U DREVNA je vremena riba bila osnovna živežna namirnica. Tisućama godina ljudi su ribarili na morima, jezerima i rijekama. Neki apostoli Isusa Krista bili su ribari s Galilejskog mora. Međutim, Isus ih je poučio jednoj drugoj vrsti ribarenja. To je bilo duhovno ribarenje od kojeg su koristi trebali imati ribari, ali i ribe.

Isus je s tim u vezi rekao ribaru Petru: “Odsada ćeš loviti žive ljude” (Luka 5:10). Takva vrsta ribarenja provodi se danas u preko 230 zemalja, među kojima je i Senegal (Matej 24:14). Suvremeni ‘ribari ljudi’ u toj zemlji hrabro prenose svoju kršćansku nadu drugim ljudima (Matej 4:19).

Senegal je smješten na krajnjem zapadu Afrike. Proteže se od pješčanog pustinjskog područja na sjeveru, koje graniči sa Saharom, pa do vlažnih šuma u regiji Casamance na jugu zemlje. Senegal je zemlja u kojoj pušu suhi pustinjski vjetrovi, ali i prohladni, osvježavajući povjetarci s Atlantika. Ovdje živi preko devet milijuna ljudi. Senegalci su poznati po svojoj gostoljubivosti. Veliki dio njih ne izjašnjava se kao kršćani. Mnogi su pastiri i uzgajaju ovce, dok se drugi bave uzgojem goveda, deva i koza. U Senegalu ima i poljoprivrednika, pa se uzgaja kikiriki, pamuk i riža. A ima i ribara, koji s Atlantskog oceana i s nekoliko velikih rijeka koje protječu kroz zemlju donose pune mreže riba. Ribarstvo je jedna od najvažnijih privrednih grana u Senegalu. Poznato nacionalno jelo ceebu jën zapravo je ukusni obrok koji se priprema od riže, ribe i povrća.

Senegal ima 863 revna propovjednika Božjeg Kraljevstva. Duhovno ribarenje u ovoj zemlji započelo je početkom 1950-ih. U glavnom gradu Dakru 1965. otvorena je podružnica Društva Watch Tower. ‘Ribari’, misionari, počeli su pristizati iz mnogih udaljenih zemalja. “Ribarenje” je započelo, a djelo prenošenja kršćanske nade u Senegalu stalno je napredovalo. Na kraju su u Almadiesu, predgrađu Dakra, sagrađeni novi objekti podružnice i u lipnju 1999. posvećeni Jehovi. To je uistinu bilo vrijeme radovanja!

Braća svakodnevno dolaze u kontakt s ljudima veoma različitog porijekla, a neki od njih povoljno reagiraju na poruku nade, koja se nalazi u Božjoj Riječi. Mada mnogi ne poznaju Bibliju, raduju se kad saznaju da će se obećanja koja je Jehova Bog dao preko vjernih proroka starog doba uskoro ispuniti.

Često je potrebna hrabrost da bi se zauzeo čvrst stav za kršćanska načela, naročito u slučaju kad su u pitanju obiteljska tradicija i običaji. Naprimjer, u Senegalu je veoma raširena poligamija. Razmotrimo slučaj jednog čovjeka koji je u trenutku kad je počeo proučavati Bibliju imao dvije žene. Hoće li imati hrabrosti prihvatiti kršćansku istinu i podložiti se biblijskom zahtjevu da bude muž samo jedne žene? (1. Timoteju 3:2). I hoće li zadržati ženu svoje mladosti, onu koju je prvu uzeo za ženu? Upravo je to učinio i sada revno služi kao starješina u jednoj od većih skupština na području grada Dakra. Njegova prva žena također je prihvatila istinu, a to su učinila i sva njegova djeca, 12 njih, 10 od prve žene i 2 od bivše druge žene.

Sljedeća zapreka koja može otežavati prihvaćanje kršćanske nade je nepismenost. Znači li to da nepismena osoba ne može prihvatiti istinu i postupati u skladu s njom? Daleko od toga. Pogledajmo primjer Marie, vrijedne majke osmero djece. Brzo je uvidjela koliko je važno da svaki dan prije nego djeca odu u školu, a ona na posao, zajedno s njima razmotri dnevni citat. No, kako je to mogla činiti kad ne zna čitati? Svakog  bi dana rano ujutro uzela brošuricu Svakodnevno razmatranje Pisama i stala na pješčani put ispred svoje kuće. Ljude koji bi tu prolazili pitala bi da li znaju čitati. Kad bi naišao netko tko zna, pružila bi mu brošuricu i iskreno rekla: “Ja ne znam čitati. Biste li mi, molim vas, pročitali ovaj odlomak?” Pažljivo bi slušala ono što osoba čita. Potom bi se zahvalila prolazniku i brzo ušla u kuću kako bi s djecom, prije nego odu u školu, živo prokomentirala citat!

U Senegalu se često može naići na ljude kako sjede na ulici te prodaju ribu i povrće, na tržnici gdje prodaju voće ili kako se odmaraju ispod veličanstvenog baobaba i piju atayu, malo gorči zeleni čaj. Dva brata, koja su dobru vijest odlučila prenijeti svim ljudima koje sretnu, razgovarala su s jednim invalidom koji je prosio na ulici. Nakon što su ga pozdravili, rekli su: “Mnogo je ljudi koji vam daju novac, ali se nikad ne zaustave da popričaju s vama. Mi smo došli porazgovarati s vama o nečem veoma važnom, što se tiče i vaše budućnosti.” Prosjak se iznenadio. “Željeli bismo vam postaviti jedno pitanje”, nastavila su braća. “Što mislite, zašto u svijetu ima toliko mnogo patnji?” “To je Božja volja”, odgovorio je prosjak.

Braća su tada razgovarala s njim na temelju Biblije i objasnila mu Otkrivenje 21:4. Prosjaka se duboko dojmila ta poruka nade, ali i to da je netko bio toliko zainteresiran za njega da se zaustavio i razgovarao s njim o Bibliji. Oči su mu se napunile suzama. Umjesto da od braće traži novac, usrdno ih je molio da uzmu sve novčiće iz njegove limenke! Bio je toliko uporan da je privukao pažnju svih ljudi koji su tuda prolazili. Braća su ga teškom mukom nagovorila da zadrži novac. Konačno se složio, no inzistirao je na tome da ga ponovo posjete.

Veliko sveučilište u Dakru također se našlo među ulovom u duhovnoj ribarskoj mreži. Jedan student medicine po imenu Jean-Louis počeo je proučavati Bibliju. Brzo je prihvatio istinu, predao život Jehovi i krstio se. Želio je služiti Bogu kao punovremeni pionir, no volio je i svoj studij medicine. Budući da je imao ugovor sa zemljom iz koje je došao, to ga je obavezivalo da završi studij. No, istovremeno je započeo s pomoćnom pionirskom službom. Nedugo nakon što je dobio diplomu liječnika, pozvan je da služi kao obiteljski liječnik u jednom velikom Betelskom domu u Africi. Jedan drugi mladić s kojim se došlo u kontakt na Dakarskom sveučilištu sada također služi kao član betelske obitelji u svojoj domovini.

Duhovno ribarenje u Senegalu nedvojbeno donosi veliko zadovoljstvo. Ljudi veoma cijene biblijsku literaturu Jehovinih svjedoka, koja sada izlazi i na volofu, jeziku domaćeg stanovništva. To što dobru vijest čuju na materinjem jeziku potiče mnoge iskrene ljude da povoljno reagiraju na nju. Nema sumnje da će uz Jehovin blagoslov senegalski revni ‘ribari ljudi’ uloviti još mnogo simboličnih riba dok i dalje vjerno i hrabro sudjeluju u prenošenju kršćanske nade drugim ljudima.