Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Svladati perfekcionizam — zašto?

Svladati perfekcionizam — zašto?

Nastojiš li uvijek dati sve od sebe? To nedvojbeno umnogome može koristiti tebi i onima oko tebe. No s druge strane, neki su otišli u tu krajnost da su postali perfekcionisti. Što to znači?

PA, JEDNO od značenja riječi “perfekcionizam” je “sklonost da se sve što ne doseže savršenstvo smatra neprihvatljivim”. Vjerojatno si susreo ljude koji naginju tome. Sigurno si primijetio kako ekstremni zahtjevi koje oni postavljaju pred druge uzrokuju mnoge probleme i stvaraju klimu nezadovoljstva i obeshrabrenja. Većini uravnoteženih ljudi jasno je da perfekcionizam u smislu ekstremnih i nerazumnih očekivanja ni u jednom području života zapravo nije poželjan. To je nešto protiv čega se treba boriti. No problem je u tome što nam je, kad je u pitanju naš vlastiti stav ili sklonost, možda teško priznati da naginjemo takvom perfekcionizmu, pa je teško boriti se protiv njega.

Nelson nosi veliku odgovornost i mora rješavati mnoge probleme. On redovito analizira statističke podatke, a produktivnost smatra prioritetom. Na perfekcionizam se često gleda kao na nešto neophodno želite li uspjeti u borbi s konkurencijom na tržištu. Iako neki možda cijene Nelsonovu efikasnost, njegova sklonost perfekcionizmu stvara mu zdravstvene poteškoće kao što su glavobolje i stres. Prepoznaješ li sebe u Nelsonu?

I mladi ljudi skloni su perfekcionizmu. Rita iz Rio de Janeira je kao dijete voljela ići u školu. Pokušavala je ne pokazivati ambicioznost, no kad nije dobila najbolje ocjene, bila je očajna. Rita kaže: “Od djetinjstva sam se uspoređivala s drugima koji su imali puno vremena, dok sam ja stalno bila pod stresom i nekud jurila. Nikad nisam imala vremena za odmor jer je uvijek trebalo nešto obaviti.”

Kao djevojčica, Maria bi razočarana plakala kad nije mogla crtati jednako dobro kao i drugi. Pored toga, dok je težila da postigne umjetničko savršenstvo u muzici, često je bila pod stresom i uzrujana, umjesto da uživa u sviranju ili pjevanju. Tânia, jedna djevojka iz Brazila, trudila se biti razborita i izbjegavati rivalstvo, no priznaje da si je ipak i u školi i kod kuće postavljala previsoka mjerila. Mislila je da se neće svidjeti drugima ukoliko ono što radi ne bude savršeno. Osim toga, Tânia je ponekad i od drugih očekivala previše, što je kod nje dovelo do razočarenja i potištenosti.

Iako su sposobnost, marljivost i osjećaj osobnog zadovoljstva važni, nedostižni ciljevi koje si postavljamo dovode do negativnih osjećaja, kao što je strah od neuspjeha. Roditelji ili drugi ponekad od mladih traže savršenstvo u školi ili u sportu, koje je mladima teško postići. Ricardova je majka, naprimjer, previše očekivala od njega, želeći da postane liječnik, da svira klavir i govori nekoliko jezika. Uviđaš li da takav pristup, kad ode u krajnost, uzrokuje probleme ili razočarenja?

Zašto izbjegavati perfekcionizam?

Visokokvalitetan posao koji udovoljava visokim standardima preciznosti i kvalitete jest ono što se danas traži. Zbog toga ljudi na tržištu moraju konkurirati jedni drugima. Drugi razlog zbog kojeg se mnogi naprežu do krajnjih granica je strah da će ostati bez sredstava za život. Neki radnici postaju poput sportaša koji se žrtvuje do krajnje granice kako bi postigao novi rekord. A kad se suoči s teškim protivnicima, može se osjećati prisiljenim da trenira još više, možda koristeći i kemijske preparate kako bi postigao bolje rezultate te — kako se nada — čak i pobijedio. Zamjenjujući zdravu težnju za razvijanjem vrlina, perfekcionizam dovodi do toga da su ljudi “motivirani strahom od neuspjeha” ili “teže tome da budu broj jedan” (The Feeling Good Handbook).

Doduše, neki smatraju da se na području umjetnosti ili u sportu uvijek mogu usavršavati. Ipak, prema riječima dr. Roberta S. Eliota “perfekcionizam je očekivanje koje nikada neće biti ostvareno”. On dodaje: “On se sastoji od osjećaja krivnje, obrambenog stava te straha od ismijavanja.” Kako su stoga istinite riječi mudrog kralja Salamuna: “Vidjeh svaki trud i svako dobro djelo da od njega biva zavist čovjeku od bližnjega njegova. I to je ispraznost i muka duhu” (Propovjednik 4:4).

Što možeš učiniti ako si sklon perfekcionizmu? Da li osjećaš da što se više trudiš to se više razočaraš? Bi li volio da nemaš tako visoka očekivanja i da si opušteniji? Što znači biti savršen? Zar ne bi želio koristiti svoj puni potencijal, a istovremeno izbjegavati perfekcionizam? Ako nesavršeni ljudi mogu koristiti sposobnosti koje su dobili od Boga kako bi otkrili stvari koje su drugima na korist, pomisli samo što bi čovječanstvo moglo postići u savršenim okolnostima i pod Božjim vodstvom!

[Slika na stranici 4]

Roditelji ili drugi ponekad očekuju savršenstvo koje mladi ne mogu postići