1. Kako je Isus prikazan na mnogim slikama u svijetu kršćanstva, i zašto to nije objektivno prikazivanje Isusa?

“NIKAD ga nitko nije vidio da se smije.” Tako je Isus opisan u jednom dokumentu u kojem se lažno tvrdi da ga je napisao neki rimski službenik iz drevnog doba. Taj dokument, koji je u svom sadašnjem obliku poznat već negdje od 11. stoljeća, navodno je utjecao na mnoge umjetnike. * Brojne slike prikazuju Isusa kao čovjeka ozbiljnog izgleda koji se rijetko smijao, ako je uopće i bilo takvih prilika. No ne bi se baš moglo reći da je to objektivno prikazivanje Isusa, jer Evanđelja ga opisuju kao srdačnog, dobrodušnog i vrlo osjećajnog čovjeka.

2. Na koji način možemo razvijati “isti misaoni stav kakav je imao Krist Isus”, i za što ćemo time biti osposobljeni?

² Očito je da, ako zaista želimo upoznati Isusa, moramo svoj um i svoje srce ispuniti točnim razumijevanjem o tome kakva je osoba doista bio Isus dok je bio na Zemlji. Istražimo stoga neke izvještaje iz Evanđeljâ koji nam pružaju uvid u “Kristov um” — odnosno u njegove osjećaje, zapažanja, misli i način rasuđivanja (1. Korinćanima 2:16). I pritom razmišljajmo o tome kako bismo mi mogli razvijati “isti misaoni stav kakav je imao Krist Isus” (Rimljanima 15:5). Na taj se način možemo još bolje osposobiti da u svom životu i u svom ophođenju s drugima slijedimo primjer koji nam je ostavio (Ivan 13:15).

3, 4. (a) Što je kontekst izvještaja iz Marka 10:13-16? (b) Kako je Isus reagirao kad su njegovi učenici pokušali spriječiti djecu da mu prilaze?

³ Isus je privlačio ljude. U mnogim su mu prilikama bez ustručavanja prilazili ljudi različite dobi i različitog porijekla. Razmotri slučaj koji je zapisan u Marku 10:13-16. Odigrao se potkraj njegove službe, dok je posljednji put išao prema Jeruzalemu, gdje ga je čekala mučna smrt (Marko 10:32-34).

⁴ Predstavi si tu scenu. Ljudi počinju dovoditi djecu, među kojom je bilo i dojenčadi, kako bi ih Isus blagoslovio. * Međutim, učenici pokušavaju spriječiti djecu da prilaze Isusu. Vjerojatno misle kako Isus sigurno ne želi da ga  tijekom tih presudnih tjedana još i djeca zamaraju. Ali varaju se. Kada Isus uviđa što učenici rade, nije mu drago. On zove djecu k sebi, govoreći: “Pustite djecu neka dolaze k meni; ne zaustavljajte ih” (Marko 10:14). Potom čini nešto što pokazuje da je njegovo ophođenje prožeto iskrenom nježnošću i ljubavlju. Izvještaj kaže: “Uzeo je djecu u naručje i blagoslivljao ih” (Marko 10:16). Djeca se očito osjećaju ugodno kada ih Isus brižno uzima u naručje.

5. Što nam izvještaj iz Marka 10:13-16 govori o Isusovoj osobnosti?

⁵ Ovaj nam kratak izvještaj mnogo govori o tome kakva je osoba bio Isus. Obrati pažnju na njegovu pristupačnost. Iako je na nebu zauzimao uzvišeni položaj, on nije nesavršenim ljudima djelovao zastrašujuće niti ih je omalovažavao (Ivan 17:5). Nije li značajno i to što su se uz njega čak i djeca osjećala ugodno? Sigurno ih ne bi privukao netko tko je hladan i neveseo i tko se nikada nije nasmiješio ili smijao! Isusu su pristupali ljudi različitih dobi zato što su osjetili da je srdačna, suosjećajna osoba i bili su uvjereni da ih neće odbiti.

6. Što starješine mogu poduzeti kako bi bili pristupačniji?

⁶ Razmišljajući o tom izvještaju, možemo se upitati: ‘Imam li ja Kristov um? Jesam li pristupačan?’ Tijekom ovih kritičnih vremena Božje ovce trebaju pristupačne pastire, ljude koji su kao “zaklon od vjetra” (Izaija 32:1, 2; 2. Timoteju 3:1). Starješine, ako nastojite biti srdačni, iskreno zainteresirani za svoju braću i ako ste spremni davati se za njihovu dobrobit, ona će osjetiti da vam je stalo do njih. Vidjet će to na izrazu vašeg lica, čuti u tonu vašeg glasa i uočiti to u vašem dobrohotnom ophođenju. Takva iskrena srdačnost i briga mogu stvoriti atmosferu povjerenja u kojoj će drugima, što uključuje i djecu, biti lakše pristupiti vam. Jedna kršćanka objašnjava zašto je mogla otvoreno razgovarati s jednim starješinom: “Razgovarao je sa mnom blago i suosjećajno. Da nije bilo tako, vjerojatno mu ne bih rekla ni riječ. Uz njega sam se osjećala sigurno.”

7. (a) Kako je Isus pokazao da je obziran prema drugima? (b) Što bi lako mogao biti razlog zašto je Isus slijepcu postepeno vraćao vid?

⁷ Isus je bio obziran. Uzimao je u obzir osjećaje drugih ljudi. Već sam pogled na bolesne ljude toliko ga je duboko dirnuo da im je želio olakšati patnje (Matej 14:14). Osim toga, uzimao je u obzir ograničenja i potrebe drugih (Ivan 16:12). Jednom su mu prilikom ljudi doveli nekog slijepog čovjeka i preklinjali Isusa da ga izliječi. On je tom čovjeku vratio vid, no učinio  je to postepeno. Čovjek je najprije tek nejasno vidio ljude — vidio je “nešto što izgleda kao stabla, ali hodaju”. A zatim mu je Isus u potpunosti vratio vid. Zašto je postepeno liječio tog čovjeka? Lako je moguće da je to učinio zato da bi se čovjek, koji je tako dugo bio naviknut na tamu, mogao priviknuti na šok kada iznenada vidi sunčanu svjetlost i složeni svijet oko sebe (Marko 8:22-26).

8, 9. (a) Što se dogodilo ubrzo nakon što su Isus i njegovi učenici ušli u područje Dekapolisa? (b) Opiši kako je Isus izliječio gluhog čovjeka.

⁸ Razmotri i događaj koji se odigrao nakon Pashe 32. n. e. Isus i njegovi učenici ušli su u područje Dekapolisa, istočno od Galilejskog mora. Tamo ih je ubrzo pronašlo veliko mnoštvo ljudi koji su doveli k Isusu mnoge bolesne i nemoćne, a on ih je sve izliječio (Matej 15:29, 30). Međutim, zanimljivo je da je jednog čovjeka Isus izdvojio i posvetio mu posebnu pažnju. Evanđelist Marko, jedini koji je zabilježio taj događaj, izvještava što se dogodilo (Marko 7:31-35).

⁹ Taj je čovjek bio gluh i jedva je govorio. Možda je Isus osjetio da je taj čovjek bio naročito napet ili zbunjen. Zatim je Isus učinio nešto pomalo neobično. Izveo je čovjeka iz mnoštva i odveo ga na stranu, na neko osamljeno mjesto. Zatim je pomoću određenih znakova čovjeku dao do znanja što namjerava učiniti. “Stavio [je] svoje prste u njegove uši i, nakon što je pljunuo, dotaknuo mu je jezik” (Marko 7:33). Zatim je Isus pogledao prema nebu i uzdahnuo kao da se moli. Te su znakovite geste čovjeku govorile: ‘Za ovo što ću ti sada učiniti zaslužna je Božja sila.’ Na kraju je Isus rekao: “Otvori se” (Marko 7:34). Nato je čovjeku bio vraćen sluh i mogao je normalno govoriti.

10, 11. Kako možemo biti obzirni prema osjećajima drugih u skupštini? u obitelji?

¹⁰ Kakvu je samo obzirnost Isus pokazivao prema drugima! Bio je uviđavan prema njihovim osjećajima, a ta ga je suosjećajna obzirnost poticala da postupa na način kojim neće povrijediti njihove osjećaje. Bilo bi dobro da i mi, kao kršćani, u tom pogledu razvijamo Kristov um i pokazujemo ga. Biblija nas savjetuje: “Svi budite jednake misli, pokazujte suosjećanje, imajte bratsku naklonost, budite puni duboke samilosti, ponizni” (1. Petrova 3:8). To svakako zahtijeva od nas da u svom načinu govora i postupanja uzimamo u obzir tuđe osjećaje.

¹¹ U skupštini možemo pokazivati obzirnost prema osjećajima drugih tako da poštujemo njihovo dostojanstvo, ophodeći se s njima onako kako bismo željeli da se oni ophode s nama (Matej 7:12). Između ostalog, to znači da trebamo paziti na ono što kažemo, ali i na način kako to kažemo (Kološanima 4:6). Ne zaboravi da ‘nesmotrene riječi mogu probosti kao mač’ (Priče Salamunove 12:18, St). A kako je u obitelji? Muž i žena koji se istinski vole međusobno pokazuju obzirnost prema osjećajima  drugoga (Efežanima 5:33). Izbjegavaju grube riječi, stalno kritiziranje i zajedljiv sarkazam — što može toliko raniti osjećaje drugoga da se kasnije ne daju tako lako izliječiti. Djeca također imaju osjećaje i roditelji koji vole svoju djecu uzimaju to u obzir. Kada je djecu potrebno ukoriti, takvi roditelji čine to na način kojim će pokazati da poštuju dostojanstvo svoje djece i kojim će ih poštedjeti bespotrebne neugodnosti * (Kološanima 3:21). Pokazujući takvu obzirnost prema drugima, dajemo do znanja da imamo Kristov um.

12. Zašto se može reći da je Isus imao uravnoteženo, realno gledište o svojim učenicima?

¹² Isus je imao uravnoteženo, realno gledište o svojim učenicima. On je vrlo dobro znao da nisu savršeni. Na koncu, mogao je čitati srca ljudi (Ivan 2:24, 25). Pa ipak, on ih nije promatrao samo kroz nedostatke, već je gledao na njihova dobra svojstva. I vidio je u njima sposobnosti i talente koji još nisu došli do izražaja, jer to su bili ljudi koje je Jehova privukao (Ivan 6:44). Isusov način ophođenja s njegovim učenicima jasno je pokazao da ima pozitivan stav prema njima. Prije svega, pokazao je da im je spreman vjerovati.

13. Kako je Isus pokazao da vjeruje svojim učenicima?

¹³ Kako je Isus pokazao to povjerenje? Odlazeći sa Zemlje, svojim je pomazanim učenicima povjerio tešku odgovornost. Predao im je u ruke odgovornost da vode brigu o interesima njegovog Kraljevstva diljem svijeta (Matej 25:14, 15; Luka 12:42-44). Tijekom svoje službe, čak i u malim stvarima i na neizravne načine, pokazao je da im vjeruje. Kada je čudom umnožio hranu da bi nahranio mnoštvo ljudi, svojim je učenicima povjerio odgovornost da podijele hranu (Matej 14:15-21; 15:32-37).

14. Kako bi u kratkim crtama prepričao izvještaj iz Marka 4:35-41?

¹⁴ Razmotri i izvještaj iz Marka 4:35-41. Tom su se prilikom Isus i njegovi učenici ukrcali na brod i plovili Galilejskim morem na istok. Nedugo nakon što su se otisnuli od obale, Isus je legao i čvrsto zaspao u stražnjem dijelu broda. Međutim, ubrzo se “podigao (...) jak olujni vjetar”. Takve oluje nisu bile ništa neobično za Galilejsko more. Budući da se nalazi dosta nisko (oko 200 metara ispod morske razine), zrak je tamo mnogo topliji nego u okolnom području i zbog toga dolazi do poremećaja u atmosferi. Pored toga, dolinom Jordana pušu jaki vjetrovi koji se spuštaju s gore Hermona na sjeveru. Bonaca se već sljedećeg trenutka lako može pretvoriti u strahovitu oluju. Razmisli o tome: Isus je nesumnjivo znao da su oluje česta pojava, jer je odrastao u Galileji. Pa ipak je mirno zaspao, uzdajući se u sposobnosti svojih učenika, od kojih su neki bili ribari (Matej 4:18, 19).

15. Kako možemo oponašati Isusa s obzirom na njegovu spremnost da vjeruje svojim učenicima?

¹⁵ Možemo li mi oponašati Isusa s obzirom na njegovu spremnost da vjeruje svojim učenicima? Neki imaju problema s povjeravanjem odgovornosti drugima. Oni su ti koji uvijek moraju, da se tako izrazimo, imati kormilo u ruci. Možda razmišljaju ovako: ‘Ako hoću da se nešto napravi kako treba, onda to moram napraviti sam!’ No ako sve moramo raditi sami, tada smo u opasnosti da se posve iscrpimo i da možda vrijeme koje bismo mogli provesti sa svojom obitelji bespotrebno trošimo na druge stvari. Osim toga, ako drugima ne povjeravamo odgovarajuće zadatke i odgovornosti, možda  ih time sprečavamo da steknu potrebno iskustvo i znanje. Bilo bi mudro naučiti imati povjerenja u druge i povjeravati im određene odgovornosti. Trebamo biti iskreni prema sebi i pitati se: ‘Imam li Kristov um i kad je to u pitanju? Da li rado povjeravam drugima određene zadatke, s povjerenjem da će dati sve od sebe?’

16, 17. Kako je Isus ohrabrio svoje apostole posljednje noći svog života na Zemlji premda je znao da će ga napustiti?

¹⁶ Isus je u još jednom važnom pogledu pokazao da ima pozitivno gledište o svojim učenicima. Pokazao im je da ima pouzdanja u njih. Ohrabrujuće riječi koje je uputio svojim apostolima posljednje noći svog života na Zemlji jasno su to pokazale. Zapazi što se dogodilo.

¹⁷ Isus je imao vrlo ispunjenu večer. Pružio je svojim apostolima zoran primjer poniznosti tako što im je oprao noge. Nakon toga održao je večeru koja se otada trebala održavati u znak sjećanja na njegovu smrt. Potom su se apostoli ponovno upustili u žestoku raspravu oko toga kojeg bi se od njih trebalo smatrati najvećim. Strpljiv kao i uvijek, Isus ih nije izgrdio, već je razgovarao s njima. Rekao im je što će se uskoro dogoditi: “Svi ćete se vi ove noći spotaknuti u vezi sa mnom, jer je pisano: ‘Udarit ću pastira, i ovce iz stada raspršit će se’” (Matej 26:31; Zaharija 13:7). Znao je da će ga njegovi najbliži suradnici napustiti onda kad mu bude potrebna pomoć. No unatoč tome, on ih nije osudio. Baš naprotiv, rekao im je: “Ali nakon svog uskrsnuća poći ću ispred vas u Galileju” (Matej 26:32). Da, uvjerio ih je da ih neće napustiti, bez obzira na to što će oni napustiti njega. Nakon što ova teška kušnja prođe, ponovno će se susresti s njima.

18. Koji je težak zadatak Isus povjerio svojim učenicima u Galileji, i kako su ga apostoli izvršavali?

¹⁸ Isus je održao riječ. Uskrsnuli se Isus kasnije u Galileji pokazao 11-orici vjernih apostola, koji su se očito bili okupili s još mnogim drugima (Matej 28:16, 17; 1. Korinćanima 15:6). Tamo im je Isus povjerio težak zadatak: “Idite dakle i načinite učenike od ljudi iz svih naroda, krsteći ih u ime Oca i Sina i svetog duha, učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio” (Matej 28:19, 20). U knjizi Djela apostolska nalazimo jasne dokaze da su apostoli izvršavali taj zadatak. Vjerno su predvodili u djelu propovijedanja dobre vijesti u prvom stoljeću (Djela apostolska 2:41, 42; 4:33; 5:27-32).

19. Što učimo o Kristovom umu na temelju onoga što je Isus učinio nakon svog uskrsnuća?

¹⁹ Što nam ovaj znakovit izvještaj govori o Kristovom umu? Isus je vidio najgore strane svojih apostola, a ipak ih je ‘ljubio do kraja’ (Ivan 13:1). Dao im je do znanja da, unatoč njihovim nedostacima, vjeruje u njih. Zapazi i to da oni nisu iznevjerili povjerenje koje im je Isus ukazao. To što je pokazao pouzdanje i vjeru u njih sigurno im je dalo snage da u srcu budu odlučni izvršiti zadatak koji im je zapovjedio da izvršavaju.

20, 21. Kako možemo pokazati da pozitivno gledamo na svoje suvjernike?

²⁰ Kako mi možemo u tom pogledu pokazivati Kristov um? Nemoj imati pesimističan stav prema svojim suvjernicima. Ako misliš samo najgore, tvoje će riječi i tvoji  postupci vrlo vjerojatno to i pokazati (Luka 6:45). No Biblija nam kaže da ljubav “sve vjeruje” (1. Korinćanima 13:7). Ljubav je pozitivna, a ne negativna. Ona ne ruši, već izgrađuje. Ljudi će prije reagirati na ljubav i ohrabrenje nego na zastrašivanje. Izražavajući pouzdanje u druge, možemo ih izgrađivati i hrabriti (1. Solunjanima 5:11). Ako poput Krista u pozitivnom svjetlu gledamo na svoju braću, onda ćemo svojim ophođenjem djelovati izgrađujuće na njih i izvući iz njih ono najbolje.

²¹ Razvijanje i pokazivanje Kristovog uma ne svodi se samo na oponašanje određenih stvari koje je Isus činio već zahtijeva da se ide dublje od toga. Kao što je spomenuto u prethodnom članku, ako uistinu želimo postupati poput Isusa, najprije moramo naučiti gledati na stvari poput njega. Evanđelja nam pružaju mogućnost da razmotrimo još jedan aspekt njegove osobnosti, njegovih misli i osjećaja s obzirom na zadatak koji mu je bio dodijeljen, o čemu će govoriti naš sljedeći članak.