APOSTOL Pavao bio je čovjek izuzetne vjere, koji je poticao suvjernike da jednako kao i on razvijaju vjeru. Rekao je: “Onaj tko pristupa Bogu mora vjerovati da on postoji i da nagrađuje one koji ga usrdno traže” (Hebrejima 11:6). Sljedeća iskustva iz Mozambika pokazuju kako Jehova nagrađuje snažnu vjeru i uslišava iskrene molitve.

• Jedna sestra, udovica iz sjeverne pokrajine Nyase, bila je zabrinuta jer nije znala kako će sa svoje šestero djece prisustvovati Oblasnom kongresu “Božanski životni put”. Prodaja robe na mjesnoj tržnici bio joj je jedini izvor prihoda i kad se približilo vrijeme održavanja kongresa, imala je tek toliko novca da sebi i svojoj obitelji plati putovanje vlakom u jednom smjeru. Bez obzira na to, odlučila je pouzdati se u Jehovu i nastavila raditi na tome da bude prisutna na kongresu.

Sa svoje je šestero djece ušla u vlak. Tijekom putovanja pristupio joj je kondukter kako bi joj naplatio kartu. Primijetivši njenu kongresnu značku upitao ju je kakva je to iskaznica. Sestra mu je rekla da je ta značka identificira kao delegata oblasnog kongresa Jehovinih svjedoka. “Gdje će se održati taj kongres?” upitao je kondukter. Saznavši da se kongres održava u susjednoj pokrajini, Nampuli, udaljenoj otprilike 300 kilometara, neočekivano joj je naplatio samo pola iznosa od pune cijene karte! Zatim je za drugu polovicu novca njoj i njenoj obitelji dao karte za povratak. Kako li je samo bila sretna što se pouzdala u Jehovu! (Psalam 121:1, 2).

• Otprilike 25 godina jedna se veoma pobožna žena molila Bogu da joj pokaže kako ga može obožavati na ispravan način. Crkva koju je posjećivala objedinjavala je religiozne obrede i tradicionalne rituale, tako da nije bila baš sigurna da li se taj oblik obožavanja dopada Bogu.

Ona priča: “Uvijek su mi na umu bile Isusove riječi zapisane u Mateju 7:7: ‘Stalno molite, i dat će vam se; stalno tražite, i naći ćete; stalno kucajte, i otvorit će vam se.’ S tim retkom u mislima redovito sam se molila Bogu da me vodi do istine. Jednog je dana pastor naše crkve zatražio od svih koji su radili na tržnici da mu donesu određenu svotu novca i nešto od svoje robe kako bi ih blagoslovio. Taj sam zahtjev smatrala nebiblijskim, pa nisam ništa donijela. Kad je pastor vidio da nisam donijela nikakav ‘prinos’, počeo me vrijeđati pred svim članovima crkve. Tog sam dana shvatila da Bog ne želi da ga se obožava na takav način, stoga sam napustila crkvu. U međuvremenu sam se nastavila uporno moliti da pronađem istinu.

Konačno sam skupila hrabrost i stupila u kontakt s jednim rođakom koji je Jehovin svjedok. Ponudio mi je jedan traktat i čim sam ga pročitala odmah mi je bilo jasno da je Bog uslišao moje molitve. S vremenom je čovjek s kojim sam živjela također počeo cijeniti biblijske istine, pa smo legalizirali naš brak. Međutim, kasnije se moj suprug jako razbolio. Unatoč tome, sve do same smrti hrabrio me da ustrajem na putu istine kako bismo se mogli ponovo sresti u Raju.

Uvijek ću biti zahvalna Jehovi zbog toga što mi je uslišao molitve i pokazao mi kako ga mogu obožavati na ispravan način. Moje su molitve uslišane i u tom pogledu što sam doživjela da sva moja djeca, njih osmero, postanu predani Jehovini sluge.”