JEHOVA je rekao proroku Samuelu: “Ne gledam na što čovjek gleda: čovjek gleda što je očima, a Jehova gleda na srce” (1. Samuelova 16:7). I psalmist David je, usmjeravajući pažnju na simbolično srce, pjevao: “Ispitaj srce moje [Jehova], obiđi noću; u ognju me okušaj, i nećeš naći nepravde moje” (Psalam 17:3).

Da, Jehova gleda u srce da bi otkrio kakvi smo mi uistinu (Priče Salamunove 17:3). Stoga kralj Salamun iz drevnog Izraela s dobrim razlogom savjetuje: “Svrh svega što se čuva čuvaj srce svoje, jer iz njega izlazi život” (Priče Salamunove 4:23). Kako možemo čuvati svoje simbolično srce? Četvrto poglavlje Priča Salamunovih pruža nam odgovor na to pitanje.

Četvrto poglavlje Priča Salamunovih započinje ovim riječima: “Slušajte, djeco, stegu očinu, i pazite da biste poznali mudrost. Jer vam dobru nauku dajem, ne ostavljajte zakona mojega” (Priče Salamunove 4:1, 2).

Mladima se savjetuje da slušaju razborite upute svojih boguodanih roditelja, naročito oca. Prema Bibliji on ima odgovornost da udovoljava fizičkim i duhovnim potrebama svoje obitelji (5. Mojsijeva 6:6, 7; 1. Timoteju 5:8). Doista je puno teže sazreti mladoj osobi koja nema takvo vodstvo! Zar ne bi onda dijete trebalo s puno poštovanja prihvatiti stegu oca?

A što je s mladom osobom koja nema oca da je poučava? Naprimjer, 11-godišnji Jason ostao je bez oca s 4 godine. * Kad ga je jedan kršćanski starješina upitao što mu je u životu najteže palo, Jason je brzo odgovorio: “Nedostaje mi otac. Ponekad me to stvarno dotuče.” Pa ipak, mladi koji nemaju roditeljsko vodstvo mogu dobiti utješne savjete. Jason i drugi poput njega mogu zatražiti i dobiti očinske savjete od starješina i drugih zrelih osoba iz kršćanske skupštine (Jakov 1:27).

Prisjećajući se onoga čemu je sam bio poučen, Salamun nastavlja: “Bijah [“pravi”, “NS”] sin u oca svojega mlad, i jedinac u majke svoje” (Priče Salamunove 4:3). Kralju je očito način na koji je bio odgajan ostao u lijepom sjećanju. Budući da je bio ‘pravi sin’ koji je uzimao k srcu očinske savjete, mladi je Salamun sigurno imao srdačan i blizak odnos sa svojim ocem Davidom. Štoviše, Salamun je bio “jedinac”, odnosno veoma ljubljen. Doista je važno da dijete odrasta u domu u kojem vlada srdačna atmosfera i u kojem su linije komunikacije s roditeljima otvorene!

Sjećajući se očevih savjeta koji su bili puni ljubavi, Salamun kaže: “On me učaše i govoraše mi: neka primi srce tvoje riječi moje, drži zapovijedi moje i bićeš živ. Pribavi mudrost, pribavi razum [“razumijevanje”,  “NS”]; ne zaboravljaj i ne odstupaj od riječi usta mojih. Nemoj je ostaviti, i čuvaće te, ljubi je, i hraniće te. Mudrost je glavna, pribavi mudrost, i za sve imanje svoje pribavi razum” (Priče Salamunove 4:4-7).

Zašto je mudrost “glavna”? Mudrost je primjena spoznaje i razumijevanja na način koji donosi dobre rezultate. Spoznaja — poznavanje činjenica koje se stječe promatranjem i iskustvom ili čitanjem i proučavanjem — temelj je mudrosti. No ako je ne znamo dobro primijeniti, naša će spoznaja malo vrijediti. Ne bismo trebali samo redovito čitati Bibliju i biblijske publikacije koje daje “vjerni i razboriti rob” već i truditi se primjenjivati ono što iz njih naučimo (Matej 24:45).

Veoma je bitno i stjecanje razumijevanja. Možemo li bez njega uistinu vidjeti kako su činjenice međusobno povezane i dobiti kompletnu sliku o nekoj stvari koju se razmatra? Ako nemamo razumijevanja, kako možemo shvatiti razloge i povode koji stoje iza određenih stvari te steći uvid i razbor? Da, da bismo mogli zbrojiti dva i dva te doći do ispravnog zaključka, potrebno nam je razumijevanje (Danijel 9:22, 23).

Salamun nastavlja prenositi očeve riječi kad kaže: “Podiži je [mudrost], i ona će te uzvisiti, proslaviće te kad je zagrliš. Metnuće ti na glavu vijenac od milina, krasnu krunu daće ti” (Priče Salamunove 4:8, 9). Božanska mudrost štiti osobu koja je prigrli. Osim toga, donosi joj čast i krasi je. Stoga, pod svaku cijenu, stecimo mudrost.

Ponavljajući upute svog oca, kralj Izraela dalje kaže: “Slušaj, sine moj, i primi riječi moje, i umnožiće ti se godine životu. Učim te putu mudrosti, vodim te stazama pravim. Kad ushodiš, neće se stezati koraci tvoji, i ako potrčiš nećeš se spotaknuti. Drži se stege i ne puštaj, čuvaj je, jer ti je život” (Priče Salamunove 4:10-13).

Kao pravi sin svog oca, Salamun je sigurno cijenio vrijednost s ljubavlju dane stege koja služi za poučavanje i ispravljanje. Ako ne primamo uravnoteženu stegu,  kako možemo očekivati da ćemo napredovati do duhovne zrelosti ili nadati se da ćemo poboljšati kvalitetu svog života? Ako ne učimo iz vlastitih grešaka ili ne ispravljamo pogrešna mišljenja, naš duhovni napredak bit će zanemariv. Razumna stega vodi do bogougodnog vladanja i pomaže nam da idemo “stazama pravim”.

Jedan drugi oblik stege također vodi do toga da nam se ‘umnožavaju godine života’. Kako? Pa, Isus Krist je rekao: “Tko je vjeran u najmanjem, vjeran je i u mnogom, a tko je nepravedan u najmanjem, nepravedan je i u mnogom” (Luka 16:10). Neće li nam biti lakše disciplinirati se u velikim stvarima, o kojima možda ovisi naš život, ako smo disciplinirani u malim stvarima? Naprimjer, ukoliko naučimo svoje oko da ‘stalno ne gledamo neku ženu tako da osjećamo strast prema njoj’, vjerojatno nećemo pokleknuti pred nemoralom (Matej 5:28). Naravno, ovo se načelo odnosi kako na muškarce tako i na žene. Ako discipliniramo svoj um da ‘zarobljava svaku misao’, mala je vjerojatnost da ćemo riječima ili djelom počiniti veliki grijeh (2. Korinćanima 10:5).

Istina, stegu je obično teško primiti i možda djeluje strogo (Hebrejima 12:11). No, mudri kralj nam garantira da će naše staze voditi do napretka ako se držimo stege. Baš kao što odgovarajući trening trkaču omogućava da se kreće optimalnom brzinom, a da pritom ne padne ili se ozlijedi, držanje stege omogućuje nam da sigurnim korakom nastavimo ići putem života, a da se ne spotaknemo. Naravno, moramo paziti kakvu stazu biramo.

S osjećajem hitnosti Salamun upozorava: “Ne idi na stazu bezbožničku i putem nevaljalih ljudi ne stupaj. Ostavi ga, ne hodi po njemu, ukloni se od njega i mini ga. Jer ne spavaju ako ne učine zla, i ne dolazi im san ako koga ne obore. Jer jedu kruh bezbožnosti i piju vino nasilja” (Priče Salamunove 4:14-17).

Zli, čije puteve prema Salamunovim riječima trebamo izbjegavati, žive od svojih opakih djela. Njima je činjenje zla kao jelo i piće. Oni ne mogu spavati ako ne sudjeluju u nasilnim djelima. Sama njihova osobnost je iskvarena! Možemo li uistinu čuvati svoje srce ako se družimo s njima? Kako li je nerazumno ‘stupati putem nevaljalih ljudi’, izlažući se nasilju koje prožima većinu zabave današnjeg svijeta! Ne možemo se truditi gajiti duboku samilost dok istovremeno upijamo emocionalno otupljujuće scene zla s televizijskih ekrana ili filmskog platna.

I dalje koristeći usporedbu o putu, Salamun kaže: “A put je pravednički kao svijetlo vidjelo, koje sve više svijetli dok ne bude pravi dan” (Priče Salamunove 4:18). Kada započnemo proučavati Bibliju, nastojeći u životu primijeniti ono što stoji u njoj, to je slično kao da krenemo na put rano ujutro dok je još mrak. Dok se mrklo noćno nebo pomalo rasvjetljava i postaje tamnoplavo, ne vidimo skoro ništa. Ali kako se postepeno rađa dan, polako vidimo sve više i više oko sebe. Na kraju jarko zasja sunce i jasno vidimo svaki detalj. Da, istina nam postaje sve jasnija dok strpljivo i marljivo ustrajemo u proučavanju Biblije. Ako želimo sačuvati srce od pogrešnog rasuđivanja, veoma je bitno da ga opskrbljujemo duhovnom hranom.

Značenje ili važnost biblijskih proročanstava također se otkriva postepeno. Proročanstva nam postaju jasnija dok ih Jehovin sveti duh rasvjetljava i dok se ispunjavaju u događajima u svijetu ili u životnim iskustvima pripadnika Božjeg naroda. Umjesto da nestrpljivo spekuliramo o njihovom ispunjenju, trebamo čekati da ‘svjetlo sve više zasvijetli’.

Što je s onima koji ne hode u svjetlu i tako odbacuju Božje vodstvo? “Put je bezbožnički kao mrak”, kaže Salamun. “Ne znaju na što će se spotaknuti” (Priče Salamunove 4:19). Zli su poput čovjeka koji se spotiče u mraku, a ne zna o što. Čak i kad izgleda da bezbožnici napreduju zahvaljujući svojoj nepravednosti, njihov prividan uspjeh samo je prolazan. O takvima je psalmist pjevao: “Ta na klizavom mjestu postavio si ih [Jehova], i bacaš ih u propast!” (Psalam 73:18).

Kralj Izraela u nastavku kaže: “Sine moj, slušaj riječi moje, prigni uho svoje besjedi mojoj. Da ti ne odlaze iz očiju; čuvaj ih usred srca svojega. Jer su život onima koji ih nalaze i zdravlje svemu tijelu njihovu. Svrh svega što se čuva čuvaj srce svoje, jer iz njega izlazi život” (Priče Salamunove 4:20-23).

Salamunov osobni primjer dokazuje koliko znači savjet da se čuva srce. Istina, on je  bio ‘pravi sin’ svog oca dok je bio mlad i ostao je vjeran Jehovi dobar dio svog života kao odrastao čovjek. Međutim, u Bibliji stoji: “Kad ostarje Salamun, žene [tuđinke] zanesoše srce njegovo za tuđim bogovima; i srce njegovo ne bi cijelo prema Jehovi Bogu njegovu kao što je bilo srce Davida oca njegova” (1. Kraljevima 11:4). Ako nisu neprestano budni, čak se i one s najboljim srcem može namamiti na činjenje zla (Jeremija 17:9). Podsjetnike iz Božje Riječi moramo držati blizu srca — ‘usred njega’. U njih spadaju i smjernice iz četvrtog poglavlja Priča Salamunovih.

Čuvamo li uspješno svoje simbolično srce? Kako možemo saznati u kakvom je stanju naša unutarnja osoba? “Usta govore ono čime obiluje srce”, rekao je Isus Krist (Matej 12:34). Također je rekao: “Iz srca izlaze zle misli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočenja, hule” (Matej 15:19, 20). Da, naše riječi i djela jako puno govore o tome kakvi smo u srcu.

Salamun nas s pravom savjetuje: “Ukloni od usta svojih opačinu i od usana svojih nevaljalstvo udalji. Oči tvoje neka gledaju upravo i vjeđe tvoje neka se upravljaju pravo pred tobom. Mjeri stazu nogama svojim, i svi putovi tvoji neka su poravnjeni. Ne skreći ni na desno ni na lijevo, odvraćaj nogu svoju oda zla” (Priče Salamunove 4:24-27).

U skladu sa Salamunovim savjetom, moramo ispitati svoj govor i postupke. Želimo li čuvati srce i ugoditi Bogu, trebamo izbjegavati pokvaren govor i prijevarne riječi (Priče Salamunove 3:32, NS). Stoga, u molitvi trebamo razmisliti o tome što o nama otkrivaju naše riječi i djela. Zatim, tražimo Jehovinu pomoć da bismo ispravili svaku slabost koju uočimo (Psalam 139:23, 24).

A što je najvažnije, neka ‘naše oči gledaju pravo’. Neka ostanu usmjerene na vršenje službe našem nebeskom Ocu cijelom dušom (Kološanima 3:23). Dok nastojiš ići tim putem čestitosti, neka ti Jehova podari uspjeh na ‘svim putevima’ i neka te bogato blagoslovi zato što slijediš nadahnuti savjet da ‘čuvaš svoje srce’.