SAVAO je bjesnio na Isusove sljedbenike. Nezadovoljan progonstvom koje ih je već zadesilo u Jeruzalemu, u što je bilo uključeno i kamenovanje Stjepana, tražio je da se pritisak na njih sada pojača. “Još uvijek dišući prijetnjom i ubojstvom protiv (...) učenika, [Savao je] otišao prvosvećeniku i tražio od njega pisma za sinagoge u Damasku, kako bi sve koje nađe da pripadaju Putu, i muškarce i žene, okovane doveo u Jeruzalem” (Djela apostolska 9:1, 2).

Mora da je Savao na svom putu za Damask razmišljao kako da što djelotvornije izvrši zadatak za koji je bio ovlašten. Ovlaštenje koje je dobio od prvosvećenika nesumnjivo će mu osigurati suradnju vodećih ljudi velike židovske zajednice u tom gradu. Savao će zatražiti njihovu pomoć.

Zacijelo je Savlovo uzbuđenje bivalo sve veće dok se približavao svom odredištu. Putovanje od Jeruzalema do Damaska — a to je put od oko 220 kilometara, odnosno sedam do osam dana hoda — bilo je naporno. Iznenada je, negdje oko podneva, Savla zabljesnulo svjetlo puno jače od Sunčevog, i on je pao na zemlju. Čuo je glas koji mu se obratio na hebrejskom: “Savle, Savle, zašto me progoniš? Teško ti je opirati se protiv ostana.” “Tko si ti, Gospodine?” pitao je Savao. “Ja sam Isus, kojega ti progoniš”, čuo je odgovor. “Nego ustani i stani na svoje noge. Jer zato sam ti se učinio vidljivim, da te izaberem za poslužitelja i svjedoka kako onoga što si vidio tako i onoga što ću ti dati da vidiš s obzirom na mene; a izbavljat ću te od ovog naroda i od nacija, kojima te šaljem.” “Što da učinim, Gospodine?” pitao je Savao. “Ustani, nastavi svoj put u Damask, i ondje će ti se reći o svemu što ti je određeno učiniti” (Djela apostolska 9:3-6; 22:6-10; 26:13-17).

Savlovi su suputnici čuli glas, no nisu vidjeli onoga tko je govorio niti razumjeli ono što  je rekao. Svjetlo koje je zabljesnulo Savla bilo je toliko jako da on, nakon što je ustao, nije vidio, pa su ga morali voditi za ruku. “Tri dana nije ništa vidio, a nije ni jeo ni pio” (Djela apostolska 9:7-9; 22:11).

Savla je ugostio Juda, koji je živio u ulici po imenu Ravna * (Djela apostolska 9:11). Ta ulica — koja se na arapskom zove Darb al-Mustaqim — još uvijek je glavna ulica u Damasku. Zamisli što je sve moralo prolaziti kroz Savlovu glavu dok je boravio u Judinom domu. Ono što je doživio duboko ga je potreslo, a usto je još bio i slijep. Sada je imao vremena razmišljati o značenju tog događaja.

Progonitelj se suočio s onim što je odbacivao kao potpunu besmislicu. Pribijeni Gospodin Isus Krist — osuđen od najvišeg židovskog autoriteta te ‘prezren i odbačen između ljudi’ — živ je. Čak je zauzimao priznati položaj s desne strane Bogu, “u nepristupačnom svjetlu”! Isus jest Mesija. Stjepan i ostali kršćani bili su u pravu (Izaija 53:3; Djela apostolska 7:56; 1. Timoteju 6:16). Savao je bio potpuno u krivu jer se sam Isus poistovjetio s onima koje je Savao progonio! Kako se Savao, suočen s takvim dokazima, mogao i dalje “opirati (...) protiv ostana”? Čak i tvrdoglavi bik na kraju popušta i ide u smjeru u kojem ga njegov vlasnik usmjerava ostanom. To znači da bi Savao, odbijajući postupati u skladu s onim što je Isus tražio od njega, zapravo škodio samom sebi.

Budući da je Isus Mesija, nipošto nije mogao biti osuđen od Boga. Pa ipak, Jehova je dozvolio da Isus pretrpi najsramniju od svih smrti i da potpadne pod osudu Zakona: “Proklet [je] pred Bogom tko je obješen” (5. Mojsijeva 21:23). Isus je umro obješen na mučenički stup. Bio je proklet, no ne zbog svojih grijeha, koje nije imao, već zbog grešnosti čovječanstva. Savao je to kasnije objasnio: “Svi koji se oslanjaju na djela zakona nalaze se pod prokletstvom; jer je pisano: ‘Proklet je svatko tko ne ostaje u svim stvarima napisanima u svitku Zakona da bi ih vršio.’ Osim toga, da zakonom nitko nije proglašen pravednim pred Bogom očito je (...). Krist nas je kupnjom oslobodio od prokletstva Zakona postavši prokletstvo umjesto nas, jer je pisano: ‘Proklet je svatko tko je obješen na stup’” (Galaćanima 3:10-13).

Isusova je žrtva imala otkupnu vrijednost. Jehova je prihvaćanjem te žrtve simbolički pribio na stup Zakon i njegovo prokletstvo. Budući da je Savao postao svjestan te činjenice, mogao je mučenički stup, koji je “Židovima [bio] uzrok spoticanja”, smatrati ‘Božjom mudrosti’ (1. Korinćanima 1:18-25; Kološanima 2:14). Dakle, ako se spasenje ne može zaslužiti djelima zakona već je ono rezultat iskazivanja Božje nezaslužene dobrohotnosti prema grešnicima kakav je bio sam Savao, onda se mogućnost za spasenje otvorila i onima koji su bili izvan Zakona. Zbog toga je Isus slao Savla među neznabošce (Efežanima 3:3-7).

Ne znamo koliko je Savao u vrijeme svog obraćenja razumio od svega toga. Isus mu se (kasnije) ponovo obratio, i to možda više puta, te mu govorio o njegovoj misiji među nacijama. Osim toga, prošlo je nekoliko godina prije nego je Savao pod božanskim nadahnućem zapisao sve te događaje (Djela apostolska 22:17-21; Galaćanima 1:15-18; 2:1, 2). No, Savao je za svega nekoliko dana dobio daljnja uputstva od svog novog Gospodina.

Nakon što se pokazao Savlu, Isus se pokazao i Ananiji, rekavši mu: “Idi u ulicu koja se zove  Ravna, i u Judinoj kući potraži čovjeka po imenu Savao, iz Tarza. Jer on se upravo moli, i u viziji je vidio kako čovjek po imenu Ananija ulazi i polaže ruke na njega kako bi mu se vratio vid” (Djela apostolska 9:11, 12).

Budući da je Ananija čuo za Savla, razumljivo je zašto su ga te Isusove riječi začudile. Rekao je: “Gospodine, od mnogih sam čuo o tom čovjeku, kolika je zla nanio tvojim svetima u Jeruzalemu. I ovdje ima ovlaštenje od svećeničkih glavara da stavi u okove sve koji prizivaju tvoje ime.” Međutim, Isus je rekao Ananiji: “Idi, jer mi je ovaj čovjek izabrana posuda da nosi moje ime nacijama, a i kraljevima i Izraelovim sinovima” (Djela apostolska 9:13-15).

Umiren tim riječima Ananija je otišao tamo kamo ga je Isus uputio. Nakon što je pronašao Savla i pozdravio se s njim, položio je ruke na njega. “I odmah mu je [Savlu] s očiju spalo nešto kao ljuske, te mu se vratio vid”, stoji u izvještaju. Savao je sada bio spreman za daljnja uputstva. Ananijine su riječi potvrdile ono što je Savao vjerojatno već razumio iz Isusovih riječi: “Bog naših praotaca izabrao te da upoznaš njegovu volju i da vidiš Pravednika i čuješ glas iz njegovih usta, jer ćeš mu biti svjedok pred svim ljudima za ono što si vidio i čuo. I zašto sad oklijevaš? Ustani, krsti se i operi svoje grijehe prizivajući njegovo ime.” Kakav je bio rezultat? Savao je “ustao, i krstio se, te je uzeo hranu i ojačao se” (Djela apostolska 9:17-19; 22:12-16).

Po izvršenju povjerenog zadatka vjerni je Ananija, istom brzinom kojom je stupio na scenu, nestao s mjesta događaja i više ga se ne spominje. No Savao zapanjuje sve koji ga slušaju! Bivši progonitelj, koji je u Damask došao u namjeri da pohvata Isusove učenike, počeo je propovijedati u sinagogama i dokazivati da je Isus obećani Krist (Djela apostolska 9:20-22).

Susret do kojeg je došlo na Savlovom putu za Damask zaustavio je progonitelja u njegovim namjerama. Shvativši tko je Mesija, Savao je mogao mnoge predodžbe i proročanstva zapisana u Hebrejskim pismima primijeniti na Isusa. Svjesnost da mu se Isus pojavio i ‘položio ruke na njega’ te ga opunomoćio da bude “apostol nacijama” iz temelja je promijenila njegov život (Filipljanima 3:12; Rimljanima 11:13). Sada je, kao apostol Pavao, imao prednost i ovlaštenje koji će utjecati ne samo na ostatak njegovog zemaljskog života nego i na tok kršćanske povijesti.

Kada su godinama kasnije neki osporavali njegovo apostolstvo, Pavao je svoje ovlaštenje branio osvrnuvši se na ono što je doživio na putu za Damask. “Zar nisam apostol? Zar nisam vidio Isusa, našeg Gospodina?” pitao je. I nakon što je spomenuo da se uskrsnuli Isus pojavljivao pred drugima, Savao (Pavao) je rekao: “Posljednjem od svih pojavio se i meni kao nekom nedonoščetu” (1. Korinćanima 9:1; 15:8). Time što je dobio viziju Isusove nebeske slave, Savlu je takoreći prijevremeno iskazana čast koja se iskazuje prilikom rođenja, odnosno uskrsnuća, u duhovni život.

Savao je bio svjestan te prednosti te se trudio živjeti u skladu s njom. “Ja sam najmanji od apostola, i nisam dostojan zvati se apostolom, jer sam progonio Božju skupštinu”, rekao je. “Ali (...) [Božja] nezaslužena dobrohotnost prema meni nije se pokazala uzaludnom, nego sam se trudio više od svih [ostalih apostola]” (1. Korinćanima 15:9, 10).

Možda se i ti poput Savla sjećaš vremena kad si postao svjestan da trebaš mijenjati svoja dugogodišnja religiozna gledišta ukoliko želiš imati Božju naklonost. Nema sumnje da si bio veoma zahvalan Jehovi što ti je pomogao da upoznaš istinu. Kad je Savao vidio svjetlo i shvatio što se traži od njega, nije oklijevao to činiti. A taj je zadatak nastavio izvršavati revno i odlučno sve do kraja svog života na Zemlji. Kakvog li izvanrednog primjera za sve one koji u današnje vrijeme žele steći Jehovinu naklonost!