“SASVIM je sigurno da ljudima ne treba Bog da bi imali ispravna mjerila vrijednosti.” To je ustvrdila jedna agnostičarka. Rekla je da je svoju djecu odgojila tako da je u njih usadila visoka moralna mjerila, a ona su pak isto tako odgojila svoju djecu, usadivši u njih slična visoka mjerila — i to bez vjere u Boga.

Znači li to da nam vjera u Boga nije potrebna? Po svemu sudeći, ova je osoba mislila tako. A moramo se složiti i s time da osobe koje ne vjeruju u Boga ne moraju neminovno zbog toga biti loše osobe. Apostol Pavao govorio je o ‘ljudima iz nacija’ koji ne poznaju Boga, ali “po prirodi čine ono što je u zakonu” (Rimljanima 2:14). Svi ljudi — pa tako i agnostici — rađaju se sa savješću. Mnogi nastoje postupati u skladu sa svojom savješću, pa čak i ako ne vjeruju u Boga koji im je usadio taj urođeni smisao za ispravno i neispravno.

Međutim, čvrsta vjera u Boga — a to je ona koja se temelji na Bibliji — puno snažnije potiče ljude na činjenje dobra nego to čini sama savjest. Vjera utemeljena na Božjoj Riječi, Bibliji, školuje savjest, pa ona postaje osjetljivija prilikom razlučivanja ispravnog od neispravnog (Hebrejima 5:14). Pored toga, vjera dodatno jača ljude kad se nađu pod velikim pritiskom, što im omogućava da sačuvaju svoja visoka mjerila. Primjerice, u 20. su stoljeću mnoge zemlje potpale pod vlast iskvarenih političkih režima koji su prisilili inače poštene ljude da počine strašna zvjerstva. Međutim, oni koji su imali pravu vjeru u Boga odbili su kompromitirati svoja načela, pa čak i po cijenu vlastitog života. Osim toga, na Bibliji utemeljena vjera može promijeniti ljude. Ona može spasiti naizgled izgubljene živote te pomoći ljudima da ne počine ozbiljne greške. Pogledajmo neke primjere.

“Svojom ste vjerom postigli nemoguće.” Tim se riječima jedan sudac u Engleskoj obratio Johnu i Tanii prilikom donošenja odluke o čuvanju i odgoju njihove djece. U vrijeme kad su se državne ustanove počele baviti njihovim slučajem John i Tania živjeli su nevjenčano, a obiteljski im je život bio užasan. John se drogirao i kockao, a istovremeno se okrenuo i kriminalu kako bi mogao financirati svoje poroke. Zanemarivao je svoju djecu i njihovu majku. Kakvo se to “čudo” dogodilo?

John je jednog dana čuo kako njegov mali nećak priča o Raju. To ga je zainteresiralo, pa je počeo ispitivati dječakove roditelje ne bi li saznao nešto više. Roditelji tog dječaka su Jehovini svjedoci i pomogli su Johnu da sazna što Biblija govori o tome. Malo-pomalo John i Tania stekli su na Bibliji utemeljenu vjeru koja im je promijenila život. Vjenčali su se, i tako ozakonili svoju vezu, a ujedno su i nadvladali svoje poroke. Službenici državnih ustanova koji su došli vidjeti kakvo je stanje u njihovoj obitelji zatekli su nešto što je samo kratko vrijeme prije toga izgledalo nemoguće — sretnu obitelj i čist dom, jedno prikladno mjesto za odgoj djece. Sudac je bio u pravu kad je to “čudo” pripisao novopronađenoj vjeri Johna i Tanie.

Tisuće kilometara dalje od Engleske, na Bliskom istoku, jedna je mlada žena gotovo postala dio jedne veoma žalosne statistike. Namjeravala se razvesti i tako postati jedna od milijuna osoba koje godišnje okončaju svoj brak razvodom. Imala je dijete, a muž je bio dosta stariji od nje. Zbog toga su je rođaci nagovarali da se razvede i ona se zapravo već spremala to učiniti. Međutim, proučavala je Bibliju s jednom Jehovinom svjedokinjom. Kad je Svjedokinja saznala za situaciju u kojoj se našla ta žena, objasnila joj je kako Biblija gleda na brak — primjerice, da je brak dar od Boga, a ne nešto što se može olako odbaciti (Matej 19:4-6, 9). Žena je pomislila: ‘Baš je neobično da se ova žena, koja nas gotovo i ne pozna, trudi spasiti našu obitelj, dok je oni koji su mi bliski žele razoriti.’ Njena novostečena vjera pomogla joj je sačuvati brak.

Još jedna žalosna statistika vezana uz obiteljski život odnosi se na broj izvršenih abortusa. U jednom izvještaju Ujedinjenih naroda iznesena je procjena da se svake godine namjerno izvrši najmanje 45 milijuna abortusa. Svaki takav čin zapravo je tragedija. Biblijska spoznaja pomogla je jednoj ženi s Filipina da ne postane dio te statistike.

Ta je žena došla u kontakt s Jehovinim svjedocima, prihvatila brošuru za proučavanje Biblije pod naslovom Što Bog zahtijeva od nas? * i počela proučavati Bibliju. Nekoliko mjeseci kasnije objasnila je zašto je prihvatila biblijski studij. Kad su je Svjedoci prvi put posjetili bila je trudna, no sa suprugom se već dogovorila da će abortirati. Međutim, slika nerođenog djeteta na 24. stranici te brošure dirnula je njeno srce. Popratno biblijsko objašnjenje koje govori o tome da je život svet jer je ‘u Boga izvor života’, navelo ju je da zadrži bebu (Psalam 36:9). Sada je majka prekrasnog, zdravog djeteta.

U Etiopiji su dva bijedno odjevena čovjeka došla na sastanak Jehovinih svjedoka. Po završetku sastanka ljubazno im je pristupio jedan Svjedok i upoznao se s njima. Oni su od njega zatražili milostinju. Svjedok im je dao nešto bolje od novca. Potaknuo ih je da razvijaju vjeru u Boga, koja je “mnogo vrednija od zlata” (1. Petrova 1:7). Jedan od njih odazvao se tom pozivu i počeo proučavati Bibliju. To je promijenilo njegov život. Kako je njegova vjera rasla, prestao je pušiti, opijati se, voditi nemoralan život i koristiti kat (opojno stimulativno sredstvo). Prestao je prositi i naučio se izdržavati radom, te sada živi smislenim životom oslobođenim poroka.

U Italiji je jedan 47-godišnjak osuđen na deset godina zatvora i zadržan u sudskoj psihijatrijskoj bolnici. Jedan Jehovin svjedok koji smije ulaziti u zatvorske ustanove i pružati duhovnu pomoć zatvorenicima proučavao je s njim Bibliju. Čovjek  je brzo napredovao. Vjera je toliko promijenila njegov život da mu se sada ostali zatvorenici obraćaju za savjet kad ne znaju kako izaći na kraj sa svojim problemima. Njegova na Bibliji utemeljena vjera pomogla mu je zadobiti poštovanje, cijenjenje i povjerenje zatvorske uprave.

Proteklih godina novine stalno izvještavaju o građanskim ratovima u Africi. Naročito su jezivi izvještaji o dječacima koje se obučava za vojnike. Da bi bili lojalni isključivo frakciji za koju se bore, njih se drogira, okrutno se s njima postupa te ih se prisiljava da postupaju nehumano sa svojim rođacima. Je li na Bibliji utemeljena vjera dovoljno snažna da promijeni život tih dječaka? Pokazalo se da je, i to u najmanje dva slučaja.

Alex, iz Liberije, bio je ministrant u Katoličkoj crkvi. No u dobi od 13 godina priključio se jednoj zaraćenoj frakciji i postao ozloglašeni vojnik. U želji da u bitkama bude neustrašiv borac, počeo se baviti vračanjem. Alex je bio svjedok pogibije mnogih suboraca, no on je preživio. Prvi se put susreo s Jehovinim svjedocima 1997. i ustanovio da nisu prezrivo gledali na njega. Baš naprotiv, pomogli su mu da sazna kakvo je biblijsko gledište o nasilju. Alex je napustio vojsku. Njegova je vjera počela rasti, što je dovelo do toga da je poslušao biblijsku zapovijed koja glasi: “Neka se uklanja od onoga što je zlo i čini što je dobro; neka traži mir i ide za njim” (1. Petrova 3:11).

U to je vrijeme kroz grad u kojem sada živi Alex prolazio Samson, bivši vojnik. Taj je dječak nekad pjevao u crkvenom zboru, no 1993. postao je vojnik te se počeo drogirati, baviti spiritizmom i voditi nemoralan život. Demobiliziran je 1997. Samson je išao prema Monrovii, gdje se želio priključiti specijalnim postrojbama snaga sigurnosti, no prijatelj ga je nagovorio da počne proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima, uslijed čega je razvio na Bibliji utemeljenu vjeru. Zahvaljujući tome smogao je potrebnu odlučnost da prestane s ratobornim načinom života. Sada su i Alex i Samson miroljubivi ljudi koji vode moralan život. Bi li išta osim na Bibliji utemeljene vjere moglo promijeniti živote koji su toliko bili prožeti okrutnošću?

Ovo su samo neki od zaista mnogih primjera koje bi se moglo navesti i koji pokazuju kolika je snaga prave vjere utemeljene na Bibliji. To dakako ne znači da svatko tko samo tvrdi da vjeruje u Boga ujedno i živi u skladu s visokim biblijskim mjerilima. I doista, život kakav vode neki ateisti bolji je od života kakvog vode neki koji se izjašnjavaju kao kršćani. Razlog tome je što na Bibliji utemeljena vjera podrazumijeva puno više elemenata nego samo izjavu da se vjeruje u Boga.

Apostol Pavao rekao je da je vjera “zajamčeno očekivanje onoga čemu se tko nada, jasno dokazivanje stvarnosti iako ih se ne vidi” (Hebrejima 11:1). Stoga možemo reći da vjera uključuje snažno vjerovanje — temeljeno na neoborivim dokazima — u stvari koje se ne mogu vidjeti. To pogotovo znači da osoba koja vjeruje ne gaji ni najmanju sumnju u to da Bog postoji, da je zainteresiran za nas i da će blagosloviti one koji vrše njegovu volju. Apostol je ujedno rekao: “Onaj tko pristupa Bogu mora vjerovati da on postoji i da nagrađuje one koji ga usrdno traže” (Hebrejima 11:6).

Takva je vjera promijenila život Johnu, Tanii i ostalim osobama spomenutim u ovom članku. Sada se, kada trebaju donijeti neku odluku, s punim pouzdanjem obraćaju Božjoj Riječi, Bibliji, i u njoj traže vodstvo. Vjera im je pomogla da privremeno žrtvuju neke stvari da bi odbacili lakši, ali pogrešan način postupanja. Mada su različita, sva su iskustva imala isti početak. Netko od Jehovinih svjedoka proučavao je Bibliju s tim osobama, a one su s vremenom iskusile koliko su istinite biblijske riječi: “Božja riječ je živa i vrši snažan utjecaj” (Hebrejima 4:12). Snaga Božje Riječi pomogla je svakome od tih pojedinaca da izgradi snažnu vjeru koja je njegov život promijenila nabolje.

Jehovini svjedoci djeluju u preko 230 zemalja i otoka. Oni te potiču da počneš proučavati Bibliju. Zašto? Zato što su uvjereni da na Bibliji utemeljena vjera može i tvoj život umnogome promijeniti nabolje.