SJETI se najsretnijeg dana svog života. Je li to bio dan tvog vjenčanja ili dan kad ti se rodilo prvo dijete? Je li to bio dan kad si svoje predanje Jehovi potvrdio krštenjem u vodi? Možda upravo taj dan s dobrim razlogom smatraš najvažnijim i najradosnijim u svom životu. A i tvoja braća i sestre u vjeri bili su presretni kad su vidjeli da tim činom dokazuješ da voliš Boga svim srcem, dušom, umom i snagom! (Mar. 12:30).

Nakon krštenja nesumnjivo si u službi Jehovi doživio puno radosnih trenutaka. Međutim, neki objavitelji Kraljevstva u određenoj su mjeri izgubili radost koju su nekada osjećali. Zašto se to događa? Što nam može pomoći da nastavimo služiti Jehovi radosna srca?

Poruka o Kraljevstvu — koja sadrži i obećanje da će Jehova uskoro okončati ovaj zli svijet i uvesti nas u svoj novi svijet — itekako nam daje razloga za radost. Osim toga, u Sefaniji 1:14 nalazimo ohrabrujuće riječi: “Blizu je veliki dan Jehovin. Blizu je i ide vrlo brzo.” Pa ipak, ako moramo čekati duže nego što smo očekivali, to bi nas moglo lišiti radosti koju smo nekada osjećali i navesti nas da “usporimo” u svojoj svetoj službi Bogu (Izr. 13:12).

Dobro društvo koje imamo među Božjim narodom svakako nam pruža poticaj da nastavimo služiti Jehovi s radošću. Zapravo, možda nas je upravo uzorno ponašanje Jehovinih slugu privuklo istini i potaknulo da počnemo radosno služiti svom Bogu (1. Petr. 2:12). No što bi se moglo dogoditi ako neki naš suvjernik prestane živjeti po Božjim pravednim mjerilima? Neki koje je istini prvenstveno privuklo hvalevrijedno ponašanje Jehovinih slugu mogli bi se u takvoj situaciji obeshrabriti i izgubiti radost.

Propaganda kojom Sotonin zli svijet promiče materijalizam i potrošački mentalitet također nas može lišiti radosti. Đavo nas preko svog svijeta pokušava uvjeriti da trebamo stvari koje nam zapravo ne trebaju. Zato je dobro uvijek imati na umu Isusove riječi: “Nitko ne može robovati dvojici gospodara, jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili će jednome biti privržen, a drugoga će prezirati. Ne možete robovati Bogu i bogatstvu” (Mat. 6:24). Doista, nije moguće  radosno služiti Jehovi i ujedno pokušavati iskoristiti sve što ovaj svijet pruža.

Služba Jehovi nije opterećenje onima koji ga ljube (1. Ivan. 5:3). Sjeti se da je Isus rekao: “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas okrijepiti! Uzmite jaram moj na sebe i učite od mene, jer ja sam blag i ponizna srca, i naći ćete okrepu za duše svoje! Jer jaram je moj ugodan i teret je moj lak” (Mat. 11:28-30). “Jaram” koji nosimo kao Kristovi učenici za nas je nešto što nas krijepi i raduje. U Jehovinoj službi doista ima toliko toga što nas čini sretnima! Razmotrimo stoga tri važna razloga zbog kojih se i mi možemo veseliti “Bogu spasenja svojega” (Hab. 3:18).

Mi služimo sretnom Bogu, koji nam je podario život (Djela 17:28; 1. Tim. 1:11). Svjesni smo činjenice da postojimo zahvaljujući svom Stvoritelju. To nas motivira da mu ustrajno služimo radosna srca, bez obzira na to koliko je godina prošlo otkako smo se krstili.

Osvrnimo se na primjer Héctora, koji je 40 godina služio Jehovi kao putujući nadglednik. Iako je sada već u poznim godinama, on još uvijek “cvate” (Psal. 92:12-14). Budući da mu je žena bolesna, Héctor ne može služiti Bogu kao nekada, ali to nije umanjilo njegovu radost. On kaže: “Iako mi nije lako gledati kako zdravlje moje žene sve više propada i sve je veći izazov brinuti se za nju, ne dopuštam da mi to oduzme radost u službi pravom Bogu. Znam da svoj život dugujem Jehovi, koji je čovjeka načinio sa svrhom, i to mi je dovoljno da ga duboko ljubim i da mu služim cijelim srcem. Trudim se ostati aktivan u službi propovijedanja i stalno pred očima imati svoju nadu u Kraljevstvo. To mi pomaže da ne izgubim radost.”

Jehova se pobrinuo za otkupnu žrtvu i tako nam omogućio sretan život. Uistinu, “Bog je toliko ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da nitko tko vjeruje u njega ne propadne, nego da ima vječni život” (Ivan 3:16). Da, grijesi nam mogu biti oprošteni i možemo dobiti vječni život upravo zahvaljujući vjeri u Isusovu otkupnu žrtvu, koju je Bog s ljubavlju omogućio. Zar to nije itekako snažan motiv za zahvalnost? A ne bi li nas upravo zahvalnost za otkupninu trebala poticati da radosno služimo Jehovi?

Brat Jesús iz Meksika rekao je: “Ja sam doslovno bio rob svoga posla. Ponekad sam znao odraditi pet smjena zaredom, premda to nitko nije tražio od mene. Činio sam to samo zato da  zaradim više novca. No onda sam upoznao Jehovu i saznao da je svog dragog Sina dao za spas ljudskog roda. Tako se u meni rodila snažna želja da mu služim i odlučio sam posvetiti mu svoj život. Nakon 28 godina rada u svom poduzeću dao sam otkaz i započeo s punovremenom službom.” To je bio početak dugogodišnje službe Jehovi ispunjene radošću.

Plodovi našeg truda donose nam veliku radost, a ne tugu. Sjećaš li se kako je tvoj život izgledao prije nego što si upoznao Jehovu? Apostol Pavao podsjetio je kršćane u Rimu da su nekada bili “robovi grijeha”, ali da su kasnije postali “robovi pravednosti”. Budući da je plod njihovih djela bila svetost, mogli su se nadati vječnom životu (Rim. 6:17-22). I mi se trudimo svojim načinom života odražavati takvu svetost, te smo već sada pošteđeni mnogih briga i problema koji su posljedica moralno nečistog ili nasilnog ponašanja. Doista imamo razloga biti radosni, zar ne?

Razmisli o velikoj promjeni koju je u svom životu poduzeo Jaime, koji je bio ateist i evolucionist, a bavio se boksom. Kad je počeo ići na naše sastanke, jako ga se dojmila ljubav koju je ondje osjetio. Da bi mogao promijeniti svoj dotadašnji način života, Jaime je morao moliti Jehovu da mu pomogne steći vjeru u njega. “Malo-pomalo shvatio sam da doista postoji milosrdan Bog i Otac pun ljubavi”, ispričao je. “Postupanje u skladu s Jehovinim pravednim mjerilima bilo mi je velika zaštita. Da se nisam promijenio, možda bih već bio mrtav, kao i neki moji prijatelji koji su se također bavili boksom. Godine koje sam proveo služeći Jehovi najsretnije su godine mog života!”

Što misliš, s kakvim bismo stavom trebali čekati kraj ovog zlog svijeta? Ne zaboravi da će onaj tko “sije u duh” požeti vječni život. Stoga nemoj “posustati u činjenju dobra, jer ćemo, ako se ne umorimo, žeti kad dođe vrijeme” (Gal. 6:8, 9). Dajmo sve od sebe kako bismo, uz Jehovinu pomoć, ustrajali do kraja, razvijali osobine koje će nam trebati za preživljavanje “velike nevolje” i nastavili mu radosno služiti, čak i kad to nije nimalo lako (Otkr. 7:9, 13, 14; Jak. 1:2-4).

Možemo biti sigurni da će naša ustrajnost biti nagrađena, jer Bog vidi sva naša djela i ljubav koju iskazujemo prema njemu i njegovom imenu. Ako nastavimo radosno služiti Jehovi, bit ćemo poput psalmista Davida, koji je rekao: “Jehovu stalno imam pred sobom. On mi je zdesna, stoga neću posrnuti. Zato se raduje srce moje i veseli se duša moja. A tijelo će moje spokojno počivati” (Psal. 16:8, 9).