Strogo uzevši, nije. Apostol Pavao je u tom citatu govorio o Božjoj srdžbi. Naravno, to ne znači da nije važno hoće li kršćani dozvoliti da ih obuzme gnjev ili neće. Biblija nas jasno savjetuje da se ne srdimo. Razmotrimo nekoliko božanskih savjeta.

“Utišaj gnjev, i ostavi jarost; nemoj se dražiti da zlo činiš” (Psalam 37:8). “Svatko tko se stalno gnjevi na svog brata biti [će] odgovoran sudu” (Matej 5:22). “Djela tijela su očita, i to su blud, nečistoća, raspušteno vladanje, idolopoklonstvo, vršenje spiritizma, neprijateljstva, svađa, ljubomora, izljevi gnjeva” (Galaćanima 5:19, 20). “Neka se sva zlobna gorčina i gnjev i srdžba i vika i pogrdan govor ukloni od vas” (Efežanima 4:31). “Svaki čovjek mora biti brz da sluša, spor da govori, spor na srdžbu” (Jakov 1:19). Osim toga, u knjizi Priče Salamunove uvijek nas se iznova savjetuje da ne dozvolimo da nas obuzme srdžba i da ne budemo skloni gnjeviti se zbog neznatnih uvreda i ljudskih grešaka (Priče Salamunove 12:16; 14:17, 29; 15:1; 16:32; 17:14; 19:11, 19; 22:24; 25:28; 29:22).

Kontekst stavka iz Rimljanima 12:19 odgovara tim savjetima. Pavao je savjetovao da naša ljubav bude nelicemjerna, da blagoslivljamo one koji nas progone, da nastojimo misliti dobro o drugima, da ne vraćamo zlo za zlo i da nastojimo biti u miru sa svima. Zatim je potaknuo: “Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta srdžbi; jer je pisano: ‘Moja je osveta; ja ću uzvratiti, kaže Jehova’” (Rimljanima 12:9, 14, 16-19).

Da, ne bismo smjeli dozvoliti da nas gnjev potakne da drugima vraćamo istom mjerom tako što im se osvećujemo. Mi ne možemo savršeno poznavati situacije i nemamo savršeni osjećaj za pravdu. Ako dozvolimo da nas gnjev potakne na osvetu, često ćemo pogriješiti. To bi išlo u prilog Božjem Protivniku, Đavlu. Pavao je na jednom drugom mjestu napisao: “Gnjevite se, ali ne griješite; neka sunce ne zađe dok još osjećate srdžbu, niti dajte mjesta Đavlu” (Efežanima 4:26, 27).

Bolje rješenje, mudrije rješenje je pustiti da Bog odluči kada i nad kime će izvršiti osvetu. On to može učiniti uz potpuno poznavanje činjenica, a svaka kazna bit će odraz njegove savršene pravde. Da je to Pavao imao na umu kad je napisao Rimljanima 12:19 vidimo po tome što se osvrnuo na 5. Mojsijevu 32:35, 41 (NS), gdje, između ostalog, stoji: “Moja je osveta i ja ću vratiti.” (Usporedi Hebrejima 10:30.) Iako se izraz “Božjoj” ne nalazi u grčkom tekstu, neki su ga suvremeni prevodioci dodali u Rimljanima 12:19. Tako su nastali prijevodi kao što su “neka se Bog osveti” (The Contemporary English Version); “dajte mjesta Božjoj srdžbi” (American Standard Version); “neka Bog kazni ako želi” (The New Testament in Modern English); “ostavite mjesta za božansku kaznu” (The New English Bible).

Čak i kad nas neprijatelji istine zlostavljaju ili progone, možemo pokazati pouzdanje u opis Jehove Boga koji je Mojsije čuo: “Jehova, Jehova, Bog milostiv, žalostiv, spor na gnjev i obilan milosrđem i istinom, koji čuva milost tisućama, prašta bezakonja i nepravde i grijehe, koji ne pravda krivoga” (2. Mojsijeva 34:6, 7).