DOISTA, trebamo uvažavati osjećaje drugih. Budući da smo kršćani, postavljeni sluge Jehove Boga, naročito moramo na razuman način voditi računa o tome kakvi smo u očima drugih. Napokon, mi smo “kazališna predstava svijetu” (1. Korinćanima 4:9). U 2. Korinćanima 6:3, 4 stoji dobar savjet apostola Pavla: “Nikako ni u čemu ne dajemo povoda za spoticanje, da se našoj službi ne bi pronašla zamjerka; nego se u svemu preporučujemo kao Božji sluge.”

No što znači preporučivati se drugima? Da li to znači isticati se ili svraćati neprikladnu pažnju na sebe i svoje sposobnosti? Ne znači. Ali to znači da trebamo primijeniti riječi iz 1. Petrove 2:12: “Zadržite dobro vladanje među nacijama, da bi (...) zbog vaših dobrih djela kojih su očevici slavili Boga.” Kršćani se preporučuju drugima tako što dozvoljavaju da njihovo vladanje govori kakve su osobe! To u krajnjoj liniji ne donosi hvalu nama, nego Bogu. Međutim, to što preporučujemo sebe drugima može koristiti i nama osobno. Ispitajmo tri područja u kojima se ove riječi i u tvom slučaju mogu pokazati istinitima.

Uzmimo za primjer brak. To je dar od Jehove Boga, onoga “kome svaka obitelj na nebu i na zemlji duguje svoje ime” (Efežanima 3:15). Možda se želiš vjenčati jednog dana. Ako je to slučaj, kakvu preporuku daješ o sebi kao potencijalnom bračnom drugu? Da, na kakvom si glasu kao neoženjeni kršćanin ili kršćanka?

U nekim zemljama obitelji to smatraju jako važnim. Naprimjer, kad se u Gani dvije osobe žele vjenčati, običaj je da budući par o tome obavijesti roditelje. Oni potom obavijeste druge članove obitelji. Mladićeva se obitelj tada počne u susjedstvu raspitivati na kakvom je glasu djevojka. Nakon što se roditelji uvjere da je djevojka prikladna za njihovog sina, obavijestit će obitelj djevojke da se njihov sin želi vjenčati s njom. Sada njena obitelj provjerava ugled mladića prije nego što pristane na brak. Jedna izreka iz Gane u vezi s tim kaže: “Prije nego što se vjenčaš, pitaj one koji znaju.”

A kako je sa zemljama u zapadnom svijetu, gdje je uobičajeno da pojedinac sam bira bračnog druga? Čak bi i tamo bilo mudro da zreli kršćanin ili kršćanka traži iskrenu preporuku od onih koji dobro poznaju potencijalnog bračnog druga, kao naprimjer od njegovih roditelja ili zrelih prijatelja. Djevojka bi, kao što stoji u knjizi Tajna obiteljske sreće, mogla pitati: “‘Na kakvom je glasu ovaj čovjek? S kime se druži? Da li pokazuje samosvladavanje? Kako se ophodi prema starijima? Iz kakve obitelji dolazi? Kako se slaže s članovima svoje obitelji? Kakav stav ima prema novcu? Da li je neumjeren u konzumiranju alkohola? Da li je razdražljiv, možda čak i nasilan? Koje skupštinske odgovornosti ima i kako ih obavlja? Mogu li ga duboko poštovati?’ (3. Mojsijeva 19:32; Priče Salamunove 22:29; 31:23; Efežanima 5:3-5, 33; 1. Timoteju 5:8; 6:10; Titu 2:6, 7).” *

I muškarac bi se na sličan način trebao raspitati o kršćanki s kojom se namjerava vjenčati. Biblija kaže da se Boz na takav način interesirao za Rutu, ženu s kojom se kasnije vjenčao. Ruta je pitala: “Kako nađoh milost pred tobom, da me pogledaš, kad sam tuđinka?” na što je Boz odgovorio: “Čuo sam ja sve što si činila” (Ruta 2:10-12). Doista, ne samo da je sam Boz zapazio Rutinu lojalnost, predanost i marljivost nego je i od drugih čuo pohvalne komentare o njoj.

Isto tako će i tvoje vladanje igrati određenu ulogu u tome hoće li te drugi smatrati prikladnim bračnim drugom. Zapravo kakvu preporuku o sebi daješ drugima u ovom pogledu?

Radno mjesto predstavlja još jedno područje na kojem ti dobro vladanje može koristiti. Konkurencija za radno mjesto zna biti žestoka.  Radnici koji su poznati po neposlušnosti, kašnjenju iz navike i nepoštenju često dobivaju otkaz. Da bi smanjila troškove, poduzeća znaju poslati na čekanje i iskusne radnike. Kad nezaposlene osobe traže novi posao, možda će uvidjeti da će se poduzeća raspitivati kod prijašnjih poslodavaca o njihovim radnim navikama, stavovima i iskustvu. Mnogi su kršćani uljudnim vladanjem, skromnim načinom odijevanja, ljubaznim ponašanjem i izvrsnim kršćanskim osobinama poslodavcima dali dobru preporuku za sebe.

Poštenje je jedna od tih osobina — i mnogi je poslodavci smatraju izuzetno važnom. Poput apostola Pavla “u svemu [se] želimo pošteno vladati” (Hebrejima 13:18). U jednoj rudarskoj kompaniji u Gani prijavljena je krađa. Rukovodilac postrojenja za obradu materijala, koji je bio Svjedok, ostao je na radnom mjestu, a drugi su bili otpušteni. Zašto? Članovi uprave godinama su promatrali njegovo poštenje. Poznavali su ga i kao marljivog radnika koji poštuje autoritet. Da, ostao je na poslu zbog svog čestitog vladanja!

Na koje druge načine kršćanin može dati preporuku za sebe kad se radi o zaposlenju? Postani vješt u bilo kojem poslu koji dobiješ (Priče Salamunove 22:29). Poslove obavljaj marljivo i savjesno (Priče Salamunove 10:4; 13:4). Prema svom poslodavcu i šefu ophodi se s poštovanjem (Efežanima 6:5). Poslodavci cijene točnost, poštenje, efikasnost i marljivost, a te osobine mogu ti pomoći pronaći zaposlenje čak i kad je teško naći posao.

Danas su više nego ikad dosad potrebni zreli muškarci kako bi preuzeli vodstvo u kršćanskoj skupštini. Zašto? Izaija je prorokovao: “Raširi mjesto šatora svojega, i zavjese stana tvojega neka se razastru” (Izaija 54:2). Stalan rast Jehovine svijetom raširene skupštine predstavlja ispunjenje ovog proročanstva.

Zato, ako si kršćanin, kako za sebe možeš dati preporuku da si osposobljen služiti kao imenovana osoba? Razmotri što se desilo s mladim Timotejem. Luka izvještava da su o njemu “dobro govorila braća u Listri i u Ikoniju”. Da, ovaj je mladić uzornim vladanjem sebe preporučio ljudima u dva grada. Stoga je Pavao pozvao Timoteja da mu se pridruži u putujućoj službi (Djela apostolska 16:1-4).

Kako netko u današnje vrijeme može na prikladan, bogougodan način ‘težiti za nadgledničkom službom’? Sigurno ne tako da se natječe za imenovanje, nego tako da razvija duhovne osobine koje su potrebne za takve odgovornosti (1. Timoteju 3:1-10, 12, 13; Titu 1:5-9). On može pokazati da ‘želi vrstan posao’ i time da u punoj mjeri sudjeluje u djelu propovijedanja i stvaranja učenika (Matej 24:14; 28:19, 20). Oni koji se preporučuju kao odgovorni kršćani iskreno se interesiraju za dobrobit svoje duhovne braće. Oni slijede savjet apostola Pavla: “Dijelite sa svetima u skladu s njihovim potrebama. Hodite putem gostoljubivosti” (Rimljanima 12:13). Kršćanin se takvim postupanjem doista može ‘preporučiti kao Božji sluga’.

Preporučivati sebe drugima ne znači glumiti da si netko drugi niti početi ‘ugađati ljudima’ (Efežanima 6:6). To u krajnjoj liniji znači preporučivati se svom Stvoritelju, Jehovi Bogu, i to savjesno se držeći njegovih zakona i načela. Ako budeš razvijao svoju duhovnost i jačao odnos s Jehovom Bogom, drugi će primijetiti da se bolje ophodiš s članovima obitelji, radnim kolegama i sukršćanima. Zapazit će i tvoju stabilnost i uravnoteženost, sposobnost dobrog prosuđivanja i kako se nosiš s odgovornostima te poniznost. Tako ćeš zadobiti ljubav i poštovanje drugih i, što je još važnije, dobit ćeš priznanje Jehove Boga zato što se preporučuješ drugima!