeći, Isus je osuđivao neispravne motive koji su stajali iza velikodušnih djela tih dobročinitelja.

U njegovo vrijeme bogati ljudi nastojali su steći dobar glas tako što su sponzorirali igre i različite spektakle u arenama, gradili parkove i hramove te podupirali slična događanja. No sve su to činili s ciljem da steknu popularnost, naklonost mase i njihove glasove. “Premda su neki donatori pokazivali velikodušnost iz iskrenih pobuda”, stoji u jednom priručniku, “mnogi su to činili iz političkih interesa.” Upravo je na takvu ambicioznost i sebičnost Isus upozorio svoje sljedbenike.

Više godina kasnije apostol Pavao također je istaknuo koliko je važno biti velikodušan iz ispravnih motiva. Svojim suvjernicima u Korintu napisao je: “Neka svatko učini kako je odlučio u srcu, ne nevoljko ili na silu, jer Bog ljubi vesela darovatelja” (2. Kor. 9:7).