Izvještaje o tom događaju nalazimo u Evanđelju po Mateju, Marku i Ivanu. Izgleda da je Juda prvi iznio tu pritužbu, no potom se barem nekoliko apostola složilo s njim. Ovaj nam događaj pokazuje zbog čega možemo biti zahvalni što postoje četiri izvještaja Evanđelja. Iako je zapis svakog pisca točan, ne spominju svi iste detalje. Uspoređivanjem paralelnih izvještaja dobivamo potpuniju i detaljniju sliku o mnogim događajima.

Izvještaj iz Mateja 26:6-13 spominje mjesto — kuću gubavca Šimuna u Betaniji — ali ne navodi ime žene koja je počela izlijevati mirisno ulje na Isusovu glavu. Matej primjećuje: “Kad su to vidjeli, učenici su se razljutili” i počeli prigovarati da se ulje moglo prodati, a novac dati siromašnima.

Markov izvještaj navodi većinu tih detalja. No on dodaje da je ona slomila bočicu. U njoj je bilo mirisno ulje, ‘pravi nard’, kakvo se možda uvozilo iz Indije. Marko u vezi s tom pritužbom izvještava da “su se neki ljutili” i da ‘su joj jako zamjerali’ (Marko 14:3-9). Tako ta dva izvještaja pokazuju da nije samo jedan apostol prigovarao, nego više njih. No, kako je do toga došlo?

Ivan, očevidac tog događaja, dodao je nekoliko bitnih detalja. On spominje ime te žene — Marija, sestra Marte i Lazara. Ivan pruža i sljedeći detalj, za koji bismo mogli reći da upotpunjuje sliku, a ne da je kontradiktoran: “Namazala je noge Isusu te mu ih obrisala svojom kosom.” Kad objedinimo ove izvještaje, možemo vidjeti da je zacijelo Marija bila ta koja je na Isusovu glavu i noge izlila ulje, za koje Ivan potvrđuje da je bio ‘pravi nard’. Ivan je bio veoma blizak s Isusom i brzo bi se razljutio ukoliko bi netko omalovažavao Isusa. Dalje čitamo: “Juda Iskariot, jedan od njegovih učenika, koji ga je trebao izdati, rekao je: ‘Zašto se ovo mirisno ulje nije prodalo za tristo denara i to dalo siromašnima?’” (Ivan 12:2-8).

Dakako, Juda je bio “jedan od njegovih učenika”, no može se uočiti koliko je Ivana ogorčavala pomisao da netko tko je Njegov učenik namjerava izdati Isusa. Prevodilac dr. C. Howard Matheny primijetio je s obzirom na grčki jezik Ivana 12:4: “I particip prezenta [preveden “koji je trebao”] i infinitiv prezenta [preveden “izdati”] izražavaju linearnu, odnosno trajnu, radnju. To pokazuje da Judina izdaja Isusa nije bila impulzivno djelo koje je počinjeno bez promišljanja, nego nešto o čemu je danima razmišljao i danima planirao.” Ivan je dodao da je Juda prigovarao “[ne] zato što se brinuo za siromašne, nego zato što je bio lopov, a imao je kutiju za novac te je odnosio što se stavljalo u nju”.

Stoga se čini logičnim da je lopov Juda pokrenuo to prigovaranje jer bi, u slučaju da se skupocjeno ulje prodalo i novac stavio u kutiju koju je on nosio, mogao ukrasti više novca. Moguće je da su se neki apostoli složili s Judom nakon što je iznio ovaj prigovor i počeli gunđati jer im se primjedba učinila opravdanom. Međutim, glavni inicijator prigovora bio je Juda.