Mudro se vladati u odnosu na svijet
Mudro se vladati u odnosu na svijet
“Mudro se vladajte prema onima koji su vani” (KOLOŠANIMA 4:5, St).
1. S čime su bili suočeni rani kršćani, i kakav je savjet Pavao dao skupštini u Kolosama?
RANI kršćani koji su živjeli u gradovima rimskog svijeta neprestano su se suočavali s idolopoklonstvom, nemoralnim traženjem zadovoljstava, te poganskim obredima i običajima. Oni koji su živjeli u Kolosama, gradu u zapadno-središnjoj Maloj Aziji, bez sumnje su se suočavali s obožavanjem božice-majke i spiritizmom domaćih Frigijaca, poganskom filozofijom grčkih doseljenika i judaizmom židovske kolonije. Apostol Pavao je savjetovao kršćanskoj skupštini da se ‘mudro vladaju’ prema takvima “koji su vani” (Kološanima 4:5, St).
2. Zašto se Jehovini svjedoci danas trebaju mudro vladati prema onima koji su vani?
2 Danas se Jehovini svjedoci susreću sa sličnim neispravnim običajima, i s još više toga. I oni, stoga, trebaju iskazivati mudrost u svom odnosu s onima koji su izvan prave kršćanske skupštine. Mnogi iz religioznih i političkih struktura kao i oni iz javnih medija protive im se. Neki od njih, bilo otvorenim napadima ili, što je češće slučaj, aluzijama, pokušavaju okaljati glas Jehovinih svjedoka i izazvati predrasude protiv njih. Baš kao što su rani kršćani bili nepravedno smatrani fanatičnom i čak opasnom “sektom”, Jehovini svjedoci su danas često žrtvom predrasuda i pogrešnih shvaćanja (Djela apostolska 24:14, NW; 1. Petrova 4:4).
Prevladati predrasude
3, 4. (a) Zašto svijet prave kršćane nikada neće voljeti, no što bismo trebali pokušati činiti? (b) Što je jedna autorica pisala o Jehovinim svjedocima zatočenim u nacističkom koncentracionom logoru?
3 Pravi kršćani ne očekuju da ih svijet voli, svijet koji je, prema riječima apostola Ivana, “u vlasti Zloga” (1. Ivanova 5:19, St). Unatoč tomu, Biblija potiče kršćane da nastoje pridobiti pojedince za Jehovu i njegovo čisto obožavanje. To činimo izravnim svjedočenjem, a također i svojim dobrim ponašanjem. Apostol Petar je napisao: “Vladajte se lijepo među poganima da bi u onome u čemu vas sada kleveću kao zločince, zbog vaših dobrih djela, kad ih promatraju, pomno hvalili Boga ‘na dan pohođenja’ ” (1. Petrova 2:12, St).
4 Autorica Sylvia Salvesen u svojoj knjizi Forgive—But Do Not Forget (Oprosti — ali ne zaboravi) kaže o ženama Svjedocima koje su bile s njom u nacističkom koncentracionom logoru: “Njih dvije, Käthe i Margarethe, kao i mnoge druge, puno su mi pomogle, ne samo svojom vjerom nego i praktičnim stvarima. Pribavile su nam prve čiste krpe za naše rane (...). Jednom riječju, našle smo se među ljudima koji su nam željeli dobro i koji su svoje prijateljske osjećaje pokazali svojim postupcima.” Kakvo divno svjedočanstvo od ‘onih koji su vani’!
5, 6. (a) Koje djelo Krist obavlja danas, i što ne bismo smjeli zaboraviti? (b) Kakav bi trebao biti naš stav prema ljudima iz svijeta, i zašto?
5 Svojim mudrim načinom vladanja prema onima koji su vani mnogo možemo učiniti u pravcu razbijanja predrasuda. Istina, živimo u vremenu kad naš vladajući Kralj, Krist Isus, odjeljuje ljude iz nacija, “kao pastir što razlučuje ovce od jaraca” (Matej 25:32). Ali nikada ne zaboravimo da je Krist Sudac; on je taj koji odlučuje tko su “ovce” a tko ‘jarci’ (Ivan 5:22).
6 To bi trebalo utjecati na naš stav prema onima koji nisu dio Jehovine organizacije. Možda ih smatramo svjetovnim ljudima, ali oni su dio svijeta čovječanstva koji je “Bog (...) tako ljubio (...) da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni” (Ivan 3:16, St). Daleko je bolje ljude smatrati potencijalnim ovcama nego uobraženo zaključiti da su jarci. Neki koji su se jednom nasilno protivili istini sada su predani Svjedoci. A mnogi od njih bili su najprije privučeni djelima dobrohotnosti, i to prije nego su se odazvali na bilo koje izravno svjedočenje. Vidi, naprimjer, sliku na 18. stranici.
Revni, a ne agresivni
7. Kakvu je kritiku uputio papa, no koje bismo pitanje mogli postaviti?
7 Papa Ivan Pavao II kritizirao je sekte u globalu, a posebno Jehovine svjedoke, kad je rekao: “Gotovo agresivna revnost s kojom neki traže nove pristaše, idući od kuće do kuće ili zaustavljajući prolaznike na uglovima ulica, sektaško je krivotvorenje apostolske i misionarske gorljivosti.” Moglo bi se postaviti pitanje: Ako je to što mi radimo “krivotvorenje apostolske i misionarske gorljivosti”, gdje se onda može pronaći prava revnost evangeliziranja? Zasigurno ne među katolicima, a isto tako ne među protestantima niti među članovima pravoslavnih crkava.
8. Kako bismo trebali provoditi svoje svjedočenje od kuće do kuće, nadajući se kakvom rezultatu?
8 No, usprkos tomu, kako bismo dokazali da je lažna bilo koja optužba o agresivnosti u našem svjedočenju, kad se obraćamo ljudima trebali bismo uvijek biti prijazni, puni poštovanja i uljudni. Učenik Jakov je pisao: “Je li tko mudar i razborit među vama? Neka dobrim življenjem pokaže svoja djela u mudroj blagosti” (Jakov 3:13, Duda-Fućak). Apostol Pavao nas opominje ‘da budemo neratoborni’ (Titu 3:2, DF). Naprimjer, umjesto da otvoreno osuđujemo vjerovanja osobe kojoj svjedočimo, zašto ne bismo pokazali istinsko zanimanje za njene nazore? Zatim osobi reci dobru vijest onako kako je sadržana u Bibliji. Ako usvajamo pozitivan pristup i pokazujemo dolično poštovanje prema ljudima s drugačijim vjerovanjima, pomoći ćemo im da budu raspoloženiji da saslušaju, pa će možda razabrati vrijednost biblijske poruke. Rezultat će biti da će neki možda doći i ‘hvaliti Boga’ (1. Petrova 2:12).
9. Kako možemo primijeniti savjet koji je Pavao dao (a) u Kološanima 4:5? (b) u Kološanima 4:6?
9 Apostol Pavao je savjetovao: “Mudro se vladajte prema onima koji su vani! Iskorišćujte prigodu!” (Kološanima 4:5, St). Objašnjavajući ovu posljednju rečenicu, J. B. Lightfoot je napisao: “Ne propuštati povoljnu prigodu da se kaže i učini ono što bi moglo unaprijediti Božju stvar.” (Naglašeno od nas.) Da, moramo biti spremni sa svojim riječima i djelima u pogodno vrijeme. Takva mudrost također uključuje izabiranje prikladnog vremena u danu za vršenje posjeta. Ako ljudi odbijaju našu vijest, je li to zato što je ne cijene ili zato što smo došli u vrijeme koje je vjerojatno nepogodno? Pavao je također pisao: “Neka vam riječ bude ljubezna, solju začinjena, da znadnete odgovoriti svakome kako treba!” (Kološanima 4:6, St). Zato je potrebno unaprijed promisliti i imati istinsku ljubav prema bližnjem. Uvijek ljubezno iznašajmo poruku Kraljevstva.
Puni poštovanja i “spremni na svako dobro djelo”
10. (a) Koji je savjet apostol Pavao dao kršćanima koji su živjeli na Kreti? (b) Na koji su način Jehovini svjedoci primjerni u slijeđenju Pavlovog savjeta?
10 Ne možemo se nagađati oko biblijskih načela. S druge strane, ne bismo bespotrebno trebali ulaziti u raspravu oko pitanja koja ne uključuju kršćanski integritet. Apostol Pavao je pisao: “Podsjećaj ih [kršćane na Kreti] da se podlažu poglavarstvima, vlastima, da slušaju, da budu spremni na svako dobro djelo, nikoga da ne pogrđuju, da budu neratoborni, popustljivi, da očituju svaku blagost prema svim ljudima” (Titu 3:1, 2, DF). Bibličar E. F. Scott pisao je o tom citatu: “Ne samo da kršćani trebaju slušati vlast nego i moraju biti spremni na svako dobro djelo. To (...) znači da, kad zahtijeva prigoda, kršćani trebaju biti među prvima u pokazivanju brige za opće dobro. Uvijek će negdje izbijati požari, pošasti, događat će se razne nesreće, kad će svi dobri građani željeti pomagati svojim bližnjima.” Mnogo se katastrofa događa po cijelom svijetu, i Jehovini svjedoci su među prvima na djelu pružanja pomoći. Oni ne pomažu samo svojoj braći, nego i onima koji su vani.
11, 12. (a) Kako bi kršćani trebali postupati prema vlastima? (b) Što uključuje podložnost vlastima kad se radi o gradnji Kraljevskih dvorana?
11 Taj isti citat iz Pavlovog pisma Titu naglašava i važnost usvajanja stava punog poštovanja prema vlastima. Mladi kršćani koji se zbog svog stava neutralnosti pojavljuju pred sucima trebali bi biti posebno pažljivi kako bi se mudro vladali prema onima koji su vani. Svojim izgledom, držanjem i načinom govora mogu ili doprinijeti ili naškoditi glasu Jehovinog naroda. Trebaju ‘onome koji traži čast podati čast’ i svoju obranu iznositi s dubokim poštovanjem (Rimljanima 13:1-7; 1. Petrova 2:17; 3:15).
12 ‘Vlasti’ uključuju mjesne vladine službenike. Sada kad se gradi sve više Kraljevskih dvorana, neizbježno je kontaktiranje s mjesnim vlastima. Starješine često nailaze na predrasude. Ali tamo gdje su predstavnici skupštine uspostavili dobar odnos s vlastima i surađivali s komisijom za gradsko planiranje utvrđeno je da se predrasude mogu razbiti. Često je lijepo svjedočanstvo dano ljudima koji su prethodno malo znali o Jehovinim svjedocima i njihovoj poruci ili o tome nisu znali ništa.
‘Ako je moguće, imajte mir sa svima’
13, 14. Koji je savjet Pavao dao kršćanima u Rimu, i kako ga možemo primijeniti u svom odnosu s onima koji su vani?
13 Pavao je dao sljedeći savjet kršćanima koji su živjeli u poganskom Rimu: “Nikome ne vraćajte zla za zlo; promišljajte o tom što je dobro pred svijem ljudima. Ako je moguće, koliko do vas stoji, imajte mir sa svijem ljudima. Ne osvećujte se za sebe, ljubazni, nego podajte mjesto gnjevu, jer stoji napisano: moja je osveta, ja ću vratiti, govori Gospodin. Ako je dakle gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga; ako je žedan, napoj ga; jer čineći to ugljevlje ognjeno skupljaš na glavu njegovu. Ne daj se zlu nadvladati, nego nadvladaj zlo dobrom” (Rimljanima 12:17-21).
14 Mi se, kao pravi kršćani, u svom odnosu prema onima koji su vani, neizbježno susrećemo s protivnicima. Pavao u gornjem citatu pokazuje kako je put mudrosti dobrohotnim postupcima nastojati nadvladati protivljenje. Tim izrazima dobrohotnosti, koji su poput ognjenog ugljevlja, može se rastopiti neprijateljstvo i privoljeti protivnika na dobrohotniji stav prema Jehovinom narodu, možda mu čak pobuditi zanimanje za dobru vijest. Kad se to dogodi, zlo je nadvladano dobrim.
15. Kada bi kršćani trebali biti posebno oprezni da se mudro vladaju prema onima koji su vani?
15 Vladati se mudro prema onima koji su vani naročito je važno u domovima gdje jedan od bračnih partnera još nije prihvatio istinu. Držanje biblijskih načela rezultira boljim muževima, boljim ženama, boljim očevima, boljim majkama i djecom koja su poslušnija i koja marljivije uče u školi. Nevjernik bi trebao moći vidjeti korisne posljedice koje biblijska načela ostavljaju kod vjernika. Tako neki mogu biti “pridobiveni bez riječi ponašanjem” predanih članova obitelji (1. Petrova 3:1, 2, St).
‘Činiti dobro svakome’
16, 17. (a) Kojim se žrtvama ugađa Bogu? (b) Kako bismo trebali ‘činiti dobro’ našoj braći kao i onima koji su vani?
16 Najveće dobro koje možemo učiniti svom bližnjem jest da mu donesemo poruku života i poučimo ga o pomirenju s Jehovom kroz Isusa Krista (Rimljanima 5:8-11). Stoga nam apostol Pavao govori: “Kroz njega [Krista] dakle da svagda prinosimo Bogu žrtvu hvale, to jest, plod usana koje priznaju [“daju javnu izjavu za”, NW] ime njegovo” (Jevrejima 13:15). Pavao dodaje: “A dobro činiti i davati milostinju ne zaboravljajte; jer se takovijem žrtvama ugadja Bogu” (Jevrejima 13:16). Pored našeg javnog svjedočenja, mi ne bismo smjeli zaboraviti “dobro činiti”. To je sastavni dio žrtava kojima se ugađa Bogu.
17 Prirodno je da činimo dobro svojoj duhovnoj braći, koja su možda emocionalno, duhovno, tjelesno ili materijalno u potrebi. Pavao je na to ukazao kad je pisao: “Dok imamo vremena da činimo dobro svakome, a osobito onima koji su s nama u vjeri” (Galaćanima 6:10; Jakov 2:15, 16). Međutim, ne bismo smjeli zaboraviti riječi: “Da činimo dobro svakome.” Čin dobrohotnosti prema rođaku, susjedu ili suradniku mogao bi mnogo doprinijeti slamanju predrasuda uperenih protiv nas i tome da se srce te osobe otvori za istinu.
18. (a) Koje bismo opasnosti trebali izbjegavati? (b) Kako možemo koristiti svoju kršćansku dobrotu kao potporu svom javnom djelu svjedočenja?
18 Da bismo to učinili, ne trebamo sklapati bliska prijateljstva s onima koji su vani. Takva su druženja potencijalno opasna (1. Korinćanima 15:33). A i nije nam namjera da budemo prijatelji sa svijetom (Jakov 4:4). Međutim, naša kršćanska dobrota može poduprijeti naše propovijedanje. U nekim zemljama postaje sve teže razgovarati s ljudima u njihovim domovima. Neke stambene zgrade zaštićene su pomoću uređaja koji nam priječe da stupimo u kontakt sa stanarima. U razvijenim zemljama telefon nudi mogućnost kao jedna grana propovijedanja. U mnogim zemljama može se provoditi svjedočenje na ulici. Međutim, u svim zemljama prijaznost, uljudnost, ljubaznost i spremnost pomaganja otvaraju mogućnosti za slamanje predrasuda i pružanje lijepog svjedočanstva.
Ušutkati protivnike
19. (a) Budući da mi ne nastojimo ugađati ljudima, što možemo očekivati? (b) Kako bismo se trebali truditi slijediti Danijelov primjer i primijeniti Petrov savjet?
19 Jehovini svjedoci nisu ti koji ugađaju ljudima, niti su oni koji se boje ljudi (Priče Salamunove 29:25; Efežanima 6:6). Oni u potpunosti shvaćaju da će, usprkos svim njihovim nastojanjima da budu primjerni porezni platiše i dobri građani, protivnici širiti zlobne laži i prezirno govoriti o njima (1. Petrova 3:16). Znajući to, oni pokušavaju oponašati Danijela, za koga su njegovi neprijatelji rekli: “Nećemo naći nikakva povoda protiv Daniela, osim da nađemo nešto protiv njega u zakonu njegova Boga” (Daniel 6:6, St). Nikad nećemo kompromitirati biblijska načela da bismo se dopali ljudima. S druge strane, ne tražimo da budemo mučenici. Trudimo se mirno živjeti i slijediti apostolski savjet: “Ovo je, naime, volja Božja: da čineći dobro ušutkate neosnovana govorkanja bezumnih ljudi” (1. Petrova 2:15, St).
20. (a) U što smo uvjereni, i kakvo nam je ohrabrenje dao Isus? (b) Kako možemo nastaviti mudro se vladati prema onima koji su vani?
20 Uvjereni smo da je naš stav odvojenosti od svijeta potpuno u skladu s Biblijom. Podupire ga povijest kršćana prvog stoljeća. Ohrabreni smo Isusovim riječima: “U svijetu ćete imati patnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet!” (Ivan 16:33, St). Mi se ne bojimo. “Pa tko će vam nauditi ako budete zaneseni za dobro? Štoviše, blago vama ako biste i trpjeli zbog pravednosti! ‘Nemojte se od njihove prijetnje ni zastrašiti ni zbuniti!’ Naprotiv, štujte u svojim srcima Krista kao Gospodina, uvijek spremni na odgovor svakomu tko vam zatraži razlog nade koja je u vama. Ali neka to bude blago i s poštovanjem” (1. Petrova 3:13-16, St). Postupajući na taj način, vladat ćemo se mudro prema onima koji su vani.
Za ponavljanje
□ Zašto se Jehovini svjedoci trebaju mudro vladati prema onima koji su vani?
□ Zašto se pravi kršćani nikada ne bi smjeli nadati da će ih svijet voljeti, ali što bi trebali pokušati činiti?
□ Kakav bi trebao biti naš stav prema ljudima iz svijeta, i zašto?
□ Zašto bismo trebali ‘činiti dobro’ ne samo našoj braći nego i onima koji su vani?
□ Kako nam mudro vladanje prema onima koji su vani može pomoći u našem javnom djelu svjedočenja?
[Pitanja]
[Slika na stranici 18]
Lijevo: Pravi kršćani u Francuskoj pomažu svojim bližnjima nakon poplave
[Slika na stranici 20]
Kršćanska djela dobrohotnosti mogu puno doprinijeti slamanju predrasuda
[Slika na stranici 23]
Kršćani bi trebali biti “spremni na svako dobro djelo”