1. Koje se pitanje isplati razmotriti?

“TKO zaslužuje veću čast, misionar ili betelski radnik?” bezazleno je misionarku iz Australije upitala jedna kršćanka iz neke orijentalne zemlje. Željela je znati koga treba više poštovati, misionara iz druge zemlje ili tamošnjeg propovjednika koji služi u podružnici Društva Watch Tower. To bezazleno pitanje, koje je odraz kulture koja drži do položaja ljudi u društvu, iznenadilo je misionarku. Međutim, pitanje o tome tko je veći proizlazi iz želje da se zna na kakvom su položaju ljudi s obzirom na moć i utjecaj.

2. Kako bismo trebali gledati na svoje suobožavatelje?

² Takva razmišljanja ni u kom slučaju nisu nova. Čak su se i Isusovi učenici stalno prepirali oko toga tko je najveći (Matej 20:20-24; Marko 9:33-37; Luka 22:24-27). I oni su dolazili iz kulture koja je prilično držala do položaja ljudi u društvu, iz judaizma u prvom stoljeću. Imajući na umu takvo društvo, Isus je savjetovao svoje učenike: “Nemojte dopustiti da vas zovu Rabbi, jer jedan je vaš učitelj, a vi ste svi braća” (Matej 23:8). Vjerska titula kao što je “Rabbi”, koja znači “Učitelj”, “kod onih koji je nose često izaziva ponos i osjećaj nadmoćnosti, a zavist i osjećaj podređenosti kod onih koji je ne nose; čitav njen duh i svrha u suprotnosti su s ‘jednostavnošću koja je u Kristu’”, rekao je bibličar Albert Barnes. Doista, kršćani se svojim nadglednicima ne obraćaju sa “Starješina taj i taj”, pri čemu bi riječ “starješina” koristili kao laskavu titulu (Job 32:21, 22). S druge strane, starješine koji postupaju u duhu Isusovog savjeta iskazuju čast drugim članovima  skupštine, baš kao što Jehova iskazuje čast lojalnim obožavateljima, a Isus Krist lojalnim sljedbenicima.

3. Na koje je načine Jehova iskazao čast svojim duhovnim stvorenjima?

³ Iako je Jehova ‘Najviši’, on je od samog početka iskazivao čast svojim stvorenjima uključujući ih u svoja djela stvaranja (Psalam 83:18). Prilikom stvaranja prvog ljudskog para, Jehova je u taj projekt uključio svog jedinorođenog Sina kao ‘predradnika’ (Priče Salamunove 8:27-30, NS; 1. Mojsijeva 1:26). Kad je Jehova odlučio uništiti zlog kralja Ahaba, on je čak pozvao nebeske anđele da kažu kako bi to oni učinili (1. Kraljevima 22:19-23).

4, 5. Kako Jehova iskazuje čast svojim ljudskim stvorenjima?

⁴ Jehova vlada kao Vrhovni Suveren svemira (5. Mojsijeva 3:24). On ne treba savjete ljudi. Pa ipak, on se, takoreći, spušta na njihov nivo da bi im obratio pažnju. Psalmist je pjevao: “Tko je kao Jehova, Bog naš, koji sjedi na visini; koji se sagiba da vidi što je na nebesima i na zemlji; koji iz praha podiže ubogoga” (Psalam 113:5-8).

⁵ Prije nego što je uništio Sodomu i Gomoru, Jehova je saslušao Abrahamova pitanja i zadovoljio njegov osjećaj za pravdu (1. Mojsijeva 18:23-33). Iako je Jehova već znao kakav će biti ishod Abrahamovih molbi, strpljivo je slušao Abrahama i uzeo je u obzir njegovo mišljenje.

6. Do čega je dovelo to što je Jehova Habakuku iskazao čast kad mu je on postavio pitanje?

⁶ Jehova je saslušao i Habakuka, koji je upitao: “Dokle ću, Jehova, vapiti a ti nećeš da čuješ?” Je li Jehova to pitanje smatrao napadom na svoj autoritet? Nije, Habakukova je pitanja smatrao opravdanima i zato mu je otkrio svoj naum, naime da će podignuti Kaldejce koji će izvršiti presudu. Zajamčio je proroku da će ‘ta prorečena presuda zacijelo doći’ (Habakuk 1:1, 2, 5, 6, 13, 14; 2:2, 3). Shvaćajući ozbiljno Habakukovu zabrinutost i dajući mu odgovor, Jehova je iskazao čast tom proroku. Zbog toga se uznemireni prorok razvedrio i razveselio, imajući potpuno povjerenje u Boga svog spasenja. O tome se govori u nadahnutoj knjizi Habakuka koja danas jača naše povjerenje u Jehovu (Habakuk 3:18, 19).

7. Zašto je značajna Petrova uloga na Pentekost 33. n. e.?

⁷ Isus Krist je još jedan dobar primjer pokazivanja poštovanja prema drugima. Isus je svojim učenicima rekao: “Tko se god odrekne mene pred ljudima, i ja ću se odreći njega pred svojim Ocem” (Matej 10:32, 33). Međutim, u noći kad je izdan svi su ga njegovi učenici napustili, a apostol Petar odrekao ga se tri puta (Matej 26:34, 35, 69-75). Isus je gledao dalje od vanjštine i uzeo je u obzir Petrove najdublje osjećaje, njegovo iskreno pokajanje (Luka 22:61, 62). Samo 51 dan kasnije Krist je iskazao čast tom pokajničkom apostolu jer mu je dozvolio da na Pentekost zastupa 120 Isusovih učenika i upotrijebi prvi ‘ključ kraljevstva’ (Matej 16:19; Djela apostolska 2:14-40). Petar je dobio šansu da se ‘vrati i ojača svoju braću’ (Luka 22:31-33).

8, 9. Kako muž može oponašati Jehovu i Isusa dok iskazuje čast svojoj ženi?

⁸ Muževi i roditelji trebali bi oponašati Jehovu i Isusa Krista kad primjenjuju od Boga dan autoritet. Petar je savjetovao: “Vi, muževi, živite na isti način s[a svojim ženama] prema spoznaji, pridajući im čast kao slabijoj, ženskoj posudi” (1. Petrova 3:7). Zamisli da nosiš krhku porculansku posudu, koja se sasvim sigurno lakše razbije nego drvena. Zar ne bi bio pažljiviji? Muž to može činiti oponašajući Jehovu, tako da sluša mišljenja svoje žene kad odlučuje o obiteljskim stvarima. Sjeti se da je Jehova uzeo vremena kako bi raspravljao s Abrahamom. Budući da je nesavršen, muž možda ne vidi svaki aspekt problema. Ne bi li stoga bilo mudro da iskazuje čast svojoj ženi iskreno uzimajući u obzir njeno mišljenje?

 ⁹ U zemljama u kojima je autoritet muškarca duboko ukorijenjen muž mora zadržati na umu da njegova žena možda treba savladati ogromnu zapreku kako bi mu rekla svoje najdublje osjećaje. Oponašaj način na koji se Isus Krist ophodio sa svojim učenicima, pripadnicima razreda svoje buduće nevjeste, dok je bio na Zemlji. On ih je cijenio i uzimao je u obzir njihova tjelesna i duhovna ograničenja, čak i prije nego što bi mu oni dali do znanja koje su njihove potrebe (Marko 6:31; Ivan 16:12, 13; Efežanima 5:28-30). Osim toga, uzmi vremena i obrati pažnju na ono što tvoja žena radi za tebe i vašu obitelj te izrazi svoju zahvalnost riječima i djelima. I Jehova i Isus cijenili su, pohvalili i blagoslovili one koji su to zaslužili (1. Kraljevima 3:10-14; Job 42:12-15; Marko 12:41-44; Ivan 12:3-8). Nakon što je muž jedne kršćanke s Orijenta postao Jehovin svjedok, ona je rekla: “Moj je muž prije hodao tri-četiri koraka ispred mene i sve sam nosila sama. Sada on nosi vrećice i pokazuje cijenjenje za ono što radim kod kuće!” Jedna riječ iskrene zahvale može uvelike pomoći da tvoja žena osjeti da je cijeniš (Priče Salamunove 31:28).

10, 11. Što roditelji mogu naučiti iz divnog primjera koji je pružio Jehova u svom ophođenju s buntovnim izraelskim narodom?

¹⁰ U svom ophođenju s djecom, naročito kad je potreban ukor, roditelji bi trebali oponašati Božji primjer. “Jehova opominjaše Izraela i Judu” da se vrate sa svojih zlih puteva, ali oni “bjehu tvrdovrati” (2. Kraljevima 17:13-15). Izraelci su mu čak ‘laskali ustima svojim i lagali mu jezikom svojim’. Možda mnogi roditelji mogu imati osjećaj da se njihova djeca ponekad tako ponašaju. Izraelci su ‘iskušavali Boga’ i nanosili mu bol zbog čega se on osjećao povrijeđenim. Pa ipak, Jehova “bješe milostiv, i pokrivaše grijeh, i ne pomori ih” (Psalam 78:36-41).

¹¹ Jehova je čak pozivao Izraelce: “Dođite, (...) pa ćemo se suditi [“ispravno postaviti stvari”, NS]: ako grijesi vaši budu kao skerlet, postaće bijeli kao snijeg” (Izaija 1:18). Iako je Jehova bio u pravu, on je pozvao buntovni narod da dođe i ispravno postavi stvari. To je doista divan stav koji roditelji mogu oponašati u ophođenju sa svojom djecom! Kad to situacija zahtijeva, iskažite im čast tako da saslušate njihovu stranu priče i objasnite im zašto se moraju promijeniti.

12. (a) Zašto ne bismo smjeli svojoj djeci iskazivati veću čast nego Jehovi? (b) Što je potrebno činiti da bismo poštovali dostojanstvo svoje djece kad ih ukoravamo?

¹² Naravno, djeca ponekad trebaju stroge savjete. Roditelji ne bi smjeli biti poput Helija, koji je ‘pazio svoje sinove više nego Jehovu’ (1. Samuelova 2:29). Pa ipak, mladi moraju vidjeti da je ukor dan iz ljubavi. Trebali bi shvatiti da ih roditelji zaista vole. Pavao savjetuje očeve: “Ne razdražujte svoju djecu, nego ih odgajajte u stezi i Jehovinom usmjeravanju mišljenja” (Efežanima 6:4). Iako se ovdje priznaje očev autoritet, ističe se da on mora paziti na dostojanstvo djece tako da ih ne ljuti svojom pretjeranom grubošću. Da, roditelji trebaju ulagati vrijeme i trud da bi uzeli u obzir dostojanstvo djece, ali sve se te žrtve isplate zbog rezultata koji usljeđuju kad se tako postupa.

13. Kakvo je biblijsko gledište prema ostarjelima u obitelji?

¹³ Pokazivati čast članovima obitelji uključuje više nego iskazivati čast ženi i djeci. “Kad  ostariš, slušaj svoju djecu”, kaže jedna japanska poslovica. Smisao te poslovice je da ostarjeli roditelji ne bi smjeli pretjerati sa svojim roditeljskim autoritetom i da bi trebali obratiti pažnju onome što kažu njihova odrasla djeca. Mada u Bibliji piše da roditelji trebaju iskazivati čast svojoj djeci tako da ih budu spremni saslušati, ona se ne bi smjela s nepoštovanjem odnositi prema starijim članovima obitelji. “Ne preziri majke svoje kad ostari”, stoji u Pričama Salamunovim 23:22. Kralj Salamun postupao je u skladu s tom izrekom i iskazao je čast svojoj majci kad je došla pred njega s jednom molbom. Salamun je naredio da joj se namjesti prijestolje njemu zdesna i poslušao je što njegova ostarjela majka Betsabeja želi reći (1. Kraljevima 2:19, 20).

14. Kako možemo iskazivati čast ostarjelim članovima skupštine?

¹⁴ U našoj velikoj duhovnoj obitelji imamo dobru priliku ‘prednjačiti’ u pokazivanju časti ostarjelim članovima skupštine (Rimljanima 12:10). Oni možda ne mogu činiti onoliko koliko su nekad mogli, pa se možda osjećaju obeshrabrenima (Propovjednik 12:1-7). Jedna ostarjela pomazana Svjedokinja, koja je bila vezana za bolnički krevet, jednom je prilikom opisala to obeshrabrenje riječima: “Jedva čekam da umrem i vratim se na posao.” Takvim ostarjelima možemo pomoći ako im iskazujemo dolično priznanje i čast. Izraelcima je bilo zapovjeđeno: “Pred sijedom glavom ustani, i poštuj lice starčevo” (3. Mojsijeva 19:32). Pokazujući obzirnost prema ostarjelima, možeš u njima probuditi osjećaj da su potrebni i da ih se cijeni. ‘Ustati’ može značiti i sjesti te slušati ih dok pričaju što su postigli prije mnogo godina. Time će dostojanstvo ostarjelih porasti, a naš vlastiti duhovni život bit će obogaćen.

15. Što starješine mogu učiniti da bi iskazali čast članovima skupštine?

¹⁵ Članovi skupštine napreduju kad im starješine pružaju dobar primjer (1. Petrova 5:2, 3). Premda je njihov vremenski raspored vrlo ispunjen, brižni starješine preuzimaju inicijativu i pristupaju mladima, poglavarima obitelji, samohranim majkama, domaćicama i ostarjelima, bez obzira na to bore li se trenutno te osobe s problemima ili ne. Starješine slušaju što članovi skupštine kažu i pohvaljuju ih za ono što uspijevaju činiti. Jedan pažljivi starješina koji izrazi cijenjenje bratu ili sestri za ono što čine oponaša Jehovu, koji cijeni svoja zemaljska stvorenja.

16. Zašto bismo trebali smatrati da starješine zaslužuju čast koliko i drugi u skupštini?

¹⁶ Starješine oponašaju Jehovu i time daju dobar primjer u primjenjivanju Pavlovog savjeta: “U bratskoj ljubavi imajte duboku naklonost jedan prema drugome. Prednjačite u pokazivanju časti jedan drugome” (Rimljanima 12:10). To će možda teže pasti starješinama koji žive u zemljama gdje je sasvim normalno da se drži do položaja ljudi u društvu. Naprimjer, u jednoj orijentalnoj zemlji postoje dvije riječi za “brat”, jedna počasna, a druga obična. Sve donedavna članovi skupštine starješinama i ostarjelima obraćali su se tom počasnom riječju, a običnu su koristili za ostale. Međutim, dobili su savjet da uvijek koriste običnu riječ jer, kao što je Isus rekao svojim sljedbenicima, “vi ste svi braća” (Matej 23:8). Premda u drugim zemljama takvo isticanje razlika možda  nije toliko uočljivo kao u ovom slučaju, svi trebamo biti svjesni toga da su ljudi skloni praviti klasne razlike (Jakov 2:4).

17. (a) Zašto starješine trebaju biti pristupačni? (b) Na koje načine starješine mogu oponašati Jehovu u ophođenju s članovima skupštine?

¹⁷ Istina, Pavao nas je ohrabrio da neke starješine smatramo dostojnima “dvostruke časti”, no oni su ipak braća (1. Timoteju 5:17). Ako sa ‘slobodom govora možemo pristupiti prijestolju nezaslužene dobrohotnosti’ Univerzalnog Suverena, zar ne bi onda starješine, kao oni koji trebaju oponašati Jehovu, trebali biti jednako pristupačni? (Hebrejima 4:16; Efežanima 5:1). Nadglednici mogu odvagnuti koliko su pristupačni ako razmisle koliko često im drugi prilaze tražeći savjete ili dajući prijedloge. Izvuci pouku iz načina na koji Jehova druge uključuje u svoje projekte. On drugima iskazuje čast povjeravajući im odgovornosti. Čak i ako neki prijedlozi koje ponudi drugi Svjedok možda izgledaju nepraktično, starješine bi trebali cijeniti pokazanu brigu. Prisjeti se kako je Jehova reagirao na Abrahamova pitanja i Habakukova bolna jadikovanja.

18. Kako starješine mogu oponašati Jehovu kad ispravljaju one kojima je potrebna pomoć?

¹⁸ Neke sukršćane treba ispravljati (Galaćanima 6:1). Unatoč tome, oni su dragocjeni u Jehovinim očima i zaslužili su da se s njima ophodi na dostojanstven način. “Kad se onaj tko mi daje savjet sa mnom ophodi s poštovanjem, tada se ne ustručavam pristupiti mu”, rekao je jedan Svjedok. Većina ljudi pozitivno reagira na savjete kad se s njima ophodi na dostojanstven način. Onima koji su učinili neki krivi korak lakše je prihvatiti bilo koje potrebne savjete ako ih se sasluša, premda to možda zahtijeva više vremena. Zadrži na umu kako je Jehova uvijek iznova pokušavao urazumiti Izraelce zbog samilosti koju je osjećao prema njima (2. Dnevnika 36:15; Titu 3:2). Ukoliko se savjeti daju s razumijevanjem i suosjećanjem, dirnut će srce onih kojima je potrebna pomoć (Priče Salamunove 17:17; Filipljanima 2:2, 3; 1. Petrova 3:8).

19. Kako bismo trebali gledati na ljude koji ne vjeruju u isto što i Jehovini svjedoci?

¹⁹ Pokazivanje časti drugima obuhvaća i one koji su na putu da možda postanu naša duhovna braća u budućnosti. Te osobe sada možda sporo prihvaćaju našu poruku, ali mi usprkos tome trebamo biti strpljivi s njima i cijeniti njihovo ljudsko dostojanstvo. Jehova “ne želi da itko bude uništen, nego da svi dođu do pokajanja” (2. Petrova 3:9). Zar ne bismo i mi trebali imati stav poput Jehovinog? Općenito gledajući, mi možemo utrti put za davanje svjedočanstva ljudima ako uvijek nastojimo biti prijateljski raspoloženi. Naravno, mi izbjegavamo društvo koje može štetno djelovati na našu duhovnost (1. Korinćanima 15:33). Pa ipak, mi postupamo “ljudski”, ne podcjenjujući ljude koji ne dijele naša uvjerenja (Djela apostolska 27:3).

20. Na što bi nas primjer Jehove i Isusa Krista trebao potaknuti?

²⁰ Da, Jehova i Isus Krist svakoga od nas smatraju dostojnim poštovanja. Nikada ne zaboravimo kako oni postupaju i poput njih prednjačimo u pokazivanju časti jedan drugome. I uvijek imajmo na umu riječi našeg Gospodina Isusa Krista: “Vi ste svi braća” (Matej 23:8).