“POSTALI [ste] primjer svim vjernicima u Makedoniji i u Ahaji.” Apostol Pavao napisao je ove riječi vjernim kršćanima u Solunu. Primjer koji su oni pružali suvjernicima doista je bio hvalevrijedan. Zapravo, Solunjani su i sami slijedili primjer koji su pružali Pavao i njegovi suradnici. Pavao je rekao: “Dobra [se] vijest koju propovijedamo nije među vama pojavila samo s riječju nego i sa snagom i sa svetim duhom i snažnim uvjerenjem, kao što i znate kakvi smo vam bili za vaše dobro; i vi ste postali naši (...) oponašatelji” (1. Solunjanima 1:5-7).

Da, Pavao nije samo držao propovijedi. Sam njegov način života bio je propovijed — primjer vjere, ustrajnosti i samopožrtvovnosti. Zbog toga su Pavao i njegovi suradnici snažno utjecali na život Solunjana, potičući ih da prihvate istinu “pod mnogim nevoljama”. Ipak, Pavao i njegovi suradnici nisu ni u kom slučaju bili jedini koji su pozitivno utjecali na te vjernike. Ohrabrivao ih je i primjer drugih koji su podnosili kušnje. Pavao je pisao Solunjanima: “Vi ste, braćo, postali oponašatelji Božjih skupština koje su u Judeji u zajedništvu s Kristom Isusom, jer ste i vi od ruku svojih zemljaka počeli trpjeti iste stvari kakve oni trpe od ruku Židova” (1. Solunjanima 2:14).

Premda je sam Pavao pružao primjer vrijedan oponašanja, nije propustio ukazati na Isusa Krista kao na primjer koji bi kršćani prvenstveno trebali slijediti (1. Solunjanima 1:6). Krist je bio onda, a i danas je naš najistaknutiji Uzor. Apostol Petar je napisao: “Na taj ste put pozvani, jer je i Krist trpio za vas, ostavivši vam uzor da točno slijedite njegove stope” (1. Petrova 2:21).

No Isus je svoj ljudski život završio prije gotovo 2 000 godina. On sada “prebiva u nepristupačnom svjetlu” kao besmrtno duhovno stvorenje. Kao takvog, “nitko [ga] od ljudi nije vidio niti ga može vidjeti” (1. Timoteju 6:16). Kako onda možemo oponašati Isusa? Između ostalog tako da proučavamo četiri biblijska izvještaja o njegovom životu. Evanđelja pružaju uvid u njegovu osobnost, način života i “misaoni stav” (Filipljanima 2:5-8). Dodatni uvid može se steći temeljitim proučavanjem knjige Najveći čovjek koji je ikad živio, koja vrlo detaljno i kronološkim redoslijedom opisuje događaje iz Isusovog života. *

Isusov samopožrtvovan primjer snažno je utjecao na apostola Pavla. Kršćanima u Korintu rekao je: “Ja ću vrlo rado potrošiti sve i biti potpuno potrošen za vaše duše” (2. Korinćanima 12:15). Koliko je taj stav samo sličan Kristovom! Razmatranje Kristovog savršenog primjera i nas bi trebalo potaknuti da ga oponašamo u svom načinu života.

Naprimjer, Isus nas je poučio da se uzdamo u Božje obećanje da će brinuti za naše materijalne potrebe. No Isus je učinio i više od toga. Takvo je povjerenje i pouzdanje i sam  pokazivao svaki dan. Rekao je: “Lisice imaju jazbine i ptice nebeske imaju počivališta, a Sin čovječji nema gdje položiti glavu” (Matej 6:25; 8:20). Jesu li tvoje misli i aktivnosti usredotočene na materijalne stvari? Ili tvoj način života pokazuje da tražiš najprije Kraljevstvo? A što je s tvojim stavom prema službi Jehovi? Je li on poput stava našeg Uzora, Isusa? Biblija pokazuje da Isus nije samo propovijedao revnost nego je u mnogim prilikama i pokazivao veliku revnost (Ivan 2:14-17). Nadalje, kakav je samo izvrstan primjer Isus pružio u pokazivanju ljubavi! Pa on je vlastiti život žrtvovao za svoje učenike! (Ivan 15:13). Oponašaš li Isusa pokazujući ljubav prema svojoj kršćanskoj braći? Ili dopuštaš da te nesavršenost pojedinaca spriječi da pokazuješ ljubav prema njima?

Često nećemo uspjeti u svojim nastojanjima da slijedimo Kristov primjer. No Jehovu sigurno raduje naš trud da se ‘obučemo u Gospodina Isusa Krista’ (Rimljanima 13:14).

Postoje li danas u skupštini pojedinci koji nam mogu služiti kao primjeri? Naravno da postoje! Posebno braća koja imaju odgovornosti u skupštini moraju pružati dobar primjer. Pavao je rekao Titu, koji je služio u skupštinama na Kreti i imenovao nadglednike, da svaki imenovani starješina mora biti “čovjek bez optužbe” (Titu 1:5, 6). Slično tome, apostol Petar podsjetio je ‘starješine’ da budu “primjeri stadu” (1. Petrova 5:1-3). A što je s onima koji služe kao sluge pomoćnici? Oni također moraju biti “oni koji služe na dobar način” (1. Timoteju 3:13).

Naravno, nerealno je očekivati da će svaki starješina ili sluga pomoćnik biti posebno sposoban u svakom vidu kršćanske službe. Pavao je kršćanima u Rimu rekao: “Ima[mo] darove koji se razlikuju prema nezasluženoj dobrohotnosti koja nam je dana” (Rimljanima 12:6). Različita se braća ističu u različitim područjima. Nije razumno očekivati da će sve što starješine učine ili kažu biti savršeno. “Svi se spotičemo mnogo puta”, kaže Biblija u Jakovu 3:2. “Ako se tko ne spotiče u riječi, on je savršen čovjek, sposoban zauzdati i cijelo svoje tijelo.” No unatoč svojoj nesavršenosti, starješine ipak mogu poput Timoteja biti “primjer vjernima u govoru, u vladanju, u ljubavi, u vjeri, u čistoći” (1. Timoteju 4:12). Kada starješine čine tako, pripadnici stada bit će spremni primijeniti savjet iz Hebrejima 13:7: “Sjećajte se onih koji među vama preuzimaju vodstvo, (...) i dok promatrate kakav je ishod njihovog vladanja, oponašajte njihovu vjeru.”

U proteklih nekoliko desetljeća velik broj drugih osoba pokazao se dobrim primjerima. Što je s tisućama samopožrtvovnih misionara koji su “ostavi[li] kuće ili braću ili sestre ili oca ili majku ili djecu ili zemlju” kako bi izvršili kršćanski zadatak na stranim područjima? (Matej 19:29). Razmisli i o putujućim nadglednicima i njihovim suprugama, muškarcima i ženama koji služe kao volonteri u podružnicama Društva Watch Tower te o pionirima koji služe u skupštinama. Mogu li takvi primjeri poticati druge? Jedan kršćanski evangelizator iz Azije prisjeća se misionara koji je pohađao osmi razred Biblijske škole Gilead Društva Watchtower. Rekao je da je taj vjerni brat bio “spreman suočiti se s rojevima komaraca i groznom sparinom. (...) No još je impresivnija bila njegova sposobnost svjedočenja i na kineskom i na malajskom jeziku, premda je bio iz Engleske.” Kako je na druge djelovao  njegov odličan primjer? Brat je rekao: “Njegova smirenost i sigurnost probudili su u meni želju da postanem misionar kada odrastem.” Kao što se moglo i očekivati, taj je brat postao misionar.

Indeks publikacija Watch Towera sadrži popis brojnih životnih priča koje su objavljene u časopisima Kula stražara i Probudite se! Te priče govore o pojedincima koji su se odrekli svjetovne karijere i ciljeva, nadvladali slabosti, učinili drastične promjene u osobnosti, sačuvali pozitivan stav unatoč nevoljama i pokazivali revnost, ustrajnost, lojalnost, poniznost i samopožrtvovni duh. Jedna je čitateljica u vezi s tim izvještajima napisala sljedeće: “Kad čitam o tome što su drugi prošli, ti me izvještaji čine poniznijom i zahvalnijom kršćankom te mi pomažu da nemam previsoko mišljenje o sebi i da ne budem sebična.”

Osim toga, nemoj zaboraviti odlične primjere u svojoj skupštini: poglavare obitelji koji neprestano brinu i za materijalne i za duhovne potrebe svojih obitelji; sestre — uključujući i samohrane majke — koje se nose s pritiscima dok odgajaju djecu, a ipak aktivno sudjeluju u službi propovijedanja; ostarjele i nemoćne koji su i dalje vjerni iako su sve slabiji i sve lošijeg zdravlja. Ne djeluju li takvi primjeri poticajno na tebe?

Istina, svijet je pun loših primjera (2. Timoteju 3:13). No razmotri Pavlovu opomenu kršćanima u Judeji. Nakon što je nabrojio mnoge drevne muškarce i žene vjere koji su bili primjeri u pogledu vladanja, apostol Pavao ih je poticao: “Zato, dakle, budući da oko sebe imamo tako velik oblak svjedoka, (...) s ustrajnošću trčimo trku koja stoji pred nama, dok pažljivo gledamo na Glavnog Zastupnika i Usavršitelja naše vjere, Isusa” (Hebrejima 12:1, 2). I danas kršćani oko sebe imaju “velik oblak” dobrih primjera — i onih drevnih i suvremenih. Učiš li iz njih? To možeš činiti ako si odlučan ne “oponašati ono što je zlo, nego ono što je dobro” (3. Ivanova 11).