U 7. STOLJEĆU pr. n. e. Asirija je postala najveće carstvo na svijetu i “protezala se od Cipra na zapadu do Irana na istoku, a neko vrijeme čak je obuhvaćala i Egipat”, stoji na internetskoj stranici Britanskog muzeja. Prijestolnica Asirije, Niniva, bila je najveći grad na svijetu. Krasili su je impresivni spomenici, prekrasni vrtovi, luksuzne palače i velike knjižnice. Natpisi na zidinama u drevnoj Ninivi pokazuju da je kralj Ašurbanipal, poput drugih asirskih kraljeva, sebe nazivao “kraljem svijeta”. Za njegove vladavine izgledalo je da su Asirija i Niniva naprosto neosvojive.

Međutim, kad je Asirija bila na vrhuncu moći, Jehovin prorok Sefanija prorekao je: “Bog će (...) uništiti Asiriju, a Ninivu će pretvoriti u pustoš, pa će biti suha poput pustinje.” Osim toga, Jehovin prorok Nahum prorekao je: “Ugrabite srebro, ugrabite zlato! (...) Grad je prazan, pust, opustošen! (...) Svatko tko te vidi pobjeći će od tebe i reći: ‘Niniva je opustošena!’” (Sef. 2:13; Nah. 2:9, 10; 3:7). Kad su čuli ta proročanstva, ljudi su se možda pitali: “Može li se takvo što dogoditi? Može li itko pokoriti moćnu Asiriju?” To se vjerojatno činilo nemogućim.

No ono što se činilo nezamislivim ipak se dogodilo. Krajem 7. stoljeća pr. n. e. Asiriju su osvojili Babilonci i Medijci. Na koncu je Niniva ostala pusta i pala je u zaborav. Prema jednoj publikaciji koju je objavio njujorški Metropolitan Museum of Art, “do srednjeg vijeka Niniva je već bila prekrivena mnogim slojevima zemlje i pijeska i za nju se znalo jedino iz Biblije”. Prema podacima američkog Biblijskog arheološkog društva, do početka 19. stoljeća “nitko nije mogao sa sigurnošću znati je li velika asirska prijestolnica uopće postojala”. A onda je 1845. arheolog Austen Henry Layard započeo iskapanja na području drevne Ninive. Ruševine koje su ondje pronađene svjedoče o tome da je taj grad doista postojao i da je bio veličanstven.

Ispunjenje proročanstava o Ninivi jača naše uvjerenje u to da će se ispuniti i biblijska proročanstva koja govore o tome da će današnjim političkim silama doći kraj (Dan. 2:44; Otkr. 19:15, 19–21).