ŠIROM svijeta priča o Isusu iz Nazareta — mladom čovjeku koji je promijenio tok ljudske povijesti — ugrađena je u temelje ljudskog društva. Ona je sastavni dio čovjekovog obrazovanja i odgoja. Mnogi Evanđelja smatraju izvorom istina i izreka koje nikada ne zastarijevaju, poput one “Neka vaša riječ Da, znači da, vaše Ne, ne” (Matej 5:37). A možda su izvještaji iz Evanđeljâ bili osnova onoga čemu su i tebe roditelji poučavali, bilo da jesu kršćani bilo da nisu.

Milijunima iskrenih sljedbenika Krista Evanđelja pružaju opis čovjeka za kojeg su spremni podnijeti patnje i umrijeti. Evanđelja također pružaju temelj i nadahnuće za hrabrost, ustrajnost, vjeru i nadu. Slažeš li se onda da su potrebni nepobitni dokazi da bi se te izvještaje odbacilo kao puku izmišljotinu? Budući da izvještaji iz Evanđeljâ vrše ogroman utjecaj na razmišljanje i postupanje ljudi, ne bi li ti tražio uvjerljive dokaze ako bi netko dovodio u sumnju njihovu autentičnost?

Pozivamo te da razmisliš o nekim pitanjima u vezi s Evanđeljima. Saznaj što o tim pitanjima misle pojedini izučavatelji, premda neki od njih nisu kršćani. A zatim na temelju tih saznanja donesi vlastiti zaključak.

◆ Je li moguće da su Evanđelja vješto izmišljene priče?

Robert Funk, utemeljitelj Seminara o Isusu, kaže: “Matej, Marko, Luka i Ivan ‘prodali su Mesiju’ kako bi ga prilagodili kršćanskoj doktrini koja se razvila nakon Isusove smrti.” No mnogi od onih koji su čuli što je Isus govorio, koji su bili očevici njegovih djela i vidjeli ga nakon što je uskrsnuo još su uvijek bili na životu u vrijeme pisanja Evanđeljâ. Oni pisce Evanđeljâ nisu optužili ni za koji oblik prijevare.

Razmisli o Kristovoj smrti i uskrsnuću. Pouzdane izvještaje o Isusovoj smrti i uskrsnuću ne sadrže samo Evanđelja, nego i prvo kanonsko pismo apostola Pavla upućeno kršćanima u starom Korintu. On je napisao: “Među prvim stvarima predao [sam vam] ono što sam i sam primio, da je Krist umro za naše grijehe u skladu s Pismima; i da je bio pokopan i da je uskrsnuo treći dan u skladu s Pismima; i da se pojavio Kefi, zatim dvanaestorici. Nakon toga pojavio se pred više od pet stotina braće odjednom, od kojih većina još i sada živi, a neki su zaspali smrtnim snom. Nakon toga pojavio se Jakovu, zatim svim apostolima; a posljednjem od svih pojavio se i meni kao nekom nedonoščetu” (1. Korinćanima 15:3-8). Takvi su očevici bili čuvari povijesnih činjenica o Isusovom životu.

Izmišljanje o kojem govore suvremeni kritičari ne može se naći u Kršćanskim grčkim pismima. Umjesto toga, ono se pojavljuje u spisima iz drugog stoljeća n. e. Prema tome, izvjesne ne-biblijske priče o Kristu nastale su kada se u zajednicama koje su se udaljile od apostolske skupštine razvio  otpad od pravog kršćanstva (Djela apostolska 20:28-30).

◆ Jesu li Evanđelja samo legende?

Pisac i kritičar C. S. Lewis smatra da se na Evanđelja teško može gledati kao na puke legende. “Kao povjesničar književnosti potpuno sam uvjeren da su Evanđelja sve samo ne legende”, piše on. “Ona nisu dovoljno umjetnička da bi bila legende. (...) Veći nam je dio Isusovog života nepoznat, a netko tko stvara legendu takvo što ne bi mogao dopustiti.” Također je zanimljivo da poznati povjesničar H. G. Wells, premda nije kršćanin, priznaje: “Sva četiri [evanđelista] (...) dosljedno pružaju sliku posve konkretne osobnosti; iznose (...) uvjerljivu stvarnost.”

Razmotri kao primjer jedno od Isusovih pojavljivanja svojim učenicima nakon što je uskrsnuo. Dobar pisac legendi vjerojatno bi inscenirao spektakularan povratak Isusa, prikazujući ga kako drži značajan govor ili je okupan svjetlošću i sjajem. Umjesto toga, pisci Evanđeljâ jednostavno ga opisuju kako stoji pred svojim učenicima, a zatim ih pita: “Dječice, zar nemate ništa za jelo?” (Ivan 21:5). Izučavatelj Gregg Easterbrook zaključuje: “Ovakvi detalji ukazuju na to da se radi o stvarnom izvještaju, a ne o stvaranju mita.”

Optužbu da su Evanđelja legende pobija i striktna rabinska metoda učenja koja je bila popularna u vrijeme pisanja Evanđeljâ. Ta se metoda svodila na mehaničko učenje — na učenje napamet pri kojem se koriste šablonski izrazi i ponavljanja. To ide u prilog točnom i dosljednom prenošenju Isusovih riječi i djela, nasuprot stvaranju uljepšanih verzija.

◆ Ako su Evanđelja legende, da li ih se moglo sastaviti tako brzo nakon Isusove smrti?

Prema raspoloživim dokazima, Evanđelja su bila napisana u razdoblju između 41. i 98. n. e. Isus je umro 33. n. e. To znači da su izvještaji o njegovom životu sastavljeni u razmjerno kratkom vremenu nakon svršetka njegove službe. To uvelike potkopava zaključak da su zapisi iz Evanđeljâ obične legende. Potrebno je vrijeme da bi nastala legenda. Uzmimo za primjer Ilijadu i Odiseju antičkog grčkog pjesnika Homera. Neki smatraju da se tekst ove dvije epske legende razvijao stotinama godina prije nego je poprimio konačan oblik. Kako je s Evanđeljima?

U svojoj knjizi Caesar and Christ povjesničar Will Durant piše: “Da je nekoliko jednostavnih ljudi (...) izmislilo tako snažnu i privlačnu osobnost, tako uzvišenu etiku i tako nadahnjujuću viziju ljudskog bratstva, to bi bilo čudo daleko nevjerojatnije od bilo kojeg zapisanog u Evanđeljima. Nakon dva stoljeća više kritike sažeti prikazi Kristovog života, osobnosti i učenja ostaju prilično jasni te predstavljaju najfascinantniju pojavu u povijesti zapadnog čovjeka.”

◆ Jesu li Evanđelja kasnije mijenjana zbog interesa ranokršćanske zajednice?

Neki kritičari ukazuju na to da su politički interesi ranokršćanske zajednice naveli pisce Evanđeljâ da mijenjaju priču o Isusu ili da joj nešto pridodaju. Međutim, temeljito istraživanje Evanđeljâ pokazuje da ne postoji nikakvo krivotvorenje te vrste. Ako su zbog intriga kršćana prvog stoljeća izvještaji Evanđeljâ o Isusu mijenjani, zašto se u tekstu i dalje iznose negativnosti kako o Židovima tako i o ne-Židovima?

Jedan primjer može se naći u Mateju 6:5-7, gdje su citirane Isusove riječi: “Kad se molite, ne smijete biti kao licemjeri; jer oni se vole moliti stojeći u sinagogama i na uglovima širokih ulica da bi ih vidjeli ljudi. Zaista vam kažem: Već imaju svoju punu plaću.” To je očito bila osuda židovskih religioznih vođa. Isus nadalje kaže: “Kad se molite, ne  govorite uvijek jedno te isto, kao što čine ljudi iz nacija [ne-Židovi], jer oni misle da će biti saslušani zato što koriste mnogo riječi.” Kada su na taj način citirali Isusove riječi, pisci Evanđeljâ nisu pokušavali pridobiti obraćenike. Oni su jednostavno zapisivali ono što je Isus Krist govorio.

Razmotri također izvještaj iz Evanđelja o ženama koje su posjetile Isusov grob i našle ga praznog (Marko 16:1-8). Gregg Easterbrook navodi da se “prema sociološkim nazorima drevnog Srednjeg istoka svjedočenje žena, samo po sebi, smatralo nepouzdanim: naprimjer, dva svjedoka muškog spola bila su dovoljna da se ženu optuži za preljub, no svjedočenje žene nije moglo optužiti muškarca”. Doista, Isusovi učenici nisu povjerovali ženama! (Luka 24:11). Stoga je krajnje nevjerojatno da bi takva priča mogla biti namjerno izmišljena.

To što u poslanicama i Djelima apostolskim nema usporedaba, snažan je dokaz da usporedbe u Evanđeljima nisu umetnuli rani kršćani, nego da ih je ispričao sam Isus. Osim toga, pažljivo uspoređivanje Evanđeljâ s poslanicama otkriva da ni Pavlove riječi ni riječi drugih pisaca Grčkih pisama nisu vješto mijenjane i pripisane Isusu. Ako je rana kršćanska zajednica učinila nešto takvo, trebali bismo očekivati da ćemo barem mali dio poslanica pronaći u izvještajima Evanđeljâ. Budući da to nije slučaj, sa sigurnošću možemo zaključiti da je sadržaj Evanđeljâ originalan i autentičan.

◆ Što je s naizglednim proturječjima u Evanđeljima?

Kritičari već dugo tvrde da su Evanđelja puna proturječja. Povjesničar Durant pokušao je istražiti izvještaje Evanđeljâ s posve objektivnog stajališta — kao povijesne dokumente. Iako kaže da postoje naizgledna proturječja, on zaključuje: “Proturječja su u nevažnim detaljima, nisu od presudne važnosti; u bitnim se stvarima sinoptička evanđelja izuzetno dobro podudaraju i daju dosljednu sliku Krista.”

Naizgledna proturječja u izvještajima Evanđeljâ često se mogu lako objasniti. Da to prikažemo: Matej 8:5 kaže da je Isusu ‘prišao jedan stotnik, usrdno ga moleći’ da mu izliječi slugu. U Luki 7:3 čitamo da je stotnik “poslao [Isusu] židovske starješine neka ga zamole da dođe i ozdravi njegovog roba”. Stotnik je poslao starješine kao svoje zastupnike. Matej kaže da se stotnik sam obratio Isusu jer je ovaj to učinio preko starješina, koji su poslužili kao njegovi posrednici. To je samo jedan primjer koji pokazuje da se navodna neslaganja u Evanđeljima mogu objasniti.

 A što je s tvrdnjama pobornika više kritike da Evanđelja ne udovoljavaju kriterijima prave povijesti? Durant nadalje kaže: “U zanosu svojih otkrića viša je kritika na Novi zavjet primijenila takve ispite autentičnosti da bi po njima stotine znamenitih ljudi starog doba — npr. Hamurabi, David, Sokrat — prešli u legendu. Usprkos predrasudama i unaprijed stvorenim teološkim zaključcima o evanđelistima, oni su zabilježili mnoge događaje koje bi onaj tko samo izmišlja zatajio — natjecanje apostola za više položaje u Kraljevstvu, njihov bijeg nakon što je Isus uhapšen, Petrovo odricanje (...). Nitko tko čita te izvještaje ne može sumnjati u to da je ličnost o kojoj se govori doista postojala.”

◆ Prezentira li današnje kršćanstvo Isusova učenja o kojima govore Evanđelja?

Seminar o Isusu tvrdi da njegova istraživanja Evanđeljâ nisu ograničena “diktatima crkvenih koncila”. No povjesničar Wells utvrdio je da između Isusovih učenja koja se nalaze u Evanđeljima i onih kojih se drže crkve kršćanstva postoji ogroman jaz. On piše: “Ne postoji dokaz da su Isusovi apostoli ikada čuli za Trojstvo — barem ne od njega. (...) Niti je Isus rekao ijednu riječ o obožavanju svoje majke Marije po uzoru na Izidu, Kraljicu neba. On se nije osvrtao ni na koje tipično kršćansko učenje u vezi s obožavanjem i običajima.” Iz tog se razloga vrijednost Evanđeljâ ne može prosuđivati na temelju učenja crkava kršćanstva.

Kakvo je tvoje mišljenje nakon što si razmislio o navedenim pitanjima? Postoje li stvarni, čvrsti dokazi da su Evanđelja običan mit? Mnogi su ustanovili da su sumnje i dvojbe u autentičnost Evanđeljâ klimave i neuvjerljive. Da bi stvorio vlastito mišljenje, Evanđelja trebaš čitati bez predrasuda (Djela apostolska 17:11). Kada uzmeš u obzir dosljednost, iskrenost i točnost s kojom Evanđelja prikazuju Isusovu osobnost, uvidjet ćeš da ti izvještaji zasigurno nisu zbirka izmišljotina. *

Ako temeljito istražiš Bibliju i primijeniš njene savjete, vidjet ćeš da ona može izvršiti pozitivne promjene u tvom životu (Ivan 6:68). To se naročito odnosi na Isusove riječi zapisane u Evanđeljima. Što je još važnije, u njima možeš saznati o veličanstvenoj budućnosti koja očekuje poslušno čovječanstvo (Ivan 3:16; 17:3, 17).