1, 2. Prema Mateju 5:11, kako trebamo gledati na kušnje?

ISUS je obećao svojim sljedbenicima da će biti istinski sretni, no ujedno ih je upozorio da će ih snalaziti kušnje (Mat. 10:22, 23; Luka 6:20–23). Mi smo sretni što možemo biti Kristovi učenici. No kako se osjećamo ako se naša obitelj protivi tome da služimo Jehovi, ako nas progone vlasti ili ako kolege na poslu ili u školi vrše pritisak na nas da učinimo nešto neispravno? Razumljivo je da takve situacije mogu u nama izazvati zabrinutost.

² Ljudi progonstvo obično ne smatraju razlogom za radost. No Božja Riječ potiče nas da se radujemo kad doživljavamo takve nevolje. Naprimjer, učenik Jakov napisao je da nas kušnje ne bi trebale obeshrabriti, nego da ih trebamo smatrati razlogom za radost (Jak. 1:2, 12). A Isus je rekao da trebamo biti sretni čak i kad nas progone. (Pročitaj Mateja 5:11.) No kako možemo ostati radosni usprkos kušnjama? U tome nam može pomoći razmatranje nekih misli iz poslanice koju je Jakov napisao prvim kršćanima. Osvrnimo se najprije na probleme s kojima su se ti kršćani suočavali.

3. Što se dogodilo nedugo nakon što je Jakov postao kršćanin?

³ Nedugo nakon što je Isusov polubrat Jakov postao kršćanin, započeo je progon kršćana u Jeruzalemu (Djela 1:14; 5:17, 18). A nakon što je učenik Stjepan bio ubijen, mnogi kršćani pobjegli su iz grada te su se “raspršili po judejskim i samarijskim krajevima”, a neki od njih otišli su sve do Cipra i Antiohije (Djela 7:58–8:1; 11:19). Ti su se učenici sigurno suočavali s mnogim nevoljama. Ipak, oni su revno propovijedali dobru vijest kuda god su išli i tako  su diljem Rimskog Carstva nicale nove skupštine (1. Petr. 1:1). No te su kršćane čekala još puno teža vremena.

4. Koje su još kušnje snašle prve kršćane?

⁴ Prve kršćane snašle su razne kušnje. Naprimjer, oko 50. godine rimski car Klaudije naredio je da svi Židovi moraju napustiti Rim. Zato su Židovi koji su prihvatili kršćanstvo bili prisiljeni napustiti svoje domove i otići živjeti negdje drugdje (Djela 18:1–3). Oko 61. godine apostol Pavao napisao je da su neki njegovi suvjernici bili izvrgnuti ruganju, da su završili u zatvoru te da im je bila oteta imovina (Hebr. 10:32–34). Osim toga, kršćani su se kao i drugi ljudi suočavali sa siromaštvom i bolešću (Rim. 15:26; Filip. 2:25–27).

5. Na koja ćemo pitanja dobiti odgovor?

⁵ Jakov je svoju poslanicu napisao prije 62. godine. On je dobro znao s kakvim su se nevoljama u to vrijeme suočavala njegova braća i sestre. Jehova je nadahnuo Jakova da piše tim kršćanima i pruži im savjete o tome kako mogu ostati radosni unatoč kušnjama. U nastavku ćemo razmotriti neke misli iz Jakovljeve poslanice i odgovoriti na sljedeća pitanja: O kakvoj je radosti Jakov pisao? Zbog čega bi kršćanin mogao izgubiti radost? I kako nam mudrost, vjera i hrabrost pomažu da ostanemo radosni s kojim god da se kušnjama suočimo?

6. Prema Luki 6:22, 23, zašto kršćanin može biti radostan kad doživljava kušnje?

⁶ Mnogi ljudi misle da mogu biti sretni samo ako su zdravi te imaju puno novca i sretnu obitelj. No radost o kojoj je Jakov pisao plod je Božjeg duha i ne ovisi o nečijim životnim okolnostima (Gal. 5:22).  Kršćanin može biti radostan, odnosno istinski sretan, ako zna da postupa po Jehovinoj volji i živi po uzoru na Isusa (pročitaj Luku 6:22, 23; Kol. 1:10, 11). Naša radost može se usporediti s plamenom uljane svjetiljke. On postojano gori jer ga staklo štiti od vjetra i kiše. Slično tome radost koja je plod svetog duha plamti u našem srcu i ona se neće ugasiti bez obzira na to što nam se događa u životu. Tu radost nećemo izgubiti čak ni ako se razbolimo ili ako imamo financijskih problema. Našu radost neće ugušiti čak ni ruganje ili protivljenje članova obitelji ili drugih ljudi. Radost koju osjećamo u svom srcu ne gasi se, nego postaje sve snažnija svaki put kad nas protivnici napadaju i žele nas obeshrabriti. Kušnje koje doživljavamo zbog svoje vjere potvrđuju da smo pravi Kristovi učenici (Mat. 10:22; 24:9; Ivan 15:20). Jakov je zbog toga napisao: “Braćo moja, kad se nađete u raznim kušnjama, smatrajte to razlogom za veliku radost” (Jak. 1:2).

7, 8. Kako kušnje mogu djelovati na našu vjeru?

⁷ Jakov je naveo još jedan razlog zbog kojeg su kršćani spremni podnijeti čak i teške kušnje. Napisao je: “Vjera, kad je prokušana, izgrađuje u vama ustrajnost” (Jak. 1:3). Kušnje se mogu usporediti s vatrom u kojoj se kuje oštrica mača. Kad se oštrica zagrije do usijanja, a potom ohladi, metal od kojeg je načinjena postaje čvršći. Slično tome kad mi doživljavamo kušnje, naša vjera postaje jača. Zato je Jakov napisao: “Ustrajnost neka ispuni svoju svrhu kako biste bili savršeni i potpuni” (Jak. 1:4). Kad vidimo da kušnje koje doživljavamo jačaju našu vjeru, možemo ih podnositi s radošću.

⁸ Jakov je u svojoj poslanici spomenuo i neke razloge zbog kojih bismo mogli izgubiti radost. S kojim bismo se problemima mogli suočiti i kako možemo s njima izaći na kraj?

9. Zašto nam je potrebna mudrost?

⁹ Problem: Ne znamo što učiniti. Kad se suočavamo s nekom kušnjom, važno je da donosimo odluke koje su Jehovi po volji, koje su za dobrobit naše braće i sestara i koje će nam pomoći da ostanemo vjerni Bogu (Jer. 10:23). Potrebna nam je mudrost da bismo znali kako postupiti i što reći onima koji nam se protive. Ako ne znamo što učiniti, mogli bismo se osjećati kao bespomoćne žrtve svojih okolnosti i lako bismo mogli izgubiti radost.

10. Prema Jakovu 1:5, što trebamo činiti da bismo stekli mudrost?

¹⁰ Rješenje: Molimo Jehovu za mudrost. Da bismo mogli s radošću podnositi kušnje  koje doživljavamo, najprije moramo moliti Jehovu za mudrost kako bismo mogli donositi dobre odluke. (Pročitaj Jakova 1:5.) No što ako mislimo da Jehova nije odmah uslišio našu molitvu? Jakov je rekao da i dalje trebamo usrdno tražiti mudrost od Boga. Jehova neće misliti da mu time dosađujemo niti će nas prekoravati zbog toga. Kad se molimo svom nebeskom Ocu za mudrost koja nam je potrebna da bismo se mogli nositi s kušnjama, on nam je “daje velikodušno” (Psal. 25:12, 13). On vidi s kakvim se problemima borimo, suosjeća s nama i rado će nam pomoći. To je doista razlog za radost! No kako nam Jehova daje mudrost?

11. Što još trebamo činiti da bismo stekli mudrost?

¹¹ Jehova nam otkriva svoju mudrost preko svoje Riječi (Izr. 2:6). Zato trebamo proučavati Božju Riječ i biblijske publikacije. Ali nije dovoljno da samo skupljamo znanje. Moramo u svom životu primjenjivati mudre savjete koje dobivamo od Boga. Jakov je napisao: “Nemojte samo slušati riječ nego i postupajte po njoj” (Jak. 1:22). Kad primjenjujemo Božje savjete, postajemo miroljubiviji, razumniji i milosrdniji (Jak. 3:17). Te nam osobine pomažu da izdržimo svaku kušnju i da pritom ne izgubimo radost.

12. Zašto je važno da dobro poznajemo Bibliju?

¹² Božja Riječ je poput ogledala. Ona nam pomaže da uvidimo na čemu još trebamo raditi i savjetuje nam kako to možemo činiti (Jak. 1:23–25). Naprimjer, proučavajući Božju Riječ možda ćemo uvidjeti da moramo obuzdavati svoju naglu narav. Uz Jehovinu pomoć možemo naučiti kako pokazivati blagost kad imamo posla s ljudima koji nas živciraju ili se suočavamo s problemima koji bi nas mogli izbaciti iz takta. Blagost nam  pomaže da se bolje nosimo s pritiscima koje doživljavamo. A to nam pomaže da trezveno razmišljamo i donosimo bolje odluke (Jak. 3:13). Doista je važno da dobro poznajemo Bibliju!

13. Zašto trebamo proučavati primjere Božjih slugu koji su zapisani u Bibliji?

¹³ Ponekad shvatimo kako ne bismo trebali postupati tek nakon što učinimo neku grešku. No učiti iz vlastitih grešaka može biti vrlo bolno. Puno je bolje steći mudrost tako da učimo iz tuđih dobrih i loših odluka. Zato nas Jakov potiče da razmotrimo primjere Božjih slugu kao što su Abraham, Rahaba, Job i Ilija (Jak. 2:21–26; 5:10, 11, 17, 18). Ti vjerni Jehovini sluge uspješno su izašli na kraj s kušnjama zbog kojih su mogli izgubiti radost. Oni su s ustrajnošću podnosili kušnje i njihov nam primjer pokazuje da uz Jehovinu pomoć i mi možemo uspjeti u tome.

14, 15. Zašto ne smijemo ignorirati sumnje koje imamo?

¹⁴ Problem: Muče nas sumnje. S vremena na vrijeme mogli bismo u Božjoj Riječi naići na nešto što nam je teško razumjeti. A moglo bi se dogoditi i da nam Jehova ne usliši molitve onako kako smo se mi nadali. Zbog toga bi se u našim mislima mogle javiti sumnje. Ako ignoriramo te sumnje, one će oslabiti našu vjeru i narušiti naš odnos s Jehovom (Jak. 1:7, 8). Zbog njih bismo čak mogli izgubiti nadu u divnu budućnost koju nam Bog obećava.

¹⁵ Apostol Pavao usporedio je našu nadu u buduće blagoslove sa sidrom (Hebr. 6:19). Sidro drži brod na mjestu za vrijeme oluje i sprečava da se on nasuče na stijene. No sidro služi svojoj svrsi samo ako lanac kojim je pričvršćeno za brod ne pukne. Kao što hrđa nagriza sidreni lanac, tako i sumnje oslabljuju našu vjeru. Kad osoba koju muče sumnje doživi protivljenje, mogla bi izgubiti vjeru da će Jehova ispuniti svoja obećanja. A ako izgubi vjeru, izgubit će i nadu. Kao što je Jakov rekao, onaj tko sumnja je “kao morski val nošen vjetrom i tjeran amo-tamo” (Jak. 1:6). Osoba koja se nalazi u takvoj situaciji vjerojatno neće biti radosna.

16. Što bismo trebali učiniti ako nas muče neke sumnje?

¹⁶ Rješenje: Suočimo se sa sumnjama i ojačajmo svoju vjeru. Važno je da odlučno poduzmemo potrebne korake. U danima proroka Ilije Jehovin narod više nije bio siguran kome bi trebao služiti. Zato im je Ilija rekao: “Dokle ćete biti neodlučni? Ako je Jehova pravi Bog, služite njemu, a ako je Baal, služite njemu!” (1. Kralj. 18:21). I mi trebamo nešto poduzeti ako nas muče sumnje. Moramo istraživati Bibliju da bismo se uvjerili da je Jehova pravi Bog, da je Biblija njegova Riječ i da su Jehovini svjedoci njegov narod (1. Sol. 5:21). To će odagnati naše sumnje i ojačati nam vjeru. Ako nam je potrebna pomoć da pobijedimo svoje sumnje, možemo se obratiti starješinama. U svakom slučaju, moramo se odlučno uhvatiti u koštac sa sumnjama da bismo mogli i dalje radosno služiti Jehovi.

17. Što će se dogoditi ako izgubimo hrabrost?

¹⁷ Problem: Obeshrabreni smo. Božja Riječ kaže: “Obeshrabriš li se u dan nevolje, tvoja će snaga oslabjeti” (Izr. 24:10). Ako se obeshrabrimo, odnosno izgubimo hrabrost, brzo ćemo izgubiti i radost.

18. Što znači biti ustrajan?

¹⁸ Rješenje: Uzdajmo se u to da će nam Jehova dati hrabrosti da ustrajno podnosimo  nevolje. Potrebna nam je hrabrost da bismo ustrajno podnosili kušnje (Jak. 5:11). Jakov je u svojoj poslanici govorio o ustrajnosti. Izvorna riječ koju je upotrijebio prenosi misao o nekome tko čvrsto stoji na svom mjestu i ne uzmiče ni pedlja. Možda nas to asocira na vojnika koji se hrabro i nepokolebljivo suočava s neprijateljem i ne uzmiče pred njegovim snažnim napadima.

19. Što možemo naučiti iz primjera apostola Pavla?

¹⁹ Apostol Pavao nam je svojom hrabrošću i ustrajnošću pružio izvanredan primjer. Ponekad je imao osjećaj da je slab. No ustrajno je podnosio sve kušnje zato što se uzdao u to da će mu Jehova dati potrebnu snagu (2. Kor. 12:8–10; Filip. 4:13). I mi možemo dobiti takvu snagu i hrabrost ako ponizno priznamo da trebamo Jehovinu pomoć (Jak. 4:10).

20, 21. U što možemo biti sigurni?

²⁰ Možemo biti sigurni da kušnje koje doživljavamo nisu kazna od Jehove. Jakov je jasno rekao: “Neka nitko, kad se nađe u kušnji, ne govori: ‘Bog me iskušava.’ Jer Boga nitko ne može zlom iskušavati, a ni on nikoga zlom ne iskušava” (Jak. 1:13). Ako smo uvjereni u istinitost tih riječi, to će nas još više zbližiti s našim nebeskim Ocem, koji nas puno voli (Jak. 4:8).

²¹ Jehova se “ne mijenja” (Jak. 1:17). On je pomagao prvim kršćanima u njihovim nevoljama, a pomagat će i svakome od nas danas. Usrdno moli Jehovu da ti pomogne steći mudrost, jaku vjeru i hrabrost. On će uslišiti tvoje molitve. Tada ćeš biti siguran da će ti Jehova pomoći i da ostaneš radostan kad se suočavaš s kušnjama.