U IZRAELU raste jedno drvo koje je gotovo neuništivo. Čak i kad ga se posiječe, iz njegovog panja ubrzo izrastu novi izbojci. A kad se njegovi plodovi poberu, ono bogato nagradi svojeg vlasnika uljem koje se može upotrebljavati za kuhanje, rasvjetu, higijenu i kozmetiku.

Jednom su, prema drevnoj biblijskoj usporedbi iz knjige Sudaca, “išla drveta da pomažu sebi kralja”. Koje su drvo prvo htjela izabrati? Nijedno drugo, već otpornu, plodonosnu maslinu (Suci 9:8).

Prije više od 3 500 godina prorok Mojsije opisao je Izrael kao “dobru zemlju, (...) zemlju izobilnu maslinom” (5. Mojsijeva 8:7, 8). Čak su i danas maslinici razasuti krajolikom od podnožja planine Hermona na sjeveru do okolice Bersabeje na jugu. Oni još uvijek ukrašavaju obalnu ravnicu Šaron, stjenovite obronke Samarije i plodne doline Galileje.

Pisci Biblije često su govorili o maslini u simboličnom smislu. Koristili su obilježja ovog drveta kako bi ilustrirali Božje milosrđe, obećanje uskrsnuća i sretan obiteljski život. Upoznajmo pobliže maslinu kako bismo bolje razumjeli ova biblijska ukazivanja na nju i produbili svoje cijenjenje prema ovom jedinstvenom drvetu, koje se pridružuje ostalim djelima stvaranja u hvaljenju svojeg Stvoritelja (Psalam 148:7, 9).

Maslina na prvi pogled nije naročito impresivno drvo. Ona se ne pruža visoko u nebo poput veličanstvenih libanonskih cedara. Njeno drvo nije toliko cijenjeno kao što je borovica, a ni njeni cvjetovi nisu toliko lijepi kao cvjetovi badema (Pjesma nad pjesmama 1:17, NS; Amos 2:9). Najvažniji dio masline nedostupan je oku — nalazi se pod zemljom. Njeno razgranato korijenje, koje se može pružati i do šest metara u dubinu i još više u širinu, presudno je za plodnost i opstanak drveta.

Takvo korijenje omogućava stablima masline da prežive sušu na kamenitim obroncima, dok je drveće u dolini već usahnulo zbog nedostatka vode. Korijenje maslini omogućava da stoljećima daje plod, iako drvo zbog svog kvrgavog debla izgleda  kao da je pogodno samo da se njime loži vatra. Sve što ovo kvrgavo drvo traži jest dovoljno prostora za rast i prozračno tlo kako bi moglo disati, tlo bez korova i drugog raslinja u kojem bi se mogle nastaniti štetočine. Ako su ovi jednostavni zahtjevi ispunjeni, od uroda jednog drveta može se dobiti blizu 60 litara ulja godišnje.

Maslina je među Izraelcima bila omiljena nesumnjivo zbog svog dragocjenog ulja. Svjetiljke sa stjenjevima uronjenim u maslinovo ulje osvjetljavale su njihove domove (3. Mojsijeva 24:2). Maslinovo ulje bilo je neophodno potrebno za kuhanje. Štitilo je kožu od sunca, a Izraelci su od njega dobivali i sapun. Žito, vino i masline bili su glavni urod zemlje. Izostanak berbe maslina stoga bi značio veliku nesreću za izraelsku obitelj (5. Mojsijeva 7:13; Habakuk 3:17).

Međutim, obično je maslinovog ulja bilo u izobilju. Mojsije je Obećanu zemlju nazvao ‘zemljom maslina’, vjerojatno zbog toga što je maslina bila najviše uzgajano drvo na tom području. H. B. Tristram, prirodoslovac iz 19. stoljeća, opisao je maslinu kao “drvo karakteristično za tu zemlju”. Zahvaljujući svojoj vrijednosti i obilnoj proizvodnji, maslinovo ulje koristilo se čak kao sredstvo plaćanja u međunarodnoj trgovini na području Sredozemlja. I sam Isus Krist spomenuo je dug koji je bio preračunat u “sto bata maslinovog ulja” (Luka 16:5, 6).

Plodonosna maslina odgovarajuće predočava Božje blagoslove. Kako će bogobojazan čovjek biti nagrađen? “Žena će ti biti kao plodna loza u odajama tvoje kuće”, pjevao je psalmist, “sinovi tvoji k’o mladice masline oko stola tvojega” (Psalam 128:3, St). Što su ove “mladice masline” i zašto ih psalmist uspoređuje sa sinovima?

Maslina je neobična po tome što stalno tjera nove izbojke iz podnožja debla. * Kada zbog starosti središnje stablo više ne donosi plod kao nekad, maslinari puste da nekoliko mladica, ili mladih izbojaka, raste dok zajednički ne formira novo stablo. Nakon nekog vremena prvobitno će drvo imati tri ili četiri mlada, snažna debla oko sebe, kao sinove oko stola. Ove mladice imaju isti podanak i zajedno daju dobar urod maslina.

Ovo obilježje masline prikladno predočava kako sinovi i kćeri mogu rasti čvrsti u vjeri, zahvaljujući jakim duhovnim korijenima svojih roditelja. Kako djeca rastu, ona također donose plod i podupiru svoje roditelje, koji se raduju kad vide da njihova djeca uz njih služe Jehovi (Priče Salamunove 15:20).

Ostarjeli otac koji služi Jehovi uživa u svojoj boguodanoj djeci. A ta ista djeca tuguju kad njihov otac na koncu ‘ode kuda ide sve na zemlji’ (1. Kraljevima 2:2). Kako bi nam pomogla nositi se s takvom obiteljskom tragedijom, Biblija nam jamči da će biti uskrsnuće (Ivan 5:28, 29; 11:25).

Job, otac koji je imao puno djece, bio je duboko svjestan kratkoće čovjekovog životnog vijeka. Usporedio ga je s cvijetom koji brzo vene (Job 1:2; 14:1, 2). Job je čeznuo za smrću da bi se riješio svoje patnje, gledajući na grob kao na sklonište iz kojeg bi se mogao vratiti. “Kad umre čovjek, hoće li oživjeti?” upitao je Job. Tada je s punim pouzdanjem odgovorio: “Sve dane vremena koje mi je određeno čekaću dokle mi dođe promjena. Zazvaćeš [Jehova], i ja ću ti se odazvati; djelo ruku svojih poželjećeš” (Job 14:13-15).

Kako je Job predočio svoje uvjerenje u to da će ga Bog dozvati iz groba? Koristio se slikom drveta čiji opis pokazuje da je vjerojatno na umu imao maslinu. “Za drvo ima nadanja ”, rekao je Job, “ako se posiječe, da će se još omladiti” (Job 14:7). Maslinu se može posjeći, ali to je neće uništiti. Uginut će samo ako  se iščupa s korijenjem. Ako korijenje nije oštećeno, drvo će ponovno potjerati izbojke s novom snagom.

Čak i ako se stara maslina jako osuši uslijed dugotrajne suše, osušeni panj može ponovno oživjeti. “Ako mu korijen i ostari u zemlji i u prahu izumre panj njegov, čim osjeti vodu, opet napupi i pusti grane kao prisad [“mlada biljka”, Ša]” (Job 14:8, 9). Job je živio u suhom, prašnom području gdje je vjerojatno mnogo puta imao prilike promatrati stari panj masline koji je izgledao sasušeno i beživotno. Međutim, kad su došle kiše, takvo “mrtvo” drvo oživjelo je i novo stablo izašlo je iz njegovog korijenja, kao da je “mlada biljka”. Ova zadivljujuća sposobnost oporavka navela je jednog čovjeka iz Tunisa koji se bavi hortikulturom da izjavi: “Može se reći da su stabla masline besmrtna.”

Jednako kao što maslinar jako želi da njegova usahnula maslina ponovno potjera, tako i Jehova čezne za time da uskrsne svoje vjerne sluge. On se raduje vremenu kad će vjerni pojedinci poput Abrahama i Sare, Izaka i Rebeke te mnogih drugih biti vraćeni u život (Matej 22:31, 32). Kako li će biti divno dočekivati uskrsnule i vidjeti ih kako ponovno žive ispunjen i plodan život!

Božje milosrđe očituje se u njegovoj nepristranosti, kao i u tome što je omogućio uskrsnuće. Apostol Pavao koristio je maslinu kako bi ilustrirao milosrđe koje Jehova pokazuje prema svima, bez obzira na rasu ili porijeklo. Stoljećima su se Židovi ponosili time što su Božji izabrani narod, “Abrahamovo potomstvo” (Ivan 8:33; Luka 3:8).

No da bi netko dobio Božju naklonost nije bezuvjetno morao biti rođen kao pripadnik židovskog naroda. Ipak, svi su prvi Isusovi učenici bili Židovi i dobili su prednost biti prvi ljudi koje je Bog izabrao kao članove obećanog Abrahamovog sjemena (1. Mojsijeva 22:18; Galaćanima 3:29). Pavao je usporedio te židovske učenike s granama simbolične masline.

Većina prirodnih Židova odbacila je Isusa, zbog čega su postali nedostojni da budu članovi ‘malog stada’, ili ‘Izraela Božjeg’ (Luka 12:32; Galaćanima 6:16). Tako su postali poput simboličnih maslinovih grana koje su bile odrezane. Tko će doći na njihovo mjesto? Godine 36. n. e. ne-Židovi su izabrani da postanu dio Abrahamovog sjemena. Bilo je to kao da je Jehova pricijepio grane divlje masline na pitomu. Među one koji su trebali sačinjavati obećano Abrahamovo sjeme bili su uključeni ljudi iz nacija. Kršćanima koji nisu židovskog porijekla sada se ukazala prilika da ‘dobiju udio u masnom korijenu masline’ (Rimljanima 11:17).

Maslinaru bi bilo nezamislivo i “protivno prirodi” da pricijepi divlju granu na pitomu maslinu (Rimljanima 11:24). “Cijepi dobru na divlju, pa će, kao što Arapi kažu, dobra prevladati divlju ”, objašnjava se u djelu The Land and the Book, “ali nećeš uspjeti ako učiniš obratno.” Jednako su tako i židovski kršćani bili začuđeni kad je Jehova “prvi put obratio pažnju na nacije da iz njih uzme narod  za svoje ime” (Djela apostolska 10:44-48; 15:14). To je, međutim, jasno pokazivalo da ostvarenje Božjeg nauma ne ovisi o pojedinom narodu. Ne, jer “u svakom narodu prihvatljiv [mu je] onaj tko ga se boji i čini ono što je pravedno” (Djela apostolska 10:35).

Pavao je pokazao da se, jednako kao što su nevjerne židovske “grane” masline bile odrezane, isto može dogoditi i sa svakim drugim tko zbog ponosa i neposlušnosti ne ostane u Jehovinoj naklonosti (Rimljanima 11:19, 20). To jasno pokazuje da Božju nezasluženu dobrohotnost nikada ne smijemo smatrati nečim što je samo po sebi razumljivo (2. Korinćanima 6:1).

Upotreba maslinovog ulja u Bibliji ima i doslovno i simbolično značenje. U drevna su vremena rane i modrice ‘ublažavane uljem’, što je ubrzavalo izlječenje (Izaija 1:6). Prema jednoj Isusovoj usporedbi, milosrdni Samarićanin zalio je maslinovim uljem i vinom rane čovjeku na kojeg je naišao na putu za Jerihon (Luka 10:34).

Maslinovo ulje, kad ga se izlije na glavu, djeluje osvježavajuće i umirujuće (Psalam 141:5). Kada pomažu duhovno bolesnima, kršćanski starješine mogu tog člana skupštine ‘mazati uljem u Jehovino ime’ (Jakov 5:14). Biblijski savjeti koje starješine daju s puno ljubavi i molitve koje od srca upućuju za svog duhovno bolesnog suvjernika uspoređeni su s ublažujućim maslinovim uljem. Zanimljivo je da u hebrejskom jeziku postoji fraza “čisto maslinovo ulje”, koja se ponekad koristi kad se želi reći da je netko dobar čovjek.

S obzirom na sve što je bilo spomenuto, ne iznenađuje da se Božje sluge uspoređuje sa stablima masline. David je želio biti kao “bujna maslina u Domu Božjem” (Psalam 52:10, Grubišić [52:8, Daničić]). Baš kao što su mnoge izraelske obitelji imale masline zasađene oko svojih kuća, tako je i David želio biti blizu Jehove i donositi plod na hvalu Bogu (Psalam 52:9).

Dok je bilo vjerno Jehovi, dvoplemensko kraljevstvo Jude bilo je poput ‘masline zelene, lijepe radi dobroga roda’ (Jeremija 11:15, 16). No narod Jude izgubio je taj povlašteni položaj jer ‘nije htio slušati Jehovine riječi i išao je za drugim bogovima’ (Jeremija 11:10).

Da bismo postali bujna maslina u Božjem domu, moramo biti poslušni Jehovi i spremni prihvatiti stegu kojom nas “obrezuje” kako bismo donosili više kršćanskog ploda (Hebrejima 12:5, 6). Pored toga, kao što prava maslina treba razgranato korijenje da bi preživjela sušu, i mi moramo ojačati svoje duhovno korijenje da bismo ustrajali kad nastupe kušnje i progonstva (Matej 13:21; Kološanima 2:6, 7).

Maslina dobro simbolizira vjernog kršćanina, koji je možda nepoznat svijetu, ali je poznat Bogu. Ako takva osoba umre u ovom sustavu, ponovno će živjeti u novom svijetu koji će doći (2. Korinćanima 6:9; 2. Petrova 3:13).

Gotovo neuništiva maslina koja iz godine u godinu daje plod podsjeća nas na Božje obećanje: ‘Dani narodu mojemu bit će kao dani drvetu, i izabranici će moji uživati djela ruku svojih’ (Izaija 65:22). To proročansko obećanje ispunit će se u Božjem novom svijetu (2. Petrova 3:13).