BIBLIJA pokazuje da su Izraelci bili muzikalan narod. Glazba je bila “istaknuta grana umjetnosti u drevna biblijska vremena”, objašnjava djelo Unger’s Bible Dictionary. Budući da su bile dio svakodnevice, i vokalna i instrumentalna glazba igrale su važnu ulogu u njihovom obožavanju. No najviše se ipak koristio ljudski glas.

Kralj David je postavio predstavnike među Levitima da “pjevaju [“vode pjevanje”, NS]” u tabernakulu, prije posvećenja hrama koji je izgradio njegov sin Salamun (1. Dnevnika 6:31, 32). Kad je u Jeruzalem stigao kovčeg saveza, koji je predstavljao Jehovinu prisutnost, David je odredio neke Levite da “spominju i slave i hvale Jehovu”. Oni su hvalili Jehovu svojim glasovima, a usto su se pratili na ‘psaltirima, guslama [“harfama”, NS], udarali su u cimbale i svirali trube’. Ti su ljudi bili “poimence imenovani da hvale Jehovu, jer je dovijeka milost njegova” (1. Dnevnika 16:4-6, 41; 25:1).

Pripjev “jer je dovijeka milost [Jehovina]” pojavljuje se mnogo puta u Psalmima, biblijskoj knjizi koja ima najviše veze s glazbom. Tako, naprimjer, taj pripjev sačinjava drugi dio svakog od 26 redaka 136. Psalma. “Zahvaljujući tome što je kratak, narod ga je lako izgovarao”, primjećuje jedan biblijski izučavatelj. “Tko ga je god čuo, mogao ga je zapamtiti.”

Natpisi na početku psalama ukazuju na vrlo raširenu upotrebu muzičkih instrumenata. U 150. se Psalmu pored žičanih  instrumenata spominju rog, harfa, def, frula i cimbali. Međutim, naglasak se u prvom redu stavlja na ljudski glas. U 6. se retku potiče: “Sve što diše neka hvali Jah! Hvalite Jah!”

Budući da se glazbom izražavaju osjećaji, žalosne su misli u biblijska vremena dovele do nastajanja tužaljki ili jednoličnih napjeva. Međutim, taj je oblik pjevanja bio relativno slabo zastupljen u repertoaru izraelske glazbe. “Samo je u tužaljki ili naricaljki više odgovaralo jednolično pjevanje nego melodična glazba ili modulacija i usmeno naglašavanje koji karakteriziraju običan govor”, napominje se u biblijskoj enciklopediji Insight on the Scriptures. *

Isus i njegovi vjerni apostoli pjevali su hvalospjeve Jehovi u noći prije Isusove smrti, i tom su prilikom nesumnjivo recitirali riječi Halel psalama (Psalam 113-118). Kako je to samo moralo ojačati Isusove učenike da se mogu suočiti s gubitkom svog Gospodara! Osim toga, dok su pet puta pjevali pripjev “jer je dovijeka milost njegova”, rasla je njihova odlučnost da ostanu vjerni sluge Jehove, Vrhovnog Suverena svemira (Psalam 118:1-4, 29).

Rani kršćani u Efezu i Kolosama pjevali su ‘psalme i hvalospjeve Bogu’ (doslovno “himne”). Usto su pjevali ‘duhovne pjesme’ u svojim srcima (Efežanima 5:19; Kološanima 3:16). I dok su pjevali i dok su govorili, oni su svojim ustima izražavali hvalu. Nije li Isus rekao da “usta govore ono čime obiluje srce”? (Matej 12:34).

Bogu nije ugodna sva glazba koja se spominje u Bibliji. Razmotrimo događaj koji se zbio na gori Sinaju, gdje je Mojsije dobio Zakon, uključujući i Deset zapovijedi. Što je Mojsije čuo kad je sišao s gore? “Nije to vika kako viču koji su jači, niti je vika kako viču koji su slabiji”, nego je to “vik[a] onih koji pjevaju”. Bila je to glazba koju se povezivalo s idolopoklonstvom, s postupcima koji su izazvali Božje negodovanje i doveli do smrti oko 3 000 onih koji su izvodili tu glazbu (2. Mojsijeva 32:18, 25-28).

Iako ljudi mogu skladati i svirati svaku vrstu glazbe te uživati u njoj, to ne znači da je sva ta glazba ugodna Bogu. Zašto ne? Kršćanski apostol Pavao objašnjava: “Svi su sagriješili i ne dostižu Božju slavu” (Rimljanima 3:23). Poganski obredi plodnosti, nauka o besmrtnosti ljudske duše i obožavanje Marije kao “majke Božje” česti su motivi glazbenih djela. Međutim, ta vjerovanja i običaji sramote Boga istine jer su nespojivi s onim što je otkriveno u njegovoj nadahnutoj Riječi, Bibliji (5. Mojsijeva 18:10-12; Ezehijel 18:4; Luka 1:35, 38).

Izbor glazbe koji nam stoji na raspolaganju može zbuniti čovjeka. Omoti CD-a izrađeni su tako da navedu kupce na kupovinu svakakvih glazbenih djela. No ako onaj tko obožava Boga želi ugoditi svom Bogu, bit će oprezan i mudar kako ne bi izabrao vokalnu ili instrumentalnu glazbu inspiriranu krivim vjerskim uvjerenjima, odnosno onu koja ističe nemoral i demonizam.

Albert, koji je nekada služio kao kršćanski misionar u Africi, priznaje da tamo nije imao puno prilike svirati klavir. No često je preslušavao nekoliko LP ploča koje je ponio sa sobom. Albert se vratio u svoju zemlju i sada posjećuje kršćanske skupštine kao putujući nadglednik. Ima malo vremena za slušanje glazbe. “Beethoven je moj omiljeni skladatelj”, kaže on. “Već godinama skupljam snimke njegovih simfonija, koncerata, sonata i kvarteta.” Slušanje tih snimaka predstavlja mu veliki užitak. Naravno, svatko ima svoj glazbeni ukus, no budući da smo kršćani, mi imamo na umu Pavlov savjet: “Bilo da jedete, bilo da pijete, bilo da što drugo činite, sve činite na Božju slavu” (1. Korinćanima 10:31).

Susina prva ljubav bila je glazba. Ona kaže: “Sa 6 godina počela sam svirati klavir, s 10 violinu i na kraju s 12 harfu.” Susie je kasnije studirala harfu na Royal College of Music u Londonu (Engleska). Četiri je godine studirala u klasi jedne poznate španjolske harfistice, a zatim je još godinu dana provela na Pariškom konzervatoriju, stekavši tako počasni doktorat iz glazbe te diplomu harfistice i profesorice klavira.

Susie se povezala s jednom skupštinom Jehovinih svjedoka u Londonu. Tamo je među pravim kršćanima naišla na iskreno zanimanje i ljubav. Postepeno je rasla njena ljubav prema Jehovi, a žarka želja da mu služi navela ju je da traži načine kako bi to mogla učiniti. To je dovelo do predanja i krštenja. “Posvetiti se glazbi znači voditi predan način života i stoga mi predanost nije bila nepoznata”, kaže Susie. Budući da je poslušala Isusov nalog i počela sudjelovati u kršćanskoj službi propovijedajući dobru vijest o Božjem Kraljevstvu, imala je manje vremena za koncertne nastupe (Matej 24:14; Marko 13:10).

Kako se osjeća sada kad samo manji dio vremena posvećuje glazbenim nastupima? “Ponekad sam pomalo frustrirana zato što nemam više vremena za vježbanje”, priznaje ona, “ali ja i dalje sviram svoje instrumente i uživam u glazbi. Glazba je Jehovin dar. Uživam u njoj još više sada kad njegovu službu stavljam na prvo mjesto u životu” (Matej 6:33).

Albert i Susie zajedno s gotovo šest milijuna drugih Jehovinih svjedoka glazbom redovito slave Jehovu Boga. U Dvoranama Kraljevstva u 234 zemlje oni održavaju kršćanske sastanke koji, gdje god je to moguće, započinju i završavaju pjevanjem pjesama Jehovi. Prekrasne melodije u duru i molu popraćene su stihovima temeljenim na Bibliji na slavu Jehovi Bogu.

Svi prisutni oduševljeno pjevaju da je Jehova Bog koji se brine za nas (pjesma 44). Oni pjevaju Jehovi pjesme hvale (pjesma 190). Njihove pjesme ističu radosti i odgovornosti kršćanskog bratstva, kršćanski život i kršćanske osobine. Raznoliki glazbeni stilovi koje su Svjedoci iz Azije, Australije, Evrope te Sjeverne i Južne Amerike koristili prilikom skladanja melodija pridnose draži tih pjesama. *

“Pjevajte Jehovi pjesmu novu, pjevaj Jehovi, sva zemljo! Pjevajte Jehovi, blagosiljajte ime njegovo”, početne su riječi jednog veličanstvenog hvalospjeva u čast Kralja napisanog u psalmistovim danima. “Javljajte od dana na dan spasenje njegovo. Kazujte po narodima slavu njegovu, po svim plemenima čudesa njegova” (Psalam 96:1-3). Upravo to čine Jehovini svjedoci u vašem kraju, a pozivaju i vas da im se pridružite u pjevanju te pjesme hvale. Srdačno ste dobrodošli u njihove Dvorane Kraljevstva, u kojima možete naučiti kako Jehovu slaviti glazbom koja mu je ugodna.