NA VRHUNCU svoje moći Rimsko Carstvo bilo je najveća ljudska uprava koju je svijet ikad vidio. Rimsko je pravosuđe bilo toliko djelotvorno da još i danas predstavlja temelj zakonodavstvu mnogih država. Međutim, usprkos dostignućima Rima, njegove legije nisu uspjele pobijediti jednog podmuklog neprijatelja: korumpiranost. Na koncu je korumpiranost ubrzala propast Rima.

Apostola Pavla ugnjetavali su korumpirani rimski službenici. Može se zaključiti da je Feliks, rimski namjesnik koji ga je saslušavao, uvidio da je Pavao nedužan. No Feliks, jedan od najkorumpiranijih namjesnika svog vremena, odlagao je Pavlovo suđenje, nadajući se da će mu Pavao dati novac koji bi mu zajamčio oslobađanje (Djela apostolska 24:22-26).

Umjesto da podmiti Feliksa, Pavao mu je otvoreno govorio o “pravednosti i samosvladavanju”. Feliks ipak nije promijenio svoj način postupanja, a Pavao je radije ostao u zatvoru nego da zahvaljujući mitu pokuša zaobići pravni postupak. On je propovijedao poruku o istini i poštenju i živio je u skladu s tim. “Uvjereni [smo] da imamo poštenu savjest”, napisao je židovskim kršćanima, “jer se u  svemu želimo pošteno vladati” (Hebrejima 13:18).

Takav je stav bio u oštroj suprotnosti s moralnim mjerilima onog vremena. Feliksov brat Palas bio je jedan od najbogatijih ljudi drevnog doba, a svoje je bogatstvo — kad se preračuna u dolare iznosi 45 milijuna — gotovo u cijelosti sakupio primanjem i iznuđivanjem mita. No njegovo je bogatstvo beznačajno u usporedbi s milijardama dolara koje neki korumpirani vladari 20. stoljeća kriju na tajnim bankovnim računima. Sasvim je očito da bi samo naivna osoba mogla povjerovati da su današnje vlade izvojevale pobjedu u ratu protiv korumpiranosti.

Moramo li zbog toga što je korumpiranost toliko dugo ukorijenjena zaključiti da je ona jednostavno dio ljudske prirode? Ili postoji nešto čime je se može suzbiti?

Prvi korak u suzbijanju korupcije očito je priznanje da je ona štetna i neispravna, budući da se korist koju od nje imaju beskrupulozni ljudi ostvaruje na štetu drugih. U tom je pravcu nesumnjivo došlo do nekog napretka. James Foley, zamjenik američkog ministra vanjskih poslova, rekao je: “Svi shvaćamo da je cijena podmićivanja velika. Podmićivanje onemogućava dobro vođenje države, šteti efikasnosti i razvoju gospodarstva, kvari prirodu trgovine i nanosi štetu građanima diljem svijeta.” Mnogi bi se složili s njim. Trideset četiri velike države potpisale su 17. prosinca 1997. “ugovor o borbi protiv podmićivanja”, koji je zamišljen tako da “vrši veliki utjecaj na globalni rat protiv korupcije”. U ugovoru stoji da je “zločin ponuditi, obećati ili dati mito stranom državnom službeniku kako bi se pokrenulo ili zadržalo međunarodne poslove”.

Međutim, podmićivanje radi sklapanja poslovnih ugovora u stranim zemljama predstavlja tek kap u moru korupcije. Eliminiranje svake vrste korupcije zahtijeva da se poduzme drugi, mnogo teži korak: treba se promijeniti srce ili, bolje rečeno, trebaju se promijeniti mnoga srca. Ljudi se posvuda moraju naučiti mrziti mito i korumpiranost. Tek tada više neće biti nepoštenih zarada. Prema pisanju časopisa Newsweek, neki smatraju da se taj cilj može postići ako vlade budu “poticale građane da razvijaju poštenje”. Transparency International, lobi koji se bori protiv korupcije, preporučuje nešto slično, naime da njihovi pristaše “posiju ‘sjeme integriteta’” na svom radnom mjestu.

Borba protiv korupcije spada u moralnu borbu u kojoj nije moguće pobijediti samo donošenjem određenih zakona ili korištenjem ‘mača’ zakonskih kazni (Rimljanima 13:4, 5). U srce ljudi treba posijati sjeme poštenja i integriteta. To se najbolje može napraviti koristeći ono što je apostol Pavao nazvao “mač duha”, odnosno Božju Riječ, Bibliju (Efežanima 6:17).

Zašto Pavao nije želio opravdati korupciju? Zato što je želio vršiti volju Boga koji “nije pristran i ne da se podmititi” (5. Mojsijeva 10:17, St). Povrh toga, Pavao je nesumnjivo imao na umu jedno specifično uputstvo koje se nalazi u Mojsijevom zakonu: “Ne iskrivljuj pravde; ne budi pristran; ne primaj mita, jer mito zasljepljuje oči mudrih, a ugrožava stvar pravednih” (5. Mojsijeva 16:19, St). I kralj David je znao da Bog mrzi korupciju i molio je da ga Jehova ne ubroji među grešnike “kojima je desnica puna mita” (Psalam 26:10).

Oni koji iskreno obožavaju Boga imaju dodatne razloge zbog kojih izbjegavaju korupciju. “Kralj pravdom podiže zemlju”, napisao je Salamun, “a tko uzima mito satire je” (Priče Salamunove 29:4). Pravda — posebno ako je prakticiraju svi, počevši od najviših službenika — donosi stabilnost, dok korupcija osiromašuje zemlju. Newsweek je istaknuo jednu zanimljivu misao: “U sistemu u kojem svatko hoće dio kolača od korupcije i zna kako će ga dobiti gospodarstvo može jednostavno propasti.”

 Čak i tamo gdje gospodarstvo ne propadne u potpunosti, ljubitelji pravde frustrirani su kad korupcija nesmetano cvjeta (Psalam 73:3, 13). I našem Stvoritelju koji nas je obdario urođenom željom za pravdom nanesena je šteta. Jehova je u prošlosti intervenirao u namjeri da iskorijeni očitu korumpiranost. Naprimjer, stanovnicima Jeruzalema jasno je rekao zbog čega će ih predati u ruke njihovih neprijatelja.

Bog je preko svog proroka Miheja rekao: “Čujte ovo, poglavice doma Jakovljeva i knezovi doma Izraelova, koji se gadite na pravdu, i sve što je pravo izvrćete; poglavari njegovi sude po mitu, i svećenici njegovi uče za plaću, i proroci njegovi gataju za novce (...). Zato će se zbog vas Sion preorati kao njiva, i Jeruzalem će postati gomila.” Korupcija je uništila izraelsko društvo, baš kao što je stoljećima kasnije nanijela štetu Rimu. Kao što je Bog i upozorio, otprilike stoljeće nakon što je Mihej napisao ove riječi, Jeruzalem je bio uništen i napušten (Mihej 3:9, 11, 12).

Međutim, nijedan pojedinac niti narod ne trebaju biti korumpirani. Bog potiče zle da napuste svoj način života i da promijene svoj način razmišljanja (Izaija 55:7). On želi da baš svatko od nas pohlepu zamijeni nesebičnošću, a korumpiranost pravednošću. “Tko čini krivo ubogome, sramoti stvoritelja njegova; a poštuje ga tko je milostiv siromahu”, podsjeća nas Jehova (Priče Salamunove 14:31).

Što nekoga može potaknuti na takvu promjenu? Ista ona sila koja je Pavla potaknula da više ne bude farizej nego da postane nepokolebljivi sljedbenik Isusa Krista. “Božja riječ je živa i vrši snažan utjecaj”, napisao je on (Hebrejima 4:12). Biblijska istina i u današnje vrijeme unapređuje poštenje, čak i među onima koji su duboko zagazili u korupciju. Razmotri jedan primjer.

Nedugo nakon što je odslužio vojsku, Aleksandar, čovjek iz Istočne Evrope, pridružio se jednoj bandi koja se bavila ucjenjivanjem, iznuđivanjem i podmićivanjem. * “Imao sam zadatak da od bogatih poslovnih ljudi iznuđujem novac za zaštitu”, kaže on. “Kad bih pridobio povjerenje nekog poslovnog čovjeka, ostali članovi naše bande počeli bi mu prijetiti nasiljem. Ponudio bih se da riješim taj problem — a cijena bi bila paprena. Moji ‘klijenti’ bili su mi zahvalni što im pomažem riješiti probleme, koje sam zapravo sam prouzročio. Koliko god čudno izgledalo, taj sam dio posla volio.

Pored toga, uživao sam u novcu i uzbuđenju koje je donosio ovakav način života. Vozio sam skup automobil, živio u lijepom stanu i imao dovoljno novca da kupim što god bih poželio. Ljudi su me se bojali, a to mi je davalo osjećaj moći. Imao sam nekakav osjećaj da mi nitko ništa ne može i da me zakon ne sputava. Bilo kakav problem s policijom mogao je riješiti vješt odvjetnik koji je znao zaobići pravni sustav ili mito ponuđeno pravoj osobi.

Međutim, lojalnost je rijetka među onima čiji životni prihodi ovise o korupciji. Nisam se sviđao jednom članu naše bande, te sam izgubio naklonost njenih članova. Odjednom sam ostao bez svog super auta, novca i djevojke koja je voljela skupe stvari. Čak su me pretukli. Ovaj preokret naveo me da ozbiljno razmislim o smislu života.

Moja je majka nekoliko mjeseci ranije postala Jehovin svjedok, a ja sam počeo čitati njihovu literaturu. Riječi iz Priča Salamunovih 4:14, 15 stvarno su me potaknule na razmišljanje: ‘Ne idi na stazu bezbožničku i putem nevaljalih ljudi ne stupaj. Ostavi ga, ne hodi po njemu, ukloni se od njega i mini ga.’ Reci poput ovih uvjerili su me da za one koji žele živjeti u kriminalu nema stvarne budućnosti. Počeo sam se moliti Jehovi da me vodi pravim putem. Proučavao sam Bibliju s Jehovinim svjedocima te sam naposljetku  svoj život predao Bogu. Otada živim pošteno.

Naravno, živjeti pošteno znači zarađivati puno manje novca. No sad osjećam da za mene ima budućnosti, da moj život ima pravi smisao. Uviđam da je moj prijašnji način života sa svim rastrošnim sjajem nalikovao kuli od karata koja se svaki trenutak može srušiti. Moja je savjest ranije bila neosjetljiva. Sada me, zahvaljujući proučavanju Biblije, grize svaki put kad se nalazim u iskušenju da postupim nepošteno — čak i u malim stvarima. Nastojim živjeti u skladu s Psalmom 37:3, u kojem stoji: ‘Uzdaj se u Jehovu i tvori dobro; živi na zemlji i hrani istinu.’”

Biblijska istina, kao što je i Aleksandar shvatio, može potaknuti osobu da više ne bude korumpirana. On se promijenio u skladu s onim što je apostol Pavao rekao u svom pismu Efežanima: “Skin[ite] staru osobnost koja odgovara vašem prijašnjem načinu vladanja i koja se kvari po svojim prevarljivim željama; (...) trebate se obnoviti u sili koja pokreće vaš um, i obući novu osobnost koja je stvorena po Božjoj volji u istinskoj pravednosti i lojalnosti. Stoga, sada kad ste odbacili laž, govorite istinu svaki sa svojim bližnjim, jer smo udovi koji pripadaju jedan drugome. Tko je krao, neka više ne krade, nego neka naporno radi, čineći svojim rukama ono što je dobro, da ima što dati onome tko je u potrebi” (Efežanima 4:22-25, 28). Sama budućnost čovječanstva ovisi o takvim promjenama.

Ukoliko se ne suzbije pohlepu i korumpiranost, one mogu uništiti Zemlju, baš kao što su djelomično bile odgovorne za uništenje Rimskog Carstva. No možemo biti sretni što Stvoritelj čovječanstva ne misli takve stvari prepustiti slučaju. On je odlučio ‘uništiti one koji uništavaju zemlju’ (Otkrivenje 11:18). A Jehova onima koji čeznu za svijetom u kojem neće biti korupcije obećava da će uskoro doći ‘nova nebesa i nova zemlja i u njima će prebivati pravednost’ (2. Petrova 3:13).

Točno je da u današnje vrijeme možda nije lako biti pošten. Ipak, Jehova nam jamči da, gledajući na duge staze, “lakomac zatire svoju kuću, a tko mrzi na poklone [“mito”, St] živ će biti” * (Priče Salamunove 15:27). Ako već sada ne pribjegavamo korupciji, time pokazujemo da smo iskreni kad Boga molimo: “Neka dođe kraljevstvo tvoje. Neka bude volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji” (Matej 6:10).

Dok čekamo da to Kraljevstvo počne djelovati, svatko od nas može ‘sijati pravdu’ tako što ne opravdava korupciju ili se služi njom (Ozej 10:12). Ukoliko budemo tako postupali, i mi ćemo svojim životom svjedočiti za snagu Božje nadahnute Riječi. Mač duha može pobijediti korumpiranost.