Pitanja čitatelja
Zašto je Isus kratko prije svoje smrti citirao Davidove riječi iz Psalma 22:1?
Među posljednjim riječima koje je Isus izgovorio prije svoje smrti bile su one koje su zapisane u Mateju 27:46: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” Kad je to rekao, Isus je ispunio riječi psalmista Davida koje su zapisane u Psalmu 22:1 (Mar. 15:34). Bilo bi neispravno zaključiti da je Isus citirao te riječi zato što je bio razočaran ili zato što je nakratko izgubio vjeru u Boga. Isus je jasno razumio zašto treba umrijeti i bio je spreman na tu žrtvu (Mat. 16:21; 20:28). Isto tako, znao je da ga Jehova mora prestati štititi kad dođe vrijeme da umre (Job 1:10). Jehova je na taj način omogućio Isusu da dokaže da će mu ostati vjeran ma koliko bolna i mučna bila njegova smrt (Mar. 14:35, 36).
Zašto je Isus izgovorio riječi tog psalma? To ne možemo sa sigurnošću znati, no razmotrimo neke moguće razloge. *
Time što je rekao te riječi, Isus je možda htio istaknuti da Jehova neće spriječiti njegovu smrt. On je trebao platiti otkupninu bez Jehovine pomoći. Isus je morao umrijeti da bi “za svakoga okusio smrt” (Hebr. 2:9).
Time što je citirao nekoliko riječi 22. psalma, Isus je možda htio ljudima skrenuti pažnju na cijeli taj psalam. U ono vrijeme Židovi su imali običaj naučiti napamet mnogo psalama. Kad bi čuli jedan redak nekog psalma, automatski bi počeli razmišljati o ostalim recima iz tog psalma. Moguće je da je Isus upravo to htio postići. Ako je tako, onda je pomogao Židovima koji su bili njegovi sljedbenici da se prisjete mnogih proročanstava iz tog psalma koja govore o događajima vezanim za njegovu smrt (Psal. 22:7, 8, 15, 16, 18, 24). Osim toga, mogli su se sjetiti da posljednji reci tog psalma veličaju Jehovu i opisuju ga kao kralja koji vlada nad cijelom Zemljom (Psal. 22:27–31).
Citirajući Davidove riječi, Isus je možda htio istaknuti da je nedužan. Prije nego što je Isus bio pogubljen, njegovi su protivnici održali nezakonito suđenje na kojem su ga proglasili krivim za hulu na Boga (Mat. 26:65, 66). Suđenje su na brzinu održali pod okriljem noći te su tijekom njega grubo kršili postojeće zakonske propise (Mat. 26:59; Mar. 14:56–59). Kad je Isus postavio pitanje: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”, možda je htio skrenuti pažnju na činjenicu da nije učinio ništa čime bi zaslužio smrtnu kaznu.
Citirajući riječi pisca 22. psalma, Isus je možda htio istaknuti da nije izgubio Jehovinu naklonost. David je doživljavao patnje, ali to nije značilo da ga je Jehova prestao voljeti. Pitanje koje je David postavio ne ukazuje na to da je izgubio vjeru u Boga. Nakon što je postavio to pitanje, izrazio je vjeru u to da će Jehova spasiti svoj narod, a Jehova ga je i dalje blagoslivljao (Psal. 22:23, 24, 27). Slično tome to što je Isus, “Sin Davidov”, patio na mučeničkom stupu ne znači da je izgubio Jehovinu naklonost (Mat. 21:9).
Isus je možda htio reći koliko ga boli to što mu je Jehova morao uskratiti svoju zaštitu kako bi on mogao u potpunosti dokazati da mu je odan. U početku Jehovin naum nije bio da njegov Sin pati i umre. To je postalo nužno tek nakon pobune Adama i Eve. Isus nije ništa skrivio, ali trebao je patiti i umrijeti kako bi odgovorio na sporna pitanja koja je Sotona postavio i kako bi dao otkupninu koja je bila potrebna da bi Adamovi potomci dobili natrag ono što je njihov praotac izgubio (Mar. 8:31; 1. Petr. 2:21–24). To se moglo postići samo tako da Jehova nakratko uskrati Isusu svoju zaštitu prvi put u njegovom životu.
Moguće je da je Isus htio potaknuti svoje sljedbenike da razmišljaju o tome zašto je Jehova dopustio da on umre tako mučnom smrću. * Isus je znao da će mnogima biti na spoticanje to što će on kao zločinac biti pogubljen na mučeničkom stupu (1. Kor. 1:23). Ako bi njegovi sljedbenici razmišljali o tome zašto je on zapravo umro, jasno bi razumjeli pravo značenje njegove smrti (Gal. 3:13, 14). Tada bi na njega gledali kao na Spasitelja, a ne kao na zločinca.
Bez obzira na razlog zbog kojeg je Isus citirao riječi iz 22. psalma, on je jasno razumio da će smrću na mučeničkom stupu izvršiti Jehovinu volju. Ubrzo nakon što je citirao taj psalam, rekao je: “Dovršeno je” (Ivan 19:30; Luka 22:37). To što mu je Jehova nakratko uskratio svoju zaštitu omogućilo je Isusu da u potpunosti izvrši sve ono zbog čega je bio poslan na Zemlju. Isto tako, omogućilo mu je da ispuni sve što je o njemu “napisano u Mojsijevom zakonu, u Prorocima i Psalmima” (Luka 24:44).
^ odl. 2 Vidi 9. i 10. odlomak članka “Što učimo iz Isusovih posljednjih riječi?” koji je objavljen u ovom broju.
^ odl. 4 Isus je tijekom svoje službe ponekad iznosio primjedbe ili postavljao pitanja koja nisu nužno bila odraz njegovih vlastitih stavova ili osjećaja. To je činio kako bi svoje sljedbenike potaknuo na razmišljanje i dao im priliku da izraze svoje mišljenje (Mar. 7:24–27; Ivan 6:1–5; vidi Stražarsku kulu od 15. listopada 2010., stranice 4–5).
