JESI li ikad imao osjećaj da se sam moraš nositi sa svojim problemima i da se nemaš na koga osloniti? Budući da živimo u “naročito teškim vremenima”, ponekad se možemo osjećati obeshrabreno i usamljeno (2. Tim. 3:1). No mi se ne moramo sami boriti sa životnim problemima. Biblija kaže da nam pravi prijatelji mogu puno pomoći kad se nađemo u nevolji (Izr. 17:17).

Apostolu Pavlu puno su pomogli njegovi prijatelji koji su ga pratili na misionarskim putovanjima (Kol. 4:7–11). Kad je Pavao bio zatvoren u Rimu, njegovi prijatelji obavljali su zadatke koje on sam nije mogao obaviti. Naprimjer, Epafrodit je Pavlu donio potrebne stvari koje su mu poslala braća i sestre iz Filipa (Filip. 4:18). Tihik je odnio Pavlova pisma različitim skupštinama (Kol. 4:7). Uz pomoć svojih prijatelja Pavao je mogao izvršavati svoju službu čak i kad je bio u kućnom pritvoru te kad je kasnije bio u zatvoru. A kako ti danas možeš drugima biti pravi prijatelj?

O tome možeš puno naučiti od braće i sestara koji se trude pružati podršku svojim prijateljima kad im je teško. Razmotrimo primjer jedne sestre koja je pružala podršku svojoj prijateljici Elisabet, stalnoj pionirki koja živi u Španjolskoj. Kad je Elisabetinoj majci bio dijagnosticiran rak u posljednjem stadiju, ta joj je sestra slala mnoge ohrabrujuće poruke u koje je uključila biblijske retke. Elisabet kaže: “Te su mi poruke davale snage da se hrabro suočim sa svakim novim danom i pokazale su mi da ne moram sama prolaziti kroz sve to” (Izr. 18:24).

Prijateljstva sa svojom braćom i sestrama možemo jačati tako da ih podupiremo u skupštinskim aktivnostima. Naprimjer, možeš li nekom ostarjelom bratu ili sestri ponuditi da ih odvezeš na sastanak ili u službu propovijedanja? Ako to učiniš, vjerojatno ćete se “uzajamno ohrabriti” (Rim. 1:12). No neki su kršćani zbog bolesti ili drugih razloga vezani za kuću. Kako takvoj braći i sestrama možemo biti pravi prijatelji?

Neka braća i sestre zbog zdravstvenih problema ili drugih okolnosti ne mogu uživo prisustvovati sastancima. Razmotrimo primjer Davida, koji je saznao da boluje od limfoma. On je više od šest mjeseci dobivao kemoterapiju. Cijelo to vrijeme David i njegova žena Lidia pratili su sastanke od kuće.

Kako su ih podupirali njihovi prijatelji iz skupštine? Nakon svakog sastanka neka braća i sestre koji su bili u dvorani potrudili bi se porazgovarati  s Davidom i Lidijom putem videoveze. Osim toga, kad bi David i Lidia komentirali na sastanku, kasnije bi dobili ohrabrujuće poruke od svojih suvjernika. Kako je to utjecalo na njih dvoje? To im je pomoglo da se ne osjećaju toliko usamljeno.

Možemo li one koji su vezani za kuću uključiti u svoje planove za službu propovijedanja? Uz neke male prilagodbe možemo pokazati da nismo zaboravili tu svoju braću i sestre (Izr. 3:27). Zašto ne bismo odvojili nešto vremena da zajedno s njima pišemo pisma ili svjedočimo putem telefona? Oni koji su vezani za kuću možda mogu putem videoveze pratiti sastanke za službu propovijedanja. Davidu i Lidiji to je stvarno puno značilo. David kaže: “Nevjerojatno je koliko nas je ojačalo već samo to što smo sa svojom braćom i sestrama prisustvovali kratkom sastanku za službu i pomolili se s njima.” Osim toga, možeš li s vremena na vrijeme nekog svog interesenta dovesti kod objavitelja koji je vezan za kuću kako biste zajedno proučavali Bibliju? No pritom pazi da ne bi ugrozio zdravlje tog objavitelja i pitaj ga bi li mu tako nešto uopće odgovaralo.

Kad surađujemo s braćom i sestrama koji su vezani za kuću i iz prve ruke vidimo njihove lijepe osobine, to nas još više zbližava s njima. Naprimjer, kad si u službi s takvim objaviteljima i kad vidiš kako oni vješto koriste Božju Riječ da bi doprli do srca neke osobe, vjerojatno će ti postati još draži. Time što podupireš svoje suvjernike u duhovnim aktivnostima možeš proširiti krug svojih prijatelja (2. Kor. 6:13).

Kad je Pavlu bilo teško, jako ga je tješilo to što je uz njega bio njegov prijatelj Tit (2. Kor. 7:5–7). Lijepo je kad svojim riječima tješimo i hrabrimo braću i sestre. No Titov primjer uči nas da im utjehu možemo pružiti i tako da provodimo vrijeme s njima i pomažemo im na neke konkretne načine (1. Ivan. 3:18).

Od naše braće i sestara iz Rusije možemo puno naučiti o tome kako pružati podršku jedni drugima. Oni su nam u tome divan primjer. Razmotrimo iskustvo Sergeja i njegove žene Tatjane. Nakon što su policajci izvršili premetačinu u njihovom domu, odveli su ih na ispitivanje. Najprije su pustili Tatjanu i ona se vratila kući. Sergej kaže: “Čim je [Tatjana] došla kući, na vratima se pojavila jedna hrabra sestra. Kasnije nas je posjetilo još prijatelja, koji su nam pomogli da stan dovedemo u red.”

Sergej dodaje: “Uvijek sam volio Mudre izreke 17:17, gdje piše: ‘Pravi prijatelj pokazuje ljubav u svako doba i brat postaje u nevolji.’ Te mi riječi još više znače otkad doživljavam progon jer sam nemam dovoljno snage da se nosim s ovom situacijom. Jehova mi je dao neustrašive prijatelje koji su uvijek uz mene.” a

Budući da se suočavamo sa sve težim problemima, trebamo prijatelje na koje se možemo osloniti. A još ćemo ih više trebati tijekom velike nevolje. Zato dajmo sve od sebe da već sada jedni drugima budemo pravi prijatelji! (1. Petr. 4:7, 8).