IZRAELSKI svećenik Ezra bio je izvanredan istraživač, izučavatelj, prepisivač i učitelj Zakona. Ujedno kršćanima današnjeg vremena služi kao odličan primjer osobe koja je služila cijelom dušom. U čemu? U tome što je svoju odanost Bogu sačuvao čak i onda kad je živio u Babilonu, gradu prepunom krivih bogova i demonskog obožavanja.

Ezrina odanost Bogu nije bila rezultat tek puke slučajnosti. On ju je razvijao. I doista, on nam govori da je “upravio [“pripremio”, NS] srce svoje da istražuje zakon Jehovin i da ga izvršuje” (Ezra 7:10).

Poput Ezre, i Jehovin narod danas želi učiniti sve što Jehova traži od njega, mada živi u svijetu koji je neprijateljski raspoložen prema pravom obožavanju. Stoga istražimo načine na koje i mi možemo pripremiti svoje srce, svoju unutarnju osobu — u što spadaju naše misli, stavovi, želje i poticaji — kako bismo ‘istraživali zakon Jehovin i izvršavali ga’.

“Pripremiti” znači “unaprijed prirediti za neku svrhu: dovesti u stanje za određenu upotrebu, primjenu ili korištenje”. Naravno, ako si stekao točnu spoznaju o Božjoj Riječi i svoj život predao Jehovi, tada se tvoje srce nesumnjivo već pokazalo pripremljenim te ga se može usporediti s ‘dobrom zemljom’, o kojoj je Isus govorio u svojoj usporedbi o sijaču (Matej 13:18-23).

Međutim, našem je srcu potrebna stalna pažnja i usavršavanje. Zbog čega? Iz dva razloga. U prvom redu, zbog toga što štetne sklonosti mogu poput korova u vrtu brzo uhvatiti korijen, naročito u ovim “posljednjim danima”, kada je ‘zrak’ Sotoninog sustava kao nikad dosad pun štetnog sjemenja tjelesnog razmišljanja (2. Timoteju 3:1-5; Efežanima 2:2). Drugi razlog tiče se samog tla. Zemlja koja se ne obrađuje može brzo postati suha, tvrda i neplodna. To se može dogoditi i ako previše ljudi bezobzirno gazi po vrtu i tako ugazi zemlju, pretvarajući je u tvrdu masu. Slično je i sa simboličnim tlom našeg srca. Ono isto tako može postati neplodno ako ga zanemarimo ili dozvolimo da ga gaze ljudi koji nisu zainteresirani za našu duhovnu dobrobit.

Koliko je stoga važno da svi postupamo u skladu s biblijskom opomenom: “Svrh svega što se čuva čuvaj srce svoje, jer iz njega izlazi život” (Priče Salamunove 4:23).

Razmotrimo neke činioce, odnosno svojstva, koji će obogatiti “zemlju” našeg srca i pogodovati našem zdravom rastu. Dakako, mnogo je činilaca koji mogu oplemeniti naše srce, no ovdje ćemo ih razmotriti šest: svjesnost svojih duhovnih potreba, poniznost, iskrenost, strah pred Bogom, vjeru i ljubav.

“Sretni su oni koji su svjesni svoje duhovne potrebe”, rekao je Isus (Matej 5:3). Poput fizičke gladi, koja nas podsjeća da trebamo jesti, svjesnost duhovne potrebe podržava naš apetit za duhovnom hranom. Ljudi po prirodi čeznu za takvom hranom jer ona njihovom životu daje svrhu i smisao. Pritisci Sotoninog sustava stvari ili najobičnija lijenost kada se radi o proučavanju mogu oslabiti našu svjesnost te potrebe.  Pa ipak, Isus je rekao: “Čovjek ne smije živjeti samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz Jehovinih usta” (Matej 4:4).

Doslovno govoreći, redoviti, umjereni i zdravi obroci pogoduju tjelesnom zdravlju, a usto potiču tijelo da razvija apetit za sljedećim obrokom kad dođe vrijeme za njega. Jednako je i u duhovnom pogledu. Možda sebe ne smatraš osobom koja voli proučavati, no ako stvoriš naviku svakodnevno čitati Božju Riječ i redovito proučavati publikacije koje se temelje na Bibliji, ustanovit ćeš da ti se apetit povećava. Ustvari, s nestrpljenjem ćeš čekati vrijeme koje si namijenio za proučavanje Biblije. Stoga ne odustaj tako lako; marljivo radi na tome da razvijaš zdrav duhovni apetit.

Poniznost je jedan od glavnih činilaca koji nam omogućavaju da imamo pripremljeno srce, jer nas ona čini poslušnima te nam pomaže da spremnije prihvaćamo savjete i ispravke koji nam se pružaju s puno ljubavi. Pogledajmo odličan primjer kralja Jozije. U vrijeme njegove vladavine pronađen je dokument koji je sadržavao Božji Zakon dan preko Mojsija. Kad je Jozija čuo riječi Zakona i uvidio koliko su njegovi preci zastranili od čistog obožavanja, razderao je svoje gornje haljine i zaplakao pred Jehovom. Zbog čega je Božja Riječ tako duboko dirnula kraljevo srce? Izvještaj kaže da mu je srce “omekšalo”, što mu je omogućilo da se ponizi nakon što je čuo Jehovine riječi. Jehova je zapazio Jozijino ponizno, prijemljivo srce te ga je odgovarajuće tome i blagoslovio (2. Kraljevima 22:11, 18-20, St).

Poniznost je omogućila Isusovim ‘neukim i običnim’ učenicima da shvate i primjenjuju duhovne istine, što su propustili oni koji su bili ‘mudri i umni’, ali samo “u tjelesnom smislu” (Djela apostolska 4:13; Luka 10:21; 1. Korinćanima 1:26). Ovi drugi nisu bili pripremljeni da prihvate Jehovinu riječ jer je njihovo srce otvrdnuo ponos. Zar je onda ikakvo čudo da Jehova mrzi ponos? (Priče Salamunove 8:13; Danijel 5:20).

Prorok Jeremija napisao je da je “srce (...) prijevarno više svega i opako; tko će ga poznati?” (Jeremija 17:9). Ta prijevarnost očituje se na razne načine, primjerice kad nalazimo izgovore za svoje krive postupke. To se također događa kad opravdavamo ozbiljne mane u svojoj osobnosti. Međutim, iskrenost će nam pomoći da izvojujemo pobjedu nad prijevarnim srcem jer nam ona omogućava da sami sebi priznamo kakvi zapravo jesmo, a to je neophodno da bismo se mogli popraviti. Psalmist je ispoljio takvu iskrenost kad se molio: “Ispitaj me, Jehova, i iskušaj me; pretopi što je u meni i srce moje.” Psalmistovo je srce nedvojbeno bilo pripremljeno za prihvaćanje Jehovinog pročišćavanja i ispitivanja, mada je to možda značilo da je prije toga morao priznati da posjeduje neke karakterne osobine koje su poput nečistoće, da bi ih potom mogao nadvladati (Psalam 17:3; 26:2).

Strah pred Bogom, koji uključuje ‘mržnju na zlo’, snažna je pomoć u tom procesu pročišćavanja (Priče Salamunove 8:13). Pored toga što cijeni Jehovinu ljubaznu dobrohotnost i dobrotu, osoba koja se uistinu boji Jehove uvijek je svjesna da on ima moć kazniti, čak i smrću, one koji mu nisu poslušni. Jehova je pokazao da će mu oni koji ga se boje biti i poslušni, što je vidljivo iz onoga što je rekao za Izrael: “Kad bi samo njihova srca bila takva da me se uvijek boje i drže sve moje zapovijedi, da tako vazda budu sretni, oni i njihovo potomstvo!” (5. Mojsijeva 5:29, St).

Očito je da svrha straha pred Bogom nije da nas se njime drži u stanju podložnosti punom straha i trepeta, već da nas se potakne na poslušnost našem Ocu punom ljubavi, za koga znamo da je iskreno zainteresiran za našu dobrobit. Takav strah pred Bogom zapravo nas oplemenjuje i potiče da budemo radosni, što je sasvim zorno pokazao i sam Isus Krist (Izaija 11:3; Luka 12:5).

Srce koje ima snažnu vjeru zna da su svi Jehovini zahtjevi i smjernice koje dobivamo  putem njegove Riječi uvijek ispravni i da su u našem najboljem interesu (Izaija 48:17, 18). Osoba koja ima takvo srce postiže duboko zadovoljstvo primjenjujući savjet koji je zapisan u Pričama Salamunovim 3:5, 6, gdje stoji: “Uzdaj se u Jehovu svim srcem svojim, a na svoj razum ne oslanjaj se. Na svim putovima svojim imaj ga na umu, i on će upravljati staze tvoje.” Međutim, srce kojem nedostaje vjere nerado se pouzda u Jehovu, naročito ako to uključuje žrtve, kao primjerice pojednostavljenje života kako bi se moglo usredotočiti na interese Kraljevstva (Matej 6:33). Jehova s pravom bezvjerno srce smatra ‘zlim’ (Hebrejima 3:12).

Naša vjera u Jehovu odražava se u mnogim područjima života, pa tako i u onome što radimo u privatnosti svog doma. Uzmimo za primjer načelo zapisano u Galaćanima 6:7: “Nemojte se zavaravati: Boga se ne može ismijavati. Jer što god čovjek sije, to će i požeti.” Kad je u pitanju ovo načelo, naša vjera odražavat će se u tome kakve filmove gledamo, kakve knjige čitamo, koliko proučavamo Bibliju i u našim molitvama. Da, snažna vjera koja nas potiče da sijemo “s obzirom na duh” jedan je od ključnih činilaca o kojima ovisi hoćemo li imati srce koje je pripremljeno za prihvaćanje i slušanje Jehovine Riječi (Galaćanima 6:8).

Ljubav je svojstvo koje više od svih ostalih omogućava tlu našeg srca da bude uistinu prijemljivo za Jehovinu Riječ. Zbog toga je apostol Pavao, uspoređujući ljubav s vjerom i nadom, baš nju opisao kao ‘najveće od tih’ svojstava (1. Korinćanima 13:13). Srce koje je ispunjeno ljubavlju prema Bogu pronalazi veliko zadovoljstvo i radost u tome da mu je poslušno; ono se sigurno ne buni kad Bog nešto traži od njega. Apostol Ivan je rekao: “Ljubav prema Bogu znači ovo: da držimo njegove zapovijedi; a njegove zapovijedi nisu teške” (1. Ivanova 5:3). Isus je slično tome rekao: “Ako me tko ljubi, držat će moju riječ, i moj će ga Otac ljubiti” (Ivan 14:23). Zapazi da je takva ljubav uzvraćena. Da, Jehova duboko ljubi one koji mu se približavaju u ljubavi.

Jehova zna da smo nesavršeni i da neprestano griješimo protiv njega. No on se zbog toga ne distancira od nas. Jehova kod svojih slugu traži ‘cijelo srce’, ono koje nas potiče da mu služimo spremno, ‘dragovoljnom dušom’ (1. Dnevnika 28:9). Naravno, Jehova zna da nam je potrebno vrijeme i trud kako bismo u svom srcu razvili dobra svojstva i tako donosili plodove duha (Galaćanima 5:22, 23). Stoga je strpljiv s nama, “jer zna građu našu, opominje se da smo prah” (Psalam 103:14). Isus je odražavao taj isti stav, zato nije nikada bezobzirno kritizirao svoje učenike zbog njihovih grešaka, već im je strpljivo pomagao i hrabrio ih. Zar te takva ljubav, milost i strpljenje koje pokazuju Jehova i Isus ne potiču da ih još više ljubiš? (Luka 7:47; 2. Petrova 3:9).

Ako ponekad ustanoviš da ti je teško iščupati duboko ukorijenjene, korovu slične navike ili zdrobiti sitnije, tvrdokorne karakterne osobine koje su poput stvrdnute gline, nemoj postati malodušan ili se obeshrabriti. Radije se nastavi i dalje poboljšavati te budi ‘ustrajan u molitvi’, što uključuje i česte usrdne molbe za Jehovin duh (Rimljanima 12:12). Pomoć koju Jehova spremno pruža omogućit će i tebi da, poput Ezre, stekneš srce koje je potpuno pripremljeno “da istražuje zakon Jehovin i da ga izvršuje”.