VEĆ u dobi od 16 godina, Brazilac Antônio izgubio je sve iluzije o životu. Osjećaj beskorisnosti naveo ga je na zloupotrebu droge i alkohola. Često je razmišljao o samoubojstvu. U takvim bi se trenucima prisjetio onoga što mu je govorila njegova majka: “Bog je ljubav” (1. Ivanova 4:8). Samo gdje je bio taj Bog ljubavi?

U nastojanju da se oslobodi svojih ovisnosti, Antônio je zatražio pomoć od župnika. Iako je postao vrlo aktivan u Katoličkoj crkvi, još uvijek su ga mučila mnoga pitanja. Naprimjer, nije mu bilo jasno što znače Isusove riječi: “Upoznat ćete istinu, i istina će vas osloboditi” (Ivan 8:32). Kakvu je slobodu Isus obećao? U crkvi nije dobio zadovoljavajuće odgovore na svoja pitanja. Na kraju je Antônio odustao i opet se vratio svojim starim navikama. Zapravo, njegova je ovisnost postala još gora.

Nekako u to vrijeme Antôniova je supruga Maria počela proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima. Iako se nije protivio tome da ona proučava, Antônio je Svjedoke otpisao kao “američku religiju koja služi interesima američkog imperijalizma”.

Usprkos tome, Maria je posvuda po kući ostavljala primjerke časopisa Kula stražara i Probudite se! koji su sadržavali članke za koje je mislila da će zanimati Antônia. Budući da je volio čitati, kad mu žena nije bila kod kuće povremeno je pregledao časopise. Prvi put u životu pronašao je odgovore na svoja biblijska pitanja. “Osim toga, počeo sam zapažati ljubav i prijaznost koju su mi pokazivali moja žena i Svjedoci”, prisjeća se on.

Sredinom 1992. i Antônio je odlučio proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima. Međutim, i dalje je uzimao drogu i opijao se. Kad se jednom kasno uvečer sa svojim prijateljem vraćao kući iz jednog sirotinjskog predgrađa, zaustavila ih je policija. Kad su policajci kod Antônia pronašli kokain, počeli su ga tući. Jedan ga je policajac bacio u blato i uperio mu cijev sačmarice u lice. “Sredi ga!” vikali su drugi policajci.

Dok je Antônio ležao u blatu, kroz glavu mu je prolazio sav život. Jedine dobre stvari kojih se mogao prisjetiti bili su njegova obitelj i Jehova. Izgovorio je kratku molitvu, tražeći Jehovinu pomoć. Bez ikakvog vidljivog razloga, policajci su ga ostavili. Antônio je otišao kući, uvjeren da ga je Jehova zaštitio.

Sada je s obnovljenom odlučnošću počeo proučavati Bibliju. Malo-pomalo poduzimao je promjene kako bi postao dopadljiv Jehovi (Efežanima 4:22-24). Razvijajući samosvladavanje, počeo je rješavati svoje probleme s drogom. No bila mu je potrebna i liječnička pomoć. Dva mjeseca proveo je u klinici za rehabilitaciju što mu je pružilo priliku da pročita nekoliko biblijskih publikacija, među njima i knjigu Spoznaja koja vodi do vječnog života. Tada je o onome što je iz tih knjiga naučio počeo govoriti drugim pacijentima.

Nakon što je napustio kliniku, nastavio je proučavati Bibliju sa Svjedocima. Antônio, Maria, njihove dvije kćeri i Antôniova majka danas zajedno služe Jehovi kao sretna i ujedinjena obitelj. Antônio kaže: “Sada razumijem pravo značenje riječi ‘Bog je ljubav’.”