Kako nam je samo potrebna utjeha!
“Gle, suze onih kojima se čini nepravda, i nemaju tko bi ih potješio ni snage da se izbave iz ruku onih koji im čine nepravdu; nemaju nikoga da ih potješi” (PROPOVJEDNIK 4:1).
TRAŽIŠ li utjehu? Čezneš li za tračkom okrepe koji bi se probio kroz mračne oblake očaja? Žudiš li za mrvom olakšanja koja bi zasladila život narušen gorkim patnjama i neugodnim iskustvima?
Svi se mi, prije ili kasnije, nađemo u situaciji kad su nam utjeha i ohrabrenje prijeko potrebni. Razlog tome je što u životu ima toliko toga što nas rastužuje. Svima nam je potrebna zaštita, nježnost i ljubav. Neki su od nas ostarjeli i to nas nimalo ne raduje. Drugi su pak duboko razočarani zbog toga što život nije ispunio njihova očekivanja. A ima i onih koji su uznemireni zbog nalaza laboratorijskih pretraga.
Štoviše, malo je onih koji bi osporili da ta neizmjerna potreba za utjehom i nadom proizlazi iz događaja koji se odvijaju u današnjem vremenu. Samo je u proteklom stoljeću preko stotinu milijuna ljudi umrlo u ratovima. * Gotovo svi oni ostavili su iza sebe ožalošćene obitelji — majke i očeve, sestre i braću, udovice i siročad — koje očajnički trebaju utjehu. Danas preko milijardu ljudi živi u krajnjem siromaštvu. Polovica svjetskog stanovništva nije u mogućnosti redovito si priuštiti zdravstvenu njegu i najosnovnije lijekove. Po ulicama zagađenih megagradova lutaju milijuni napuštene djece, od kojih mnoga uzimaju drogu i bave se prostitucijom. Milijuni izbjeglica venu u užasnim logorima.
Međutim, brojevi — ma koliko god bili potresni — ne odražavaju osobnu bol i patnju koje neki proživljavaju u svom životu. Uzmimo za primjer Svjetlanu, djevojku s Balkana, koja se rodila u krajnjoj bijedi. * “Da bismo došli do novca”, priča ona, “roditelji su me tjerali da prosim ili da kradem. Odnosi u obitelji toliko su degradirali da sam čak postala žrtva incesta. Počela sam raditi kao konobarica, a majka, koja je dobivala moju zaradu, rekla je da će se ubiti ako ikad ostanem bez posla. Sve me to dovelo do prostitucije. Imala sam samo 13 godina. Potom sam zatrudnjela i napravila pobačaj. Bilo mi je 15 godina, a izgledala sam kao da mi je 30.”
Laimonis, mladi čovjek iz Latvije, priča o potrebi za utjehom i o mračnim uspomenama zbog kojih je postao turoban. Kad je imao 29 godina, doživio je automobilsku nesreću u kojoj je ostao paraliziran od pasa naniže. Izgubio je svaku nadu i odao se piću. Pet godina kasnije bio je tek ruina od čovjeka — paralizirani alkoholičar bez budućnosti. Gdje je mogao pronaći utjehu?
Razmisli i o Angie. Njen je muž imao tri operacije mozga, nakon čega je isprva bio djelomično paraliziran. Zatim je, pet godina nakon posljednje operacije, doživio veoma tešku nesreću u kojoj je umalo poginuo. Kad je Angie došla na odjel za hitne slučajeve i ugledala muža koji je ležao u komi zbog izuzetno teške povrede glave, znala je da je tragedija neminovna. Pred njom i njenom obitelji nije bila nimalo laka budućnost. Gdje je mogla pronaći podršku i ohrabrenje?
Za Pat je jedan zimski dan prije nekoliko godina započeo naizgled posve normalno. Međutim, naredna tri dana izbrisana su iz njenog sjećanja. Muž joj je kasnije rekao da je prvo osjetila snažne bolove u grudima, a zatim je došlo do potpunog srčanog zastoja. Srce joj je počelo kucati veoma ubrzano i nepravilno, da bi potom potpuno prestalo kucati. Prestala je disati. “Zapravo sam bila klinički mrtva”, priča Pat. No, nekako je preživjela. O svom dugotrajnom boravku u bolnici priča: “Bojala sam se tih mnogih pretraga, a posebice onda kad su mi liječnici pokušavali ponovo pokrenuti stezanje i opuštanje srčanog mišića.” Što joj je u tim kritičnim trenucima moglo pružiti potrebnu utjehu i ublažiti patnje?
Joe i Rebecca izgubili su 19-godišnjeg sina u automobilskoj nesreći. “Ništa nas u životu nije tako dotuklo”, govore oni. “Iako je već prije bilo trenutaka kad smo dijelili tugu drugih koji su izgubili neku dragu osobu, nismo istinski osjećali tu ogromnu bol u srcu koju osjećamo sada.” Postoji li išta što bi moglo ublažiti tu “ogromnu bol u srcu” — iznimno veliku tugu koja se javlja uslijed gubitka nekog koga jako voliš?
Sve ove osobe, kao i milijuni drugih, uistinu su pronašle nenadmašiv izvor utjehe i olakšanja. Ukoliko želiš saznati kako se i ti možeš okoristiti tim izvorom, nastavi s čitanjem.
^ odl. 5 Ne zna se točan broj smrtno stradalih vojnika i civila. Naprimjer, u knjizi Facts About the American Wars, koja je objavljena 1998, samo o drugom svjetskom ratu stoji sljedeće: “Većina izvora procjenjuje da ukupan broj umrlih u drugom svjetskom ratu (vojnika i civila) iznosi 50 milijuna, no mnogi koji pobliže istražuju tu tematiku smatraju da je prava brojka veća — čak dvostruko veća od tog broja.”
^ odl. 6 Ime je promijenjeno.
[Zahvale na stranici 3]
UNITED NATIONS/PHOTO BY J. K. ISAAC
UN PHOTO 146150 BY O. MONSEN