1, 2. Što je Jehova smatrao da u svojoj Riječi treba otkriti o Isusu?

KAKO je izgledao Isus? Kakve je boje bila njegova kosa? put? oči? Koliko je bio visok? Koliko težak? Umjetnički prikazi Isusa kroz stoljeća su varirali od onih razumnih pa do posve nerealnih. Neki su ga prikazivali kao muževnog i vitalnog, a drugi pak kao slabašnog i blijedog.

² Međutim, Biblija ne skreće pažnju na Isusov izgled. Umjesto toga, Jehova je smatrao da je potrebno otkriti nešto daleko važnije: kakva je osoba bio Isus. Izvještaji iz Evanđeljâ otkrivaju nam ne samo što je Isus govorio i činio već i ono što se krilo iza riječi i postupaka — dubinu njegovih osjećaja i njegov način razmišljanja. Ta nam četiri nadahnuta izvještaja omogućuju da pomno promotrimo ono što je apostol Pavao nazvao ‘Kristovim umom’ (1. Korinćanima 2:16). Za nas je važno upoznati Isusove misli, osjećaje i osobnost. Zašto je to važno? Iz najmanje dva razloga.

3. Kakav uvid možemo steći poznavanjem Kristovog uma?

³ Kao prvo, poznavanjem Kristovog uma možemo u određenoj mjeri steći uvid u um Jehove Boga. Isus je tako blisko poznavao svog Oca da je mogao reći: “Nitko ne zna tko je Sin,  osim Oca; i nitko ne zna tko je Otac, osim Sina, i onoga kome ga Sin hoće otkriti” (Luka 10:22). Isus time kao da je želio reći: ‘Ako želite saznati kakav je Jehova, promatrajte mene’ (Ivan 14:9). Prema tome, proučavajući ono što Evanđelja otkrivaju o Isusovom načinu razmišljanja i o njegovim osjećajima, saznajemo ustvari kako Jehova razmišlja i što osjeća. Ta nam spoznaja pomaže da se približimo svom Bogu (Jakov 4:8).

4. Što moramo najprije naučiti ako želimo doista postupati poput Krista, i zašto?

⁴ Kao drugo, ako upoznamo Kristov um, to nam pomaže da ‘točno slijedimo njegove stope’ (1. Petrova 2:21). Slijediti Isusa ne znači samo ponavljati njegove riječi i oponašati njegova djela. Budući da misli i osjećaji utječu na govor i postupke, slijeđenje Krista zahtijeva od nas da razvijamo isti “misaoni stav” kakav je on imao (Filipljanima 2:5). Drugim riječima, ako želimo doista postupati poput Krista, onda najprije moramo naučiti razmišljati kao on i gajiti osjećaje kakve je on imao, odnosno u onoj mjeri u kojoj to kao nesavršeni ljudi najbolje možemo. Stoga krenimo uz pomoć pisaca Evanđeljâ u pomno razmatranje Kristovog uma. Najprije ćemo razmotriti faktore koji su utjecali na Isusov način razmišljanja i na njegove osjećaje.

5, 6. (a) Kakav utjecaj mogu vršiti na nas osobe s kojima se družimo? (b) U čijem se društvu nalazio Božji prvorođeni Sin dok je, prije dolaska na Zemlju, bio na nebu, i kako je to utjecalo na njega?

⁵ Osobe s kojima se blisko družimo mogu, na dobar ili loš način, utjecati na nas, na naše misli, osjećaje ili postupke * (Priče Salamunove 13:20). Razmisli o društvu u kojem se Isus nalazio dok je, prije dolaska na Zemlju, bio na nebu. Ivanovo Evanđelje skreće pažnju na Isusovo predljudsko postojanje, tijekom kojeg je služio kao Božja “Riječ”, ili Govornik. Ivan kaže: “U početku bila je Riječ, i Riječ je bila kod Boga, i Riječ je bila bog. On je u početku bio kod Boga” (Ivan 1:1, 2). Budući da je Jehova bez početka, kada se kaže da je Riječ od ‘početka’ bila kod Boga, time se vjerojatno ukazuje na početak Božjih stvaralačkih djela (Psalam 90:2). Isus je “prvorođenac svega stvorenja”. Stoga je postojao prije nego što su stvorena druga duhovna stvorenja i materijalni svemir (Kološanima 1:15; Otkrivenje 3:14).

⁶ Prema nekim znanstvenim procjenama materijalni svemir postoji već najmanje 12 milijardi godina. Ako su te procjene i približno točne, to znači da je Božji prvorođeni Sin vjekovima bio u bliskom društvu svog Oca prije nego što je stvoren Adam. (Usporedi Miheja 5:2.) Tako se među njima razvila duboka i ljubavlju prožeta veza. Ovaj prvorođeni Sin u svom predljudskom postojanju opisan je kako, u ulozi personificirane mudrosti, kaže: “Bijah [Jehovi] milina svaki dan, i veseljah se pred njim svagda” (Priče Salamunove 8:30). To što je nebrojene vjekove proveo u bliskom društvu osobe koja je Izvor ljubavi sasvim je sigurno duboko utjecalo na Božjeg Sina! (1. Ivanova 4:8). On je upoznao misli, osjećaje i puteve svog Oca i odražavao ih onako kako to nitko drugi ne bi mogao (Matej 11:27).

7. Što je jedan od razloga zbog kojih je bilo neophodno da Božji prvorođeni Sin dođe na Zemlju?

⁷ Božji je Sin trebao još učiti, jer je Jehovin naum bio da ga osposobi da bude samilostan Prvosvećenik koji može “suosjećati s našim slabostima” (Hebrejima 4:15). Udovoljiti preduvjetima koje ta uloga zahtijeva jedan je od razloga zašto je Sin došao kao čovjek na Zemlju. Ovdje je Isus, kao čovjek od krvi i mesa, bio izložen okolnostima i utjecajima koje je dotada samo promatrao s neba. Sada je mogao iz prve ruke iskusiti ljudske osjećaje. Bilo je prilika kad je osjećao umor, žeđ i glad (Matej 4:2; Ivan  4:6, 7). Štoviše, prošao je svakojake nevolje i patnje. Na taj način “naučio se poslušnosti” i postao potpuno sposoban za svoju ulogu Prvosvećenika (Hebrejima 5:8-10).

8. Što nam je poznato o ranom periodu Isusovog života na Zemlji?

⁸ Kakva je iskustva Isus stekao tijekom ranog perioda svog života na Zemlji? Izvještaj o njegovom djetinjstvu vrlo je sažet. Ustvari, samo su Matej i Luka izvijestili o događajima koji su povezani s njegovim rođenjem. Pisci Evanđeljâ znali su da je Isus živio na nebu prije nego što je došao na Zemlju. To je predljudsko postojanje moglo bolje nego bilo što drugo objasniti kakav je čovjek postao. Pa ipak, Isus je u svakom pogledu bio čovjek. Iako savršen, ipak je morao rasti od dojenačke dobi kroz djetinjstvo i adolescenciju do odrasle dobi, i čitavo je to vrijeme morao učiti (Luka 2:51, 52). Biblija otkriva izvjesne pojedinosti o ranom periodu Isusovog života koje su nesumnjivo utjecale na njega.

9. (a) Po čemu se može zaključiti da je Isus rođen u siromašnoj obitelji? (b) U kakvim je uvjetima Isus vjerojatno odrastao?

⁹ Po svemu sudeći, Isus je bio rođen u siromašnoj obitelji. To se može zaključiti po žrtvi koju su Josip i Marija donijeli u hram nekih 40 dana nakon Isusovog rođenja. Umjesto da donesu mladog ovna za žrtvu paljenicu i mladog goluba ili grlicu kao žrtvu za grijeh, oni su donijeli ili “par grlica ili dva mlada goluba” (Luka 2:24). Prema Mojsijevom zakonu takva je žrtva bila predviđena za siromašne (3. Mojsijeva 12:6-8). S vremenom se njihova skromna obitelj povećala. Nakon čudesnog Isusovog rođenja, Josip i Marija prirodnim su putem dobili još najmanje šestero djece (Matej 13:55, 56). Prema tome, Isus je odrastao u velikoj obitelji, vjerojatno u skromnim uvjetima.

10. Iz čega je vidljivo da su Marija i Josip bili bogobojazni ljudi?

¹⁰ Isusa su odgajali bogobojazni roditelji koji su se brinuli za njega. Njegova je majka Marija bila izuzetna žena. Sjeti se da je anđeo Gabrijel, upućujući joj pozdrav, rekao: “Zdravo, visoko povlaštena, Jehova je s tobom” (Luka 1:28). Josip je također bio pobožan čovjek. Svake je godine u vrijeme Pashe vjerno odlazio na put do Jeruzalema dug 150 kilometara. Marija je putovala s njim, premda su samo muškarci bili dužni činiti to (2. Mojsijeva 23:17; Luka 2:41). Na jednom takvom putovanju su Josip i Marija nakon pomnog traženja pronašli 12-godišnjeg Isusa u hramu među učiteljima. Isus je svojim zabrinutim roditeljima rekao: “Zar niste znali da moram biti u domu svog Oca?” (Luka 2:49). ‘Otac’ — mora da je mladom Isusu ta riječ u sebi nosila toplinu i pozitivan prizvuk. U prvom redu, očito mu je bilo rečeno da je Jehova njegov pravi Otac. A osim toga, Josip je sigurno bio dobar poočim Isusu. Jehova ni u kom slučaju ne bi izabrao nekog grubog ili okrutnog čovjeka da odgaja njegovog ljubljenog Sina!

11. Koji je zanat Isus izučio, i što je bavljenje tim zanatom u biblijska vremena zahtijevalo?

¹¹ Tijekom vremena koje je proveo u Nazaretu Isus je izučio tesarski zanat, vjerojatno od svog poočima Josipa. Isus je tako dobro ovladao tim zanatom da su ga ljudi nazivali “tesar”  (Marko 6:3). U biblijska su vremena tesari radili na izgradnji kuća, izrađivanju namještaja (naprimjer stolova, stolica i klupa) i alata za obrađivanje zemlje. U svom djelu Dijalog s Trifonom, Justin Mučenik, koji je živio u drugom stoljeću n. e., napisao je o Isusu sljedeće: “Kad je bio među ljudima, imao je običaj raditi kao tesar, izrađujući plugove i jarmove.” To nije bio lak posao, jer tesari u drevno doba vjerojatno nisu mogli kupiti drvo. Vjerojatnije je da su odlazili u šumu i izabrali neko stablo, posjekli ga sjekirom, a zatim drvo dopremili kući. Stoga je Isus mogao znati kakav je izazov zarađivati za život, raditi s mušterijama i spajati kraj s krajem.

12. Što nam ukazuje na to da je Josip vjerojatno umro prije Isusa, i što je to značilo za Isusa?

¹² Isus je, kao najstariji sin, vjerojatno pomagao u zbrinjavanju obitelji, naročito zato što je Josip izgleda umro prije Isusa. * U časopisu Zion’s Watch Tower (Sionska kula stražara) od 1. siječnja 1900. stajalo je sljedeće: “Predaja kaže da je Josip umro dok je Isus još bio mlad te da je on preuzeo tesarski zanat i izdržavao obitelj. U izvjesnoj mjeri to potvrđuje i svjedočanstvo iz Biblije, u kojoj je sam Isus nazvan tesarem te se spominju njegova majka i braća, ali ne i Josip (Marko 6:3). (...) Stoga je lako moguće da je dugačak period od osamnaest godina svog života, od vremena kada se odigrao događaj [zabilježen u Luki 2:41-49] pa do svog krštenja, naš Gospodin proveo u izvršavanju svakodnevnih životnih obaveza.” Marija i njezina djeca, a među njima i Isus, vjerojatno su znali koliko boli smrt voljenog supruga i oca.

13. Zašto se može reći da je Isus na početku svoje službe posjedovao spoznaju, uvid i dubinu osjećaja kakve nitko drugi od ljudi nije mogao imati?

¹³ Očito, Isus nije odrastao živeći lagodnim životom. Naprotiv, na svojoj je koži osjetio kako izgleda život običnih ljudi. Zatim je 29. n. e. došlo vrijeme da Isus izvrši božanski zadatak koji ga je čekao. Ujesen te godine krstio se u vodi te je bio rođen kao duhovni Božji Sin. ‘Nebo mu se otvorilo’, što očito znači da se sada mogao sjetiti svog predljudskog života na nebu, zajedno s mislima i osjećajima koji su bili sastavni dio tog života (Luka 3:21, 22). Stoga je Isus, kada je krenuo u svoju službu, posjedovao spoznaju, uvid i dubinu osjećaja kakve nitko drugi od ljudi nije mogao imati. Zato su pisci Evanđeljâ s dobrim razlogom najveći dio svojih zapisa posvetili događajima iz Isusove službe. Pa ipak nisu mogli zapisati sve što je rekao i učinio (Ivan 21:25). No ono što su bili nadahnuti zapisati omogućuje nam da pomno promotrimo um najvećeg čovjeka koji je ikad živio.

14. Kako Evanđelja pokazuju da je Isus bio izuzetno srdačan čovjek dubokih emocija?

¹⁴ Slika Isusove osobnosti koju daju Evanđelja slika je izrazito srdačnog čovjeka dubokih emocija. Njegove su reakcije odražavale čitav niz različitih emocija: sažaljenje nad gubavcem (Marko 1:40, 41); tugu zbog neprijemljivog naroda (Luka 19:41, 42); opravdano ogorčenje zbog pohlepnih mjenjača novca (Ivan 2:13-17). Budući da je bio suosjećajan čovjek, Isus je znao biti dirnut do suza i nije krio svoje osjećaje. Kada je umro njegov dragi prijatelj Lazar, Isusa je toliko dirnulo to što je vidio Lazarevu sestru Mariju kako plače da su i njemu samom potekle suze te je plakao pred svima (Ivan 11:32-36).

15. Kako je Isusova duboka osjećajnost dolazila do izražaja u njegovom načinu gledanja na druge i ophođenju s njima?

 ¹⁵ Isusova duboka osjećajnost naročito je dolazila do izražaja u načinu kako je gledao na druge i kako se ophodio s njima. On je pokazivao interes za siromašne i potlačene, pomažući im da ‘pronađu okrepu za svoje duše’ (Matej 11:4, 5, 28-30). Nije bio previše zauzet da reagira na potrebe bolesnih, bilo kad se radilo o ženi koja je bolovala od krvarenja i koja je potiho dotaknula njegovu haljinu bilo kad se radilo o slijepom prosjaku koji se nije dao ušutkati (Matej 9:20-22; Marko 10:46-52). Isus je tražio dobra svojstva u drugima i pohvalio ih je; no istovremeno je bio spreman i ukoriti kada je bilo potrebno (Matej 16:23; Ivan 1:47; 8:44). U vrijeme kada žene nisu imale gotovo nikakva prava Isus se odnosio prema njima s razumnom mjerom dostojanstva i poštovanja (Ivan 4:9, 27). Stoga je posve razumljivo da je jedna grupa žena bila spremna služiti mu vlastitom imovinom (Luka 8:3).

16. Iz čega je vidljivo da je Isus imao uravnotežen stav prema životu i materijalnim stvarima?

¹⁶ Isus je imao uravnotežen stav prema životu. Nije davao prioritet materijalnim stvarima. U materijalnom je pogledu očito imao vrlo malo. Rekao je da “nema gdje položiti glavu” (Matej 8:20). No istovremeno je Isus doprinosio tome da se drugi raduju. Kada je jednom prilikom bio na svadbi — što je obično prigoda obilježena muzikom, pjevanjem i veseljem — očito je da nije bio tamo zato da pokvari dobro raspoloženje. Ustvari, Isus je tamo učinio svoje prvo čudo. Kad je ponestalo vina, pretvorio je vodu u kvalitetno vino, piće koje “veseli srce čovjeku” (Psalam 104:15; Ivan 2:1-11). Tako se slavlje moglo nastaviti, a mladenci su nesumnjivo bili pošteđeni neugodnosti. Njegova je uravnoteženost vidljiva i po tome što se daleko više puta spominju situacije kada je Isus dugo i naporno radio u svojoj službi (Ivan 4:34).

17. Zašto ne iznenađuje činjenica da je Isus bio Vrhunski Učitelj, i što su njegova učenja odražavala?

¹⁷ Isus je bio Vrhunski Učitelj. Njegovo se poučavanje velikim dijelom temeljilo na stvarima iz stvarnog, svakodnevnog života koji je dobro poznavao (Matej 13:33; Luka 15:8). Njegov način poučavanja bio je bez premca — uvijek jasan, jednostavan i praktičan. No još je važnije od toga bilo ono o čemu je poučavao. Njegova su učenja odražavala iskrenu želju da svojim slušaocima približi Jehovine misli, osjećaje i puteve (Ivan 17:6-8).

18, 19. (a) Kakve je živopisne, slikovite primjere koristio Isus da bi opisao svog Oca? (b) O čemu će biti riječi u sljedećem članku?

¹⁸ Često koristeći usporedbe, Isus je opisao svog Oca putem živopisnih, slikovitih primjera koji se ne zaboravljaju tako lako. Jedna je stvar na općenit način govoriti o tome kako je Bog milosrdan. No nešto je sasvim drugo usporediti Jehovu s ocem koji spremno oprašta i koji je toliko ganut kada vidi da mu se sin vraća da ‘trči k njemu, pada mu oko vrata i žarko ga ljubi’ (Luka 15:11-24). Odbacujući krute nazore kulture u kojoj su vjerski vođe prezirali običan narod, Isus je objasnio da je njegov Otac pristupačan Bog kojem više znače usrdne molbe poniznog poreznika, nego razmetljiva molitva hvalisavog farizeja (Luka 18:9-14). Isus je opisao Jehovu kao brižnog Boga koji zna kada maleni vrabac padne na zemlju. “Ne bojte se”, ohrabrio je Isus svoje učenike, “vi ste vredniji od mnogo vrabaca” (Matej 10:29, 31).  Razumljivo je da su ljudi bili zapanjeni Isusovim “načinom poučavanja” i da su bili privučeni k njemu (Matej 7:28, 29). Jednom je prilikom “veliko mnoštvo” čak tri dana ostalo uz njega, iako nisu imali hrane! (Marko 8:1, 2).

¹⁹ Možemo biti zahvalni Jehovi što nam je u svojoj Riječi otkrio Kristov um! No, kako mi možemo razvijati Kristov um i pokazivati ga u svom ophođenju s drugima? O tome će biti riječi u sljedećem članku.