Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Primjeran čovjek koji je prihvatio ukor

Primjeran čovjek koji je prihvatio ukor

“U ZAMBIJI krokodili svaki mjesec pojedu 30 ljudi.” Tako su izvijestile jedne afričke novine prije nekoliko godina. Prema riječima jednog zoologa koji je hvatao te gmazove radi promatranja, “trebalo je 12 ljudi da bi se svladalo jednog krokodila”. Zbog svog snažnog repa i jakih čeljusti, krokodil je životinja koja ulijeva strah!

Očito govoreći o krokodilu kao o ‘Levijatanu’, Stvoritelj je koristio tog ‘kralja nad svim zvijerjem’ kako bi svom sluzi Jobu dao važnu pouku (Job 41:1, 34). To se odvijalo prije nekih 3 500 godina u zemlji Uzu, vjerojatno negdje u sjevernoj Arabiji. Opisujući to stvorenje, Bog je rekao Jobu: “Nema slobodna [“hrabra”, Sović] koji bi ga probudio; a tko će stati preda me?” (Job 41:10). Kako je to samo istinito! Ako nas je strah krokodila, koliko bi nas više trebalo biti strah govoriti protiv Onoga tko ga je stvorio! Job je pokazao da cijeni tu pouku tako što je priznao svoju pogrešku (Job 42:1-6).

Kada se spomene Joba, možda nas to podsjeti na njegov vjeran primjer ustrajnosti u kušnjama (Jakov 5:11). Zapravo, Jehova je imao naklonost prema Jobu još prije nego je njegova vjera bila na težak način ispitana. Bog je procijenio da u to vrijeme nije bilo “onakvoga čovjeka na zemlji, dobra [“besprijekorna”, NS] i pravedna, koji se boji Boga i uklanja se oda zla” (Job 1:8). To bi nas trebalo potaknuti da naučimo nešto više o Jobu, jer nam njegov primjer može pomoći da uvidimo na koji način i mi možemo ugoditi Bogu.

Odnos s Jehovom stavio je na prvo mjesto

Job je bio bogat čovjek. Osim zlata, imao je 7 000 ovaca, 3 000 deva, 500 magarica, 1 000 goveda i veoma mnogo slugu (Job 1:3). No Job se oslanjao na Jehovu, a ne na bogatstvo. Razmišljao je: “Ako sam polagao na zlato nadanje svoje, ili čistome zlatu govorio: uzdanico moja! Ako sam se veselio što mi je imanje veliko i što mnogo steče ruka moja, (...) i to bi bilo bezakonje za suce, jer bih se odrekao Boga odozgo” (Job 31:24-28). I nama bi, kao i Jobu, blizak odnos s Jehovom Bogom trebao biti daleko vredniji od materijalnih stvari.

S bližnjima je postupao pravedno

Kako je Job postupao sa svojim slugama? Da su ga smatrali pravednim i pristupačnim, vidljivo je iz njegovih vlastitih riječi: “Ako nisam htio doći na sud sa slugom svojim ili sa sluškinjom svojom, kad bi se tužili na mene; jer što bih činio kad bi se Bog podigao, i kad bi potražio, što bih mu odgovorio?” (Job 31:13, 14). Job je cijenio Jehovino milosrđe i zato je milosrdno postupao sa svojim robovima. Kakvog li izvrsnog primjera, posebno za one koji su na položajima nadgledavanja u kršćanskoj skupštini! Oni također moraju biti pravedni, nepristrani i pristupačni.

Job je također bio zainteresiran za one koji nisu pripadali njegovom kućanstvu. Pokazujući brigu za druge, rekao je: “Ako sam odbio siromasima želju njihovu, i oči udovici zamutio, (...) ako sam izmahnuo rukom na sirotu, kad vidjeh na vratima pomoć svoju, neka mi ispadne rame iz pleća, i ruka moja neka se otkine od zgloba” (Job 31:16-22). Budimo i mi uviđavni prema onima u skupštini za koje znamo da su u teškoj situaciji.

Zato što je bio nesebično zainteresiran za svog bližnjeg, Job je bio gostoljubiv prema strancima. Stoga je mogao reći: “Stranac nije noćivao napolju; vrata svoja otvarao sam putniku” (Job 31:32). Kako je to samo odličan primjer za Božje sluge danas! Kada novozainteresirani za biblijsku istinu dođu u Dvoranu Kraljevstva i mi ih gostoljubivo primimo, to bi moglo doprinijeti njihovom duhovnom napretku. Naravno, putujućim nadglednicima i ostalim kršćanima također trebamo pokazivati gostoljubivost punu ljubavi (1. Petrova 4:9; 3. Ivanova 5-8).

Job je imao ispravan stav čak i prema svojim neprijateljima. Nije se radovao nevolji koja bi zadesila onoga tko ga je mrzio (Job 31:29, 30). Umjesto toga, bio je spreman činiti dobro takvim ljudima, kao što se može vidjeti iz njegove spremnosti da se moli za svoja tri lažna tješitelja (Job 16:2; 42:8, 9; usporedi Mateja 5:43-48).

Moralna čestitost

Job je bio lojalan svojoj supruzi, nikada ne dopuštajući da mu se u srcu razvije neispravna naklonost prema drugoj ženi. Job je izjavio: “Savez učinih s očima svojim, pa kako bih pogledao na djevojku? Ako se zanijelo srce moje za kojom ženom, i ako sam vrebao na vratima bližnjega svojega, neka drugomu melje žena moja, i neka se drugi nad njom povijaju. Jer je to grdilo i bezakonje za sudije” (Job 31:1, 9-11).

Job nije dozvolio da nemoralne želje iskvare njegovo srce. Umjesto toga, hodio je putem čestitosti. Ne iznenađuje da je Jehova Bog imao naklonost prema ovom vjernom čovjeku koji se opirao primamljivostima nemorala! (Matej 5:27-30).

Brinuo je za duhovnost obitelji

S vremena na vrijeme Jobovi sinovi organizirali su gozbe na kojima su prisustvovali svi njegovi sinovi i kćeri. Kada su dani gozbe prošli, Job je bio veoma zabrinut za to jesu li možda njegova djeca na neki način sagriješila protiv Jehove. Stoga je Job stupio u akciju, jer u biblijskom izvještaju stoji: “Kad bi se obredili gozbom, pošiljaše Job i posvećivaše ih, i ustajući rano prinosaše žrtve paljenice prema broju svih njih; jer govoraše Job: može biti da su se ogriješili sinovi moji i pohulili na Boga u srcu svom” (Job 1:4, 5). Kako se samo članove Jobove obitelji morala dojmiti ta njegova briga za to da imaju strahopoštovanje prema Jehovi i da hode Njegovim putevima!

Danas glave kršćanskih obitelji također trebaju poučavati svoje obitelji Božjoj Riječi, Bibliji (1. Timoteju 5:8). A sasvim sigurno je prikladno i da se mole za članove obitelji (Rimljanima 12:12).

Vjerno je ustrajao u kušnji

Većini ljudi koji čitaju Bibliju poznato je da su Joba zadesile teške kušnje. Sotona Đavo je tvrdio da će pod iskušavajućim okolnostima Job prokleti Boga. Jehova je prihvatio taj izazov i Sotona je bez odlaganja Jobu nanio nevolju. Job je izgubio svu svoju stoku. Što je još gore, poginula su mu i sva djeca. Kratko vrijeme nakon toga Sotona je udario Joba zlim prištem od pete do tjemena (Job 1. i 2. poglavlje).

Kakav je bio ishod? Kada ga je žena nagovarala da prokune Boga, Job je rekao: “Govoriš kao luda žena; dobro smo primali od Boga, a zla zar nećemo primati?” Biblijski izvještaj dodaje: “Uza sve to ne sagriješi Job usnama svojim” (Job 2:10). Da, Job je vjerno ustrajao i time dokazao da je Đavo lažac. I mi jednako tako ustrajmo pod kušnjama i dokažimo da je naša služba Bogu motivirana iskrenom ljubavi prema Jehovi (Matej 22:36-38).

Ponizno je prihvatio ukor

Iako je Job u mnogočemu bio primjeran, nije bio savršen. On sam je rekao: “Tko će čisto izvaditi iz nečista? Nitko” (Job 14:4; Rimljanima 5:12). Stoga, kad je Bog rekao da je Job besprijekoran, to je bila istina u tom smislu što je Job živio u skladu sa svim onim što Bog očekuje od jednog svog nesavršenog i grešnog ljudskog sluge. Kako je to samo ohrabrujuće!

Iako je Job ustrajao u kušnji, ona je otkrila njegovu manu. Kada su čula za sve nevolje koje su ga zadesile, posjetila su ga tri takozvana tješitelja (Job 2:11-13). Optužili su Joba da ga Jehova kažnjava zbog teških grijeha koje je učinio. Naravno, te su lažne optužbe pogodile Joba, pa se pokušao snažno braniti. No u pokušaju da se opravda postao je neuravnotežen. Čak je indirektno rekao da je pravedniji od Boga! (Job 35:2, 3).

Budući da je Bog ljubio Joba, poslužio se jednim mladićem da Jobu ukaže na njegovu pogrešku. U izvještaju stoji: “Elijuv (...) razgnjevi se na Joba što se sam građaše pravedniji od Boga.” Elijuv je rekao: “Job reče: pravedan sam, a Bog odbaci moju pravdu” (Job 32:2; 34:5). Unatoč tome, Elijuv se nije pridružio trojici “tješitelja” u pogrešnom zaključivanju kako Bog kažnjava Joba za grijehe. Umjesto toga, Elijuv je pokazao da je uvjeren u Jobovu vjernost te mu je savjetovao: “Pred njim [Jehovom] je sud; čekaj ga.” Doista, Job je trebao čekati na Jehovu umjesto da brzopleto progovori u svoju obranu. Elijuv je hrabrio Joba: “[Bog] sudom i velikom pravdom nikoga ne muči” (Job 35:14; 37:23).

Trebalo je ispraviti Jobovo razmišljanje. Zbog toga ga je Jehova poučio tome koliko je čovjek malen u usporedbi s Božjom veličinom. Jehova je ukazao na zemlju, more, zvjezdano nebo, životinje i mnoga druga zadivljujuća djela stvaranja. Na koncu je Bog govorio o Levijatanu — krokodilu. Job je ponizno prihvatio ukor i u tome je pružio još jedan dobar primjer.

Iako možda na dobar način služimo Jehovi, činit ćemo pogreške. Ako je greška ozbiljna, Jehova bi nas mogao ispraviti na neki način (Priče Salamunove 3:11, 12). Na um bi nam mogao doći neki biblijski redak koji će u nama potaknuti grižnju savjesti. Možda će Kula stražara ili neka druga publikacija Društva Watch Tower govoriti nešto što će nas učiniti svjesnima svoje pogreške. Ili će nam možda neki sukršćanin ljubazno ukazati da nismo postupili u skladu s nekim biblijskim načelom. Kako ćemo reagirati na takvo ispravljanje? Job je pokazao pokajnički duh, rekavši: “Poričem, i kajem se u prahu i pepelu” (Job 42:6).

Jehova ga je nagradio

Jehova je nagradio Joba, omogućujući svom sluzi da živi još 140 godina. Tijekom tog vremena primio je mnogo više nego što je ranije izgubio. I premda je Job na koncu umro, sigurno će biti uskrsnut u Božjem novom svijetu (Job 42:12-17; Ezehijel 14:14; Ivan 5:28, 29; 2. Petrova 3:13).

I mi možemo biti uvjereni da ćemo imati Božju naklonost i blagoslov ako mu lojalno služimo i prihvaćamo sve na Bibliji utemeljene opomene koje dobivamo. Postupajući tako, imat ćemo sigurnu nadu u život u Božjem novom sustavu stvari. Što je još važnije, donosit ćemo čast Bogu. Naše će vjerno vladanje biti nagrađeno i poslužit će kao još jedan dokaz da mu njegov narod ne služi iz sebičnih interesa, nego zato što ga ljubi cijelim srcem. Kakvu samo prednost imamo što možemo obradovati Jehovino srce, kao što je to učinio i Job, koji je ponizno prihvatio ukor! (Priče Salamunove 27:11).

[Slike na stranici 26]

Job je pokazivao brigu punu ljubavi za siročad, udovice i druge

[Slike na stranici 28]

Job je bio bogato nagrađen jer je ponizno prihvatio ukor