OTPRILIKE dvije godine nakon što je 1995. ubijen izraelski premijer Yitzhak Rabin, jedan je novinar tvrdio da je uz pomoć kompjuterske tehnologije u izvornom hebrejskom biblijskom tekstu pronašao skriveno predviđanje o tom događaju. Taj novinar, Michael Drosnin, napisao je da je nešto više od godinu dana prije nego je izvršen atentat pokušao upozoriti premijera, ali uzalud.

Sada su objavljene još neke knjige i članci u kojima se tvrdi da taj tajni kod predstavlja neoborivi dokaz u prilog tome da je Biblija nadahnuta od Boga. Postoji li takav kod? Treba li se vjerovanje da je Biblija nadahnuta od Boga zasnivati na postojanju nekog tajnog koda?

Zamisao da biblijski tekst sadrži neki tajni kod nije novijeg datuma. To je jedna od osnovnih zamisli kabale, tradicionalnog židovskog misticizma. Prema onima koji naučavaju kabalu, do pravog značenja biblijskog teksta ne dolazimo ako ga samo doslovno čitamo. Oni vjeruju da se Bog poslužio pojedinačnim slovima biblijskog hebrejskog teksta kao simbolima, koji, kad ih se ispravno razumije, otkrivaju dublju istinu. Prema njihovom mišljenju, Bog je s točno određenom svrhom u mislima svako slovo hebrejskog alfabeta u biblijskom tekstu postavio na mjesto na kojem se ono nalazi.

Istraživač biblijskog koda Jeffrey Satinover kaže da ti židovski mistici vjeruju da slova hebrejskog alfabeta kojima je ispisan izvještaj o stvaranju iz Prve Mojsijeve sadrže nevjerojatnu mističnu moć. On piše: “Kratko rečeno, Prva Mojsijeva nije samo opis; ona je čak sredstvo samog čina stvaranja, Božja zamisao koja je postala vidljiva u materijalnom obliku.”

Bahja ben Ašer, kabalistički rabin iz 13. stoljeća koji je živio u Zaragozi (Španjolska), pisao je o određenim skrivenim informacijama do kojih je došao čitajući svako 42. slovo jednog dijela Prve Mojsijeve. Ta metoda ispuštanja i čitanja preostalih slova u pokušaju da se dođe do skrivenih poruka temelj je na kojem se zasniva suvremena ideja o biblijskom kodu.

Prije nego je nastupila kompjuterska era ljudske su mogućnosti bile ograničene što se tiče takvog istraživanja biblijskog teksta. Međutim, u  kolovozu 1994. časopis Statistical Science objavio je članak u kojem su Eliyahu Rips s Jeruzalemskog hebrejskog sveučilišta i njegovi kolege istraživači iznijeli neke zapanjujuće tvrdnje. Objasnili su da su uklanjanjem svih razmaka između slova te ispuštanjem uvijek istog broja slova u hebrejskom tekstu Prve Mojsijeve, otkrili imena 34 poznata rabina, a došli su i do još nekih informacija, kao primjerice datumâ njihovog rođenja i smrti koji su se krili u neposrednoj blizini njihovih imena. * Nakon ponovo provedenih ispitivanja istraživači su objavili zaključak do kojeg su došli, a to je da, statistički gledano, ne postoji mogućnost da su kodirane informacije iz Prve Mojsijeve stvar slučajnosti — one su dokaz nadahnutosti tih informacija koje su prije više tisuća godina namjerno kodirane i sakrivene u Prvoj Mojsijevoj.

U potrazi za skrivenim informacijama u prvih pet knjiga hebrejske Biblije, novinar Drosnin je sam, primjenjujući ovu metodu, proveo neka ispitivanja. Drosnin kaže da je ime Yitzhaka Rabina pronašao u biblijskom tekstu čitajući svako 4 772. slovo. Rasporedivši biblijski tekst u redove od po 4 772 slova, vidio je da se Rabinovo ime (čitano okomito) ukrštava s retkom (5. Mojsijeva 4:42, u vodoravnom redu) koji je Drosnin preveo kao “atentator koji će izvršiti atentat”.

Peta Mojsijeva 4:42 zapravo govori o ubojici koji nenamjerno ubije neku osobu. Zbog toga su mnogi kritizirali to Drosninovo proizvoljno tumačenje, tvrdeći da bi se primjenom njegovih neznanstvenih metoda slične poruke mogle pronaći u bilo kojem tekstu. No umjesto da ga to pokoleba, Drosnin im je uputio sljedeći izazov: “Svojim ću kritičarima povjerovati tek kad kodiranu poruku o ubojstvu premijera pronađu u [romanu] Moby Dick.”

Profesor Brendan McKay s Odsjeka kompjuterske znanosti na Australskom nacionalnom sveučilištu prihvatio je Drosninov izazov i pomoću kompjutera proveo opsežna istraživanja engleskog teksta romana Moby Dick. * McKay tvrdi da je služeći se istom metodom koju je opisao Drosnin pronašao “predviđanja” o ubojstvu Indire Gandhi, Martina Luthera Kinga, ml., Johna F. Kennedya, Abrahama Lincolna i još nekih. McKay tvrdi da je u Moby Dicku pronašao i “proročanstvo” o ubojstvu Yitzhaka Rabina.

Osvrnuvši se ponovo na hebrejski tekst Prve Mojsijeve, profesor McKay i njegovi suradnici osporili su i rezultate eksperimenta koji su proveli Rips i njegovi suradnici. Prigovorili su im da rezultati do kojih su došli nemaju toliko veze s nadahnutom kodiranom porukom koliko s metodom kojom su se služili istraživači i njihovim tumačenjem — a to je prilagođavanje podataka koje istraživači vrše uglavnom po svom osobnom nahođenju. Stručnjaci i dalje debatiraju o tom pitanju.

Tvrdnje da su takve kodirane poruke namjerno sakrivene u “standardni”, odnosno “izvorni”, hebrejski tekst dovele su do još jednog spornog pitanja. Rips i istraživači s kojima je surađivao kažu da su istraživanje proveli na “standardnom, općeprihvaćenom tekstu Prve Mojsijeve”. Drosnin piše: “Sve danas postojeće Biblije na izvornom hebrejskom jeziku identične su od slova do slova.” No, je li baš tako? Umjesto jednog ‘standardnog’ teksta, danas su u upotrebi razna izdanja hebrejske Biblije, koja se temelje na različitim drevnim manuskriptima. Iako je kod svih tih manuskripata biblijska poruka ista, pojedinačni se manuskripti ne podudaraju u svakom slovu.

Mnogi današnji prijevodi napravljeni su na temelju Lenjingradskog kodeksa — najstarijeg kompletnog hebrejskog masoretskog manuskripta — prepisanog oko 1000. n. e. No Rips i Drosnin koristili su se jednim drugim tekstom, pod nazivom Koren. Shlomo Sternberg, rabin ortodoksnog judaizma i matematičar na Sveučilištu Harvard, objašnjava da se Lenjingradski kodeks “i Korensko izdanje koje je koristio Drosnin  razlikuju samo u Petoj Mojsijevoj u 41 slovu”. Svici s Mrtvog mora sadrže dijelove biblijskog teksta koji je prepisan pred više od 2 000 godina. Pojedina slova u tim svicima često su bilježena znatno drugačije nego u kasnijim masoretskim tekstovima. Budući da sustav znakova za samoglasnike još nije bio izrađen, u nekim su svicima obilato dodavana određena slova kojima se željelo ukazati na to koje se vokale treba umetnuti prilikom izgovora. Neki drugi svici imaju manje slova. Prilikom uspoređivanja svih postojećih biblijskih manuskripata ustanovljeno je da nije došlo do promjene u samom značenju biblijskog teksta. No također se jasno pokazalo da se pravopis i broj slova razlikuju od teksta do teksta.

Potraga za navodnom skrivenom porukom ovisi o tome da tekst ostane apsolutno nepromijenjen. Jedno jedino promijenjeno slovo potpuno bi poremetilo poredak slova — i samu poruku, ako je uopće i ima. Bog je putem Biblije sačuvao svoju poruku. No nije sačuvao i svako slovo u njoj, kao da je on Bog koji je opsjednut tako banalnim stvarima kao što su promjene u pravopisu do kojih je došlo tijekom stoljeća. Zar nam to ne pokazuje da Bog nije pohranio neku skrivenu poruku u Bibliji? (Izaija 40:8; 1. Petrova 1:24, 25).

Apostol Pavao sasvim je jasno napisao da je “sve (...) Pismo nadahnuto od Boga i korisno za poučavanje, za ukoravanje, za ispravno postavljanje stvari, za odgajanje u pravednosti, da Božji čovjek bude posve sposoban, potpuno opremljen za svako dobro djelo” (2. Timoteju 3:16, 17). Jasna i konkretna biblijska poruka nije preteška da bi je ljudi razumjeli ili primijenili, no mnogi su je odlučili ignorirati (5. Mojsijeva 30:11-14). Proročanstva koja su otvoreno iznesena u Bibliji predstavljaju čvrst temelj za vjerovanje da je ona nadahnuta knjiga. * Za razliku od tajnog koda, biblijska proročanstva nisu proizvoljna i ne ‘proizlaze ni iz kakvog osobnog tumačenja’ (2. Petrova 1:19-21).

Apostol Petar napisao je: “Sa snagom i prisutnošću našeg Gospodina Isusa Krista nismo vas upoznali tako što smo slijedili prepredeno smišljene lažne priče” (2. Petrova 1:16). Osnovna zamisao o biblijskom kodu vuče korijen iz židovskog misticizma, koji se služi ‘prepredeno smišljenim’ metodama kako bi zamračio i iskrivio jasno značenje nadahnutog biblijskog teksta. Sama Hebrejska pisma na otvoren način osuđuju takav mistični pristup (5. Mojsijeva 13:1-5; 18:9-13).

Kako smo samo sretni što nam Biblija posreduje jasnu poruku i pruža poduku, koje nam pomažu upoznati Boga! To je daleko bolje od bilo kakvog pokušaja da svog Stvoritelja upoznamo traganjem za skrivenim porukama koje su proizvod osobne interpretacije i mašte potpomognute kompjuterskom tehnologijom (Matej 7:24, 25).