1, 2. (a) Po čemu se vidi da je ljudima jako stalo do slobode? (b) Kakvi su rezultati ljudskih nastojanja da se izbore za slobodu?

DANAS se puno govori o jednakosti, neovisnosti i slobodi. Ljudi u mnogim dijelovima svijeta žele se osloboditi tlačenja, diskriminacije i siromaštva. Drugi zahtijevaju da im se omogući sloboda govora, sloboda izbora i pravo na samoodređenje. Da, izgleda da je ljudima diljem Zemlje jako stalo do toga da rade što žele i žive kako žele.

² Međutim, tu želju i nije baš tako lako ostvariti. Mnogi smatraju da se za slobodu treba izboriti političkim putem ili uvođenjem društvenih promjena, pa pribjegavaju prosvjedima, pobunama, pa čak i revolucijama. No uspijevaju li na taj način postići svoje ciljeve? Naprotiv, takvi sukobi često završavaju tragično, a ponekad odnesu i ljudske živote. Sve to dodatno potvrđuje koliko su istinite riječi kralja Salamuna, koji je pod Božjim nadahnućem napisao: “Čovjek vlada nad čovjekom na nesreću njegovu” (Prop. 8:9).

3. Što trebamo činiti da bismo bili istinski sretni i zadovoljni?

³ Učenik Jakov istaknuo je što je put do prave sreće i zadovoljstva. Napisao je: “Tko se zadubi u savršeni zakon  slobode i prione uz njega (...), bit će sretan” (Jak. 1:25). Jehova, koji je dao taj savršeni zakon, najbolje zna što ljudima treba kako bi bili istinski sretni i zadovoljni. Adamu i Evi, prvom ljudskom paru, pružio je sve što im je bilo potrebno za sreću, uključujući i pravu slobodu.

4. Kakvu su slobodu imali Adam i Eva? (Vidi ilustraciju na početku članka.)

⁴ Kad čitamo prva dva poglavlja 1. Mojsijeve, jasno vidimo da su Adam i Eva uživali slobodu o kakvoj ljudi danas mogu samo sanjati. Bio je to život bez oskudice, straha i ugnjetavanja. Oni nisu imali razloga biti zabrinuti zbog hrane i posla niti su strahovali da će oboljeti i umrijeti (1. Mojs. 1:27-29; 2:8, 9, 15). No znači li to da su imali apsolutnu slobodu? Pogledajmo.

5. Suprotno uvriježenom mišljenju, što je potrebno da bi ljudi bili slobodni?

⁵ Danas mnogi misle da je istinski slobodan samo onaj tko može činiti što god želi, bez obzira na posljedice. U jednoj enciklopediji stoji da imati slobodu znači “imati mogućnost donositi odluke i provoditi ih u djelo” (The World Book Encyclopedia). No kaže se i sljedeće: “S pravnog gledišta, ljudi su slobodni ukoliko im društvo ne nameće nepravedna, nepotrebna ili nerazumna ograničenja.” Te riječi upućuju na zaključak da su određena ograničenja ipak potrebna kako bi svi članovi društva uživali slobodu. Stoga se postavlja pitanje: Tko ima pravo odrediti koja su ograničenja pravedna, potrebna i razumna?

6. (a) Zašto samo Jehova ima apsolutnu slobodu? (b) Kakvu slobodu imaju ljudi i zašto?

⁶ Kad je riječ o slobodi, važno je imati na umu da samo Jehova Bog ima apsolutnu i neograničenu slobodu. Zašto? Zato što je on Stvoritelj svega. On je Svemogući Bog i Vrhovni Vladar svega što postoji (1. Tim. 1:17; Otkr. 4:11). Kralj David prekrasnim je riječima opisao jedinstven i uzvišen položaj koji pripada samo Jehovi. (Pročitaj 1. Ljetopisa 29:11, 12.) Za razliku od Jehove, sva stvorenja na nebu i na Zemlji slobodna su samo u relativnom smislu. Ona moraju priznati da Jehova Bog ima apsolutno pravo odrediti ograničenja koja on smatra pravednima, potrebnima i razumnima. On je zapravo i postavio ljudima određena ograničenja čim ih je stvorio.

7. Što svakodnevno moramo činiti i kako to doprinosi našoj sreći?

⁷ Iako su u početku Adam i Eva u mnogim pogledima uživali slobodu, ipak su morali poštovati određena ograničenja. Neka od njih poštovali su instinktivno, no to su svejedno bila ograničenja. Naprimjer, naši praroditelji znali su da, ako žele živjeti, moraju disati, jesti, spavati i tako dalje. Jesu li smatrali da ih to sputava? Nisu, jer se Jehova pobrinuo da čak i u tim svakodnevnim radnjama pronađu užitak i zadovoljstvo (Psal. 104:14, 15; Prop. 3:12, 13). Tko ne uživa udisati svježi zrak, jesti omiljenu hranu ili probuditi se odmoran nakon okrepljujućeg sna? Mi rado zadovoljavamo svoje tjelesne potrebe i one nas ne sputavaju niti opterećuju. Nesumnjivo su i Adam i Eva tako gledali na to.

8. Što je Bog jasno zapovjedio našim praroditeljima i zašto?

 ⁸ Jehova je Adamu i Evi jasno zapovjedio da napuče Zemlju i brinu se o njoj (1. Mojs. 1:28). Je li im ta zapovijed na neki način ograničila slobodu? Naravno da nije. Stvoritelj im je time omogućio da sudjeluju u ispunjenju njegovog nauma da cijelu Zemlju pretvori u raj u kojem će vječno živjeti savršeni ljudi (Iza. 45:18). Danas ima pojedinaca koji su odlučili ostati samci te bračnih parova koji su odlučili nemati djece, što nije neispravno u Jehovinim očima. Međutim, velika većina ljudi ipak stupi u brak i ima djecu usprkos izazovima koje to donosi sa sobom (1. Kor. 7:36-38). Zašto? Zato što brak i roditeljstvo u normalnim okolnostima usrećuju ljude i pričinjavaju im zadovoljstvo (Psal. 127:3). Adam i Eva mogli su u svu vječnost uživati u svom braku i obitelji.

9. Zašto Božja zapovijed zapisana u 1. Mojsijevoj 2:17 nije nepravedna, nepotrebna ni nerazumna?

⁹ Jehova je Adamu i Evi dao još jednu zapovijed, u kojoj je jasno naveo kakva ih kazna očekuje ako je prekrše. Rekao im je: “S drveta spoznaje dobra i zla ne smiješ jesti, jer u onaj dan u koji okusiš s njega, sigurno ćeš umrijeti” (1. Mojs. 2:17). Je li ta zapovijed u bilo kojem pogledu bila nepravedna, nepotrebna ili nerazumna? Je li Adama i Evu lišila njihove slobode? Nipošto! Zapravo, priličan broj bibličara smatra da je ta zapovijed sasvim logična i razumna. Naprimjer, jedan je bibličar napisao: “Božje zapovijedi zapisane u [1. Mojsijevoj 2:16, 17] upućuju na zaključak da jedino Bog zna što je za ljude dobro (...) i da jedino on zna što za njih nije dobro (...). Da bi ljudima bilo dobro, moraju se uzdati u Boga i biti mu poslušni. Ako odluče biti neposlušni, morat će sami odlučivati što je dobro (...), a što nije.” To je teret koji ljudi ne mogu sami uspješno nositi.

10. Zašto slobodnu volju ne bismo smjeli poistovjetiti s pravom da određujemo što je dobro, a što zlo?

¹⁰ Kad pročitaju zapovijed koju je Jehova dao Adamu, mnogi zaključe da je Adamu bila uskraćena sloboda da radi ono što želi. No oni zapravo brkaju dva različita pojma — smatraju da je slobodna volja isto što i pravo da određuju što je dobro, a što zlo. Adam i Eva imali su slobodu odlučiti hoće li biti poslušni Bogu ili neće. No samo Jehova ima pravo odrediti što je dobro, a što zlo. To pravo predočeno je “drvom spoznaje dobra i zla”, koje se nalazilo u edenskom vrtu (1. Mojs. 2:9). Moramo priznati da mi ljudi ne znamo uvijek do čega će dovesti naše odluke niti znamo hoće li ishod baš uvijek biti dobar. Zato se često dogodi da odluke koje donesemo u najboljoj namjeri na kraju uzrokuju patnje i probleme ili imaju čak tragične posljedice (Izr. 14:12). Veliku ulogu u tome imaju čovjekova ograničenja. Jehova je putem svoje zapovijedi s ljubavlju poučio Adama i Evu što je prava sloboda. Kako su oni reagirali na Jehovinu zapovijed?

11, 12. Zašto se Adamova i Evina odluka pokazala katastrofalnom? Predoči to primjerom.

¹¹ Kao što znamo, naši su praroditelji odlučili prekršiti Božju zapovijed. Sotonino obećanje da će im se “otvoriti  oči i da [će] postati kao Bog i znati što je dobro, a što zlo” Evi je zvučalo jako primamljivo i nije mu imala snage odoljeti (1. Mojs. 3:5). Je li odluka koju su donijeli omogućila Adamu i Evi da steknu veću slobodu? Nažalost, nije. Ubrzo su shvatili da im je Sotona lagao. Zapravo, odluka da odbace Jehovino vodstvo i krenu svojim putem pokazala se katastrofalnom pogreškom (1. Mojs. 3:16-19). Zašto? Jednostavno zato što Jehova ljudima nije dao slobodu da sami određuju što je dobro, a što zlo. (Pročitaj Mudre izreke 20:24; Jeremiju 10:23.)

¹² To možemo predočiti primjerom pilota koji upravlja avionom. Da bi sigurno došao do odredišta, pilot obično mora letjeti unaprijed utvrđenom rutom. On se pritom koristi modernim navigacijskim uređajima i u kontaktu je s kontrolom leta. No ako pilot odluči ignorirati dobivene upute i leti nekom svojom rutom, to može imati tragične posljedice. Slično tome Adam i Eva željeli su raditi po svome te su odbacili Božje vodstvo. Do čega je to dovelo? Doživjeli su tragičan kraj. Postali su grešni i na koncu umrli, a i svojim su potomcima u nasljeđe ostavili grijeh i smrt (Rim. 5:12). U silnoj želji da sami određuju što je ispravno, a što neispravno, izgubili su pravu slobodu koju im je Bog podario.

13, 14. Kako možemo steći pravu slobodu?

¹³ Ljudi često misle: “Što više slobode, to bolje.” Međutim, neograničena sloboda ustvari je dvosjekli mač. Istina, sloboda ima mnoge prednosti, no strašno je i pomisliti kako bi svijet izgledao kad bi svi mogli raditi što god požele. Stoga u enciklopediji koju smo ranije citirali stoji: “Zakoni svakog organiziranog društva tvore komplicirani sustav koji mora uravnotežiti slobode i ograničenja” (The World Book Encyclopedia). Da, izraz “komplicirani” doista je prikladan. Sjetimo se samo  pustih zakona i propisa koje su ljudi donijeli, a da i ne spominjemo cijelu vojsku pravnika i sudaca koji ih moraju tumačiti i provoditi.

¹⁴ S druge strane, Isus Krist objasnio je kako možemo na jednostavan način steći pravu slobodu. Rekao je: “Ako ostanete u mojoj riječi, zaista ste moji učenici, i upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi” (Ivan 8:31, 32). Dakle, Isus je naveo dva preduvjeta za stjecanje prave slobode — trebamo prihvatiti istinu koju je on naučavao i postati njegovi učenici. No čega ćemo tada biti oslobođeni? Isus je u nastavku objasnio: “Svatko tko čini grijeh, rob je grijeha. (...) Ako vas Sin oslobodi, doista ćete biti slobodni” (Ivan 8:34, 36).

15. Zašto se može reći da je sloboda koju nam je Isus obećao prava sloboda?

¹⁵ Sasvim sigurno, sloboda koju je Isus obećao svojim učenicima daleko nadmašuje društvene ili političke slobode za kojima većina ljudi danas čezne. Kad je Isus rekao: “Ako vas Sin oslobodi, doista ćete biti slobodni”, mislio je na izbavljenje iz najokrutnijeg ropstva u kojem se čovjek ikad našao — ropstva grijehu. Ne samo da nas grijeh može navesti da činimo nešto loše nego nas može i spriječiti da činimo ono što znamo da je ispravno ili da svoje sposobnosti koristimo na najbolji mogući način. U tom smislu mi smo robovi grijeha, zbog čega smo osuđeni na razočaranja, bol, patnje i na koncu smrt (Rim. 6:23). Apostol Pavao iz vlastitog je iskustva znao koliku bol i patnju uzrokuje grijeh. (Pročitaj Rimljanima 7:21-25.) Tek kad se oslobodimo okova grijeha dobit ćemo istinsku slobodu kakvu su uživali naši praroditelji.

16. Kako možemo postati istinski slobodni?

¹⁶ Kad je Isus rekao: “Ako ostanete u mojoj riječi”, ukazao je na to da moramo ispuniti određene uvjete i poštovati određene granice ako želimo da nas on oslobodi. Budući da smo kao kršćani predali svoj život Bogu, odrekli smo se sebe i odlučili živjeti u skladu s Kristovim učenjima (Mat. 16:24). Kad dobijemo sve blagoslove koje omogućuje otkupna žrtva, bit ćemo istinski slobodni, kao što je Isus i obećao.

17. (a) Što će našem životu dati pravi smisao? (b) Što ćemo razmotriti u sljedećem članku?

¹⁷ Budemo li živjeli po Isusovim učenjima, bit ćemo uistinu zadovoljni, a naš će život imati pravi smisao. Isto tako, dobit ćemo priliku da se u potpunosti oslobodimo ropstva grijehu i smrti. (Pročitaj Rimljanima 8:1, 2, 20, 21.) Sljedeći članak objasnit će kako možemo mudro koristiti slobodu koju sada imamo da bismo mogli u svu vječnost slaviti Jehovu, Boga koji daje pravu slobodu.