SVE je započelo velikim razdorom unutar Poljske kalvinističke crkve. Jedna od važnijih spornih točaka bila je doktrina o Trojstvu. Vođe progresivnog pokreta unutar crkve odbacivali su tu doktrinu kao nebiblijsku. To je razljutilo crkvene vođe i dovelo do otcjepljenja tog pokreta od crkve.

Kalvinisti su te otpadnike nazivali arijancima, * no sljedbenici te nove grupe radije su sebe nazivali kršćanima ili Poljskom braćom. Ujedno su postali poznati kao socinijanci, a to su ime dobili po jednom Talijanu na kojeg su utjecala učenja Serveta, Leliu Sozziniu, čiji je nećak Faust Sozzini otputovao u Poljsku i postao istaknuti pripadnik tog pokreta.

U to je vrijeme poljski plemić Jan Sienieński želio toj novoj crkvi pružiti nešto što je nazvao “mirnim, osamljenim mjestom”, gdje bi mogla dalje jačati. Iskoristivši posebnu povlasticu dobivenu od kralja Poljske, Sienieński je osnovao gradić Raków, koji je kasnije postao centar socinijanizma u Poljskoj. Sienieński je stanovnicima Rakówa dao brojna prava, među kojima i pravo na slobodu obožavanja.

Taj novi grad privukao je brojne obrtnike, liječnike, apotekare, obične građane i plemiće različitih staleža. Osim njih, u grad su nagrnuli i svećenici iz Poljske, Litve, Transilvanije, Francuske, pa čak i iz Engleske. No nisu svi novopridošli doseljenici dijelili socinijanska vjerovanja; stoga je u naredne tri godine, od 1569. do 1572, Raków postao sjedište beskrajnih teoloških rasprava. S kakvim rezultatom?

Unutar samog socinijanskog pokreta došlo je do podjele, i to s jedne strane na one koji su prihvatili radikalnija gledišta i na one suzdržanije s druge strane. No unatoč tim neslaganjima, zajednička su im vjerovanja ostala prepoznatljiva. Odbacivali su Trojstvo; nisu krštavali novorođenčad; u pravilu nisu uzimali oružje, a često su odbijali državnu službu. * Usto su  nijekali postojanje pakla kao mjesta muka. Takvim su stavovima odbacivali uvriježene vjerske tradicije.

Svećenstvo Kalvinističke i Katoličke crkve pokrenulo je val snažnog protivljenja toj grupi, no socinijanski su svećenici iskoristili atmosferu vjerske tolerancije koju su zagovarali poljski kraljevi poput Sigismunda II Augusta i Stjepana Bátorya te su i dalje naučavali svoje ideje.

Kalvinistički prijevod Biblije, koji je u to vrijeme bio u širokoj upotrebi, nije zadovoljavao potrebe mnogih čitalaca. Ta Biblija nije bila prevedena s originalnih jezika, već je bila prijevod latinske Vulgate i jednog tada suvremenog francuskog prijevoda. “Vjerodostojnost i točnost misli žrtvovane su u korist ljepote stila”, kaže jedan stručnjak. Učinjene su mnoge greške. Stoga je ugledni izučavatelj po imenu Szymon Budny bio zamoljen da revidira taj prijevod. On je zaključio da bi puno lakše bilo napraviti potpuno novi prijevod nego prepravljati stari. Tako je negdje oko 1567. započeo s radom na tom projektu.

Radeći na tom prijevodu, Budny je kao nitko dotad u Poljskoj detaljno analizirao svaku riječ i sve njene moguće varijante. Kad je smisao hebrejskog teksta bilo teško prevesti na poljski, na marginama je pravio bilješke i u njima ukazivao na doslovni prijevod. U slučajevima kad je to bilo neophodno, kovao je nove riječi, no nastojao je koristiti jednostavni, svakodnevni jezik kojim se tada govorilo u Poljskoj. Želio je čitateljima podariti jedan vjerodostojan i točan prijevod Biblije.

Kompletan Budnyev prijevod Biblije objavljen je 1572. Međutim, izdavači tog djela iskrivili su njegov prijevod Grčkih pisama. Ne dozvolivši da ga to obeshrabri, Budny je počeo raditi na revidiranom izdanju i završio ga dvije godine kasnije. Budnyev sjajan prijevod Grčkih pisama bio je daleko bolji od prethodnih poljskih prijevoda. Osim toga, na mnoga je mjesta vratio božansko ime, Jehova.

Grad Raków, središte tog pokreta, postao je potkraj 16. stoljeća religiozno središte i mjesto okupljanja intelektualaca, a to je i ostao u naredna tri desetljeća 17. stoljeća. U tom su gradu vodeće ličnosti i pisci Poljske braće objavljivali svoje traktate i djela.

Izdavačka aktivnost Poljske braće počela je jačati oko 1600, kad je Raków dobio tiskarski stroj. Na tom tiskarskom stroju mogle su se tiskati i male rasprave i velike knjige, i to na nekoliko jezika. Kao jedan od centara tiskarske djelatnosti Raków se ubrzo mogao mjeriti s najvećim centrima te djelatnosti u Evropi. Računa se da je u narednih 40 godina objavljeno i tiskano na tom tiskarskom stroju preko 200 djela. Obližnja tvornica papira, u vlasništvu Poljske braće, snabdijevala je tiskaru kvalitetnim papirom potrebnim za tiskanje te literature.

Nije prošlo dugo, a Poljska su braća uvidjela da je njihovim suvjernicima, ali isto tako i drugima, potrebno obrazovanje. Zbog toga je 1602. bilo utemeljeno Sveučilište u Rakówu. U njemu su se školovali sinovi pripadnika Poljske braće, ali i katolički i protestantski dječaci. Iako je sveučilište bilo teološko sjemenište, u njemu se nije izučavala samo religija. U nastavni su program bili uvršteni i strani jezici, etika, ekonomija, povijest, pravo, logika, prirodne znanosti, matematika, medicina i tjelovježba. Sveučilište je imalo veliku biblioteku, koja se stalno povećavala zahvaljujući tamošnjem tiskarskom stroju.

Kako je 17. stoljeće prolazilo, činilo se da će razdoblje prosperiteta Poljske braće potrajati. Ipak, to nije bio slučaj.

Zbigniew Ogonowski, član Poljske akademije znanosti, objašnjava: “Potkraj tridesetih godina 17. stoljeća položaj arijanaca u Poljskoj počeo je naglo bivati sve nezavidniji.” Uzrok tome bile su sve odlučnije mjere koje je poduzimalo katoličko svećenstvo. Svećenstvo se služilo svim raspoloživim sredstvima kako bi diskreditiralo Poljsku braću, uključujući i klevete i lažne optužbe.  Njihovom je napadu pogodovala izmijenjena politička situacija u Poljskoj. Novi poljski kralj Sigismund III Vasa bio je neprijateljski raspoložen prema Poljskoj braći. Njegovi nasljednici, a pogotovo Ivan II Kazimir Vasa, također su podržavali Katoličku crkvu u njenim nastojanjima da onemogući djelovanje Poljske braće.

Do kulminacije je došlo kad je navodno nekolicina studenata sa sveučilišta namjerno oskvrnula križ. Taj je incident poslužio kao izgovor za uništenje glavnog centra Poljske braće. Vlasnika Sveučilišta u Rakówu parlamentarni je sud optužio za ‘širenje bezbožnosti’ zbog toga što je podupirao djelovanje Sveučilišta u Rakówu i rad tiskare. Poljska su braća optužena za djelatnost usmjerenu protiv postojećeg stanja u društvu, za sudjelovanje u orgijama i nemoralan način života. Prema odluci parlamenta, Sveučilište u Rakówu trebalo se zatvoriti, a tiskarski stroj i crkvu Poljske braće uništiti. Vjernicima je naređeno da napuste grad. Profesori sa sveučilišta protjerani su iz zemlje pod prijetnjom smrtne kazne. Neki pripadnici Poljske braće potražili su utočište u sigurnijim područjima kao što su Šleska i Slovačka.

Godine 1658. parlament je donio odluku prema kojoj su Poljska braća morala u roku od tri godine prodati svoju imovinu i napustiti zemlju. Kasnije je taj rok bio skraćen na dvije godine. Svatko tko bi nakon toga javno ispovijedao njihova vjerovanja, trebao je biti smaknut.

Neki socinijanci nastanili su se u Nizozemskoj, gdje su nastavili sa svojom tiskarskom djelatnošću. U Transilvaniji je jedna njihova skupština djelovala sve do početka 18. stoljeća. Sastanke su održavali do tri puta tjedno, a na njima su pjevali psalme, slušali propovijedi i čitali iz katekizma u kojem su bila objašnjena njihova vjerovanja. Da bi sačuvali čistoću skupštine, svoje su suvjernike ispravljali, opominjali, a ukoliko je bilo potrebno i izopćavali.

Poljska su braća bila istraživači Božje Riječi. Spoznali su neke dragocjene istine te ih bez ustručavanja prenosili drugima. Međutim, na kraju su se razišli po čitavoj Evropi, te im je bilo sve teže sačuvati jedinstvo. S vremenom su Poljska braća prestala postojati.