KADA netko kaže: ‘Vjerujem samo u ono što vidim’, to ne treba shvatiti doslovno. Zapravo, svi mi vjerujemo u ono što ne možemo vidjeti.

Naprimjer, u školi si možda radio pokus koji je trebao dokazati postojanje magnetskog polja. Pokus se radi na sljedeći način: Željeznu se prašinu pospe na list papira. Zatim se list stavi iznad magneta. Kad počnemo tresti list, željezna se prašina kao začarana počne  skupljati prema magnetskim polovima i oblikuje se prema silnicama magnetskog polja. Ako si napravio taj pokus, jesi li mogao vidjeti magnetsko polje? Nisi, ali si jasno vidio njegovo djelovanje na željeznu prašinu, što ti je pružilo uvjerljiv dokaz da magnetizam postoji.

Bez ikakvih pitanja prihvaćamo i druge stvari koje ne možemo vidjeti. Kada gledamo prekrasnu sliku ili se divimo lijepoj skulpturi, ne sumnjamo da postoji slikar odnosno kipar koji ju je načinio. Dakle, kad promatramo vodopad ili zalazak sunca, ne bi li nas to trebalo potaknuti da barem razmislimo o mogućnosti da su to djela Velikog Umjetnika ili Kipara?

Ironično je da su neki ljudi prestali vjerovati u Boga zbog onog čemu ih se poučavalo u crkvi. To je bio slučaj s jednim Norvežaninom kojem su rekli da Bog zle peče u gorućem paklu. Taj čovjek jednostavno nije mogao razumjeti kakav je to Bog koji tako muči ljude, pa je postao ateist.

No kasnije je pristao istražiti Bibliju uz pomoć jednog Jehovinog svjedoka. Iznenadilo ga je kada je saznao da Biblija ne uči da se zle muči u gorućem paklu. Biblija smrt uspoređuje sa snom. Čovjek u grobu ne osjeća bol; ničega nije svjestan (Propovjednik 9:5, 10). Taj je Norvežanin također naučio da će oni ljudi koje Bog presudi kao nepopravljive zlikovce zauvijek ostati u grobu (Matej 12:31, 32). Ostale umrle Bog će uskrsnuti u za to određeno vrijeme, s izgledom da postignu vječni život u rajskim okolnostima (Ivan 5:28, 29; 17:3). To je objašnjenje razumno. U skladu je s biblijskom izjavom: “Bog je ljubav” (1. Ivanova 4:8). Taj je iskreni čovjek nastavio s proučavanjem Božje Riječi i s vremenom je zavolio Boga Biblije.

Drugi ne prihvaćaju da postoji Stvoritelj pun ljubavi zato što oko sebe vide tolike patnje i nepravde. Oni su mišljenja kao i jedan Šveđanin koji je jednom pogledao u nebo i pitao: “Kako tamo gore može postojati svemogući, beskrajno dobrostivi Bog kada ovdje dolje ima toliko mnogo pokvarenosti i zla?” Budući da mu nitko nije mogao odgovoriti na pitanje, i on je postao ateist. Kasnije je počeo proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima. Naučio je da Božja  Riječ pruža zadovoljavajuć odgovor na pitanje ‘Zašto Bog dopušta zlo?’ koje ljudi odavna postavljaju. *

Taj je iskreni čovjek naučio da postojanje zla samo po sebi nije dokaz da Bog ne postoji. Da to prikažemo: Čovjek može načiniti nož kako bi se njime rezalo meso. Kupac može kupiti nož i upotrijebiti ga ne za rezanje mesa, nego da bi njime nekoga ubio. Činjenica da je nož zloupotrijebljen ni na koji način ne dokazuje da ne postoji osoba koja ga je načinila. Slično tome, činjenica da se Zemlju ne koristi u skladu s predviđenom svrhom ne znači da ne postoji njen Stvoritelj.

Biblija uči da je Božje djelo savršeno. Kod njega nema “nepravde; pravedan je i istinit” (5. Mojsijeva 32:4). Bog daje čovjeku dobre darove, no neke se darove zloupotrebljava, što dovodi do neizmjernih patnji (Jakov 1:17). Međutim, Bog će okončati patnje. Nakon toga “smjerni će naslijediti zemlju (...) i živjeće na njoj dovijeka” (Psalam 37:11, 29).

Ranije spomenutog Šveđanina pogodilo je kada je vidio patnje drugih ljudi. Da, njegova suosjećajna briga za druge potvrđuje da Bog postoji. Na koji način?

Za većinu je ljudi jedina alternativa vjerovanju u Boga vjerovanje u evoluciju. Evolucionisti naučavaju “preživljavanje najprilagođenijih” — borbu za preživljavanje koju vode ljudi i životinje unutar svoje vrste. Najprilagođeniji žive; najslabiji umiru. Oni kažu da je to prirodno. No ako je “prirodno” da slabi umiru kako bi ostalo mjesta za snažne, kako možemo objasniti činjenicu da su, poput spomenutog Šveđanina, neki ljudi koji su snažni i jaki ganuti kada vide patnje svojih bližnjih?

Boga ne možemo vidjeti zato što on nema tijelo poput čovjeka. Ipak, on želi da ga upoznamo. Jedan način na koji ga možemo upoznati je taj da promatramo njegova izvanredna djela — “slike” i “skulpture” stvaranja. U Rimljanima 1:20 Biblija kaže: “[Božja] se nevidljiva svojstva jasno vide od stvaranja svijeta naovamo, budući da se zapažaju po onome što je načinjeno, naime njegova vječna moć i Božanstvo.” Da, baš kao što ti promatranje slike ili skulpture može pomoći da stekneš predodžbu o osobnosti umjetnika, tako ti duboko razmišljanje o Božjim zadivljujućim djelima može pomoći da bolje upoznaš njegovu osobnost.

Naravno, odgovore na sva životna pitanja koja muče ljude ne možemo dobiti samo promatranjem Božjih djela stvaranja. Ali možemo ih pronaći proučavajući Božju Riječ Bibliju. Dva ranije spomenuta čovjeka upravo su čitajući Bibliju otvorenog uma došla do zaključka da Bog postoji i da je zainteresiran za ono što nam se događa.